Tjedni izbor iz medija: "Fašisti" i "antifašistički" šintari

Umjesto stalne obrane potreban je kontranapad

Iako ne treba imati dvojbe da iza Poslanice Predsjednice Republike stoje dobre želje, u ProzivkeVladajućim političarima bilo bi stoga pametnije da umjesto da se svakodevno mazohistički i sluganski ograđuju od Nezavisne Države Hrvatske - s kojom Hrvatska de iure nema nikakve veze (paradoks: svakodnevno ograđivanje od nečega s čime pravno gledano ne postoji veza) - da svaki dan prozivaju SDP da se ispriča za komunističke zločine, s obzirom da je upravo ta stranka pravni, politički i duhovni sljedbenik zločinačke organizacije zvane Komunistička Partija Hrvatske.poslanici se ne navode ključni razlozi ideološkog rata koji se danas vodi u Hrvatskoj. A oni su sljedeći:

1.) Pristaše hrvatske države prihvatili su nacionalnu pomirbu, ali su je odbacili bivši pripadnici komunističkih elita kojima je ona poslužila isljučivo kao instrument za političku rehabilitaciju te zadržavanje položaja i sinekura.

2.) U Hrvatskoj ne postoje bilo kakvi ustaše jer je općepoznata stvar da su ustaše 1945. gotovo svi ili likvidirani ili protjerani iz Hrvatske. U Hrvatskoj postoje jedino apologeti komunističkih zločina koji izmišljanjem ustaša i fašista potkopavaju hrvatsku državu i njezin međunarodni legitimitet, a zauzimaju i dalje ključne pozicije u politici, gospodarstvu, medijima, diplomaciji i kulturi.

3.) U Hrvatskoj se ne vodi rat između partizana i ustaša, nego između zagovornika hrvatske nacionalne ideologije i jugoslavenske nacionalne ideologije. Između Hrvatske i Jugoslavije ne može doći do pomirbe, izbor je to između slobode i ropstva.

Vladajućim političarima bilo bi stoga pametnije da umjesto da se svakodevno mazohistički i sluganski ograđuju od Nezavisne Države Hrvatske - s kojom Hrvatska de iure nema nikakve veze (paradoks: svakodnevno ograđivanje od nečega s čime pravno gledano ne postoji veza)  - da svaki dan prozivaju SDP da se ispriča za komunističke zločine, s obzirom da je upravo ta stranka pravni, politički i duhovni sljedbenik zločinačke organizacije zvane Komunistička Partija Hrvatske.

Reaktivnu političku platformu i stalnu defenzivnu poziciju treba zamijeniti proaktivnim pristupom i prijelazom u kontranapad.

Oslobođenje nakon kojeg je Ranković postao ministar unutarnjih poslova

„Antifašizam je civilizacijska tečevina, to je pravo izbora i to je pitanje slobode. Biti antifašist 2016. znači prije svega biti slobodan“, izjavio je Milan Bandić na proslavi Dana pobjede nad fašizmom koji se ujedno obilježava kao Dan oslobođenja Zagreba.

Prevedeno na jezik lišen političke korektnosti: biti antifašist 2016. u Hrvatskoj znači prije svega biti uhljeb na državnom proračunu koji mora izmisliti nepostojeće fašiste kako bi dobio opravdanje za svoje „antifašističko“ djelovanje koje se financira iz državnog proračuna. U svibnju 1945. u Zagreb je umarširala Jugoslavenska narodna armija (JNA), Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti (HAZU) postala je Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti (JAZU), hrvatsku zastavu na Trgu sv. Marka zamijenila je jugoslavenska zastava, ministar unutarnjih poslova postao je Aleksandar Ranković, a pristaše hrvatske države – bili oni dio ustaškog pokreta ili ne – ako nisu skraćeni za glavu završili su u emigraciji. Ako je navedeno dokaz da je Zagreb u svibnju 1945. oslobođen - onda Bože pomozi ovom narodu...

Udruge za ljudska prava koje su paravan za parapolitičko i obavještajno djelovanje

Poljaci su pokrenuli peticiju kojom žele u Poljskoj zabraniti rad svim zakladama povezanim sa Georgem Sorošem kao što su Refugees Welcome Polska, Hejt Stop, Fundacja Batorego, itd. Na dan 9. svibnja prikupljeno je 14.136 potpisa.

„Razlog takvoj peticiji je nastao zbog aktivnosti poljske Stefan Batory foundation za koju je američki financijer izdvojio 150.000.000 zlota (oko 40.000.000 $) za borbu protiv homofobije, antisemitizma, ksenofobije i svih oblika diskriminacije. Razne lijevo orijentirane organizacije mogu podnijeti zahtjev za dodjelu potpore kako bi promovirale ciljeve degradacije nacionalnog suvereniteta za koje se zalažu Soroševe organizacije. Soroš je nedavno također u Poljskoj pokrenuo projekt Refugees Welcome Polska, program dolaska izbjeglica i migranata u Poljsku sa svim uputama kako ostvariti svoj cilj ulaska u Poljsku te ako za to trebaju financijsku potporu mogli su dobiti i određena financijska sredstva iz Soroševe zaklade Refugees Welcome Polska“ – pišu Novi pogledi.

Sličnu peticiju trebalo bi pokrenuti i u Hrvatskoj kad su u pitanju kojekakve „udruge za ljudska prava“ koje se financiraju iz stranih fondacija, a u stvarnosti su paravan za parapolitičko i obavještajno djelovanje. U Izraelu i Rusiji takvim je udrugama zabranjeno djelovanje. Hrvatski su vlastodršsci, dakako, previše savitljive kičme za takve „radikalne“ poteze...

„Fašizacija Hrvatske“ i jugoslavenska diplomacija

„To je vrlo dobro smišljena serija napada bez ikakva utemeljenja. To je težak klevetnički tekst naručen iz Hrvatske. Budući da se ovdje napada ministar kulture, Vlada, Katolička crkva u Hrvatskoj, Hrvatska kao činjenica, mislim da ne može služiti nikomu osim onima koji u ovom OperacijeOptužba za fašizaciju staro je oružje iz arsenala protivnika hrvatske države koje se po potrebi vadi iz povijesnog naftalina kao sredstvo obračuna s bilo kojom vlašću koja barem daje naslutiti da bi mogla štititi nacionalne interese. Te su optužbe bile posebno jake u vrijeme hrvatskog osamostaljenja kad se je obavještajnim operacijama KOS-a pod kodnim nazivima „Opera“ i „Labrador“ Hrvatsku nastojalo prikazati kao fašističku zemlju. Svastika na Poljudu – jasno je to svim ozbiljnim ljudima – klasičan je primjer operacije lažnog stijega i dokaz da labrador i dalje laje.trenutku žele stvoriti jednu destabuilizirajuću situaciju u Hrvatskoj, izjavio je Banac. Ovo je utuživa kleveta, čak i prema liberalnim američkim zakonima“ – izjavio je u Studiju 4 dr. Ivo Banac komentirajući tekst koji je u američkom časopisu Foreign Policy objavio Paul Hockenos koji je ministra kulture Zlatka Hasanbegovića nazvao fašistom, te ga opisao kao povjesničara usredotočenog na ublažavanje ustaških zločina i diskretnu rehabilitaciju nacističkih ideja.

Strategiju političke diskvalifikacije etiketiranjem nekoga kao „fašista“ u istom je Studiju 4 dobro detektirao Vladimir Bogdanić iz Židovske općine Zagreb koji je izjavio: „Kad jednom steknete iskustva s tajnim službama, UDBA-om ili KOS-om, a ja sam imao tu sreću, morate biti svjesni da je diskvalifikacija fašizmom klasična metoda diskvalifikacije svog političkih protivnika. Od 1945. do 1990. i danas tko je sve bio žrtva takvih diskvalifikacija, to je strašno“.

Optužba za fašizaciju staro je oružje iz arsenala protivnika hrvatske države koje se po potrebi vadi iz povijesnog naftalina kao sredstvo obračuna s bilo kojom vlašću koja barem daje naslutiti da bi mogla štititi nacionalne interese. Te su optužbe bile posebno jake u vrijeme hrvatskog osamostaljenja kad se je obavještajnim operacijama KOS-a pod kodnim nazivima „Opera“ i „Labrador“ Hrvatsku nastojalo prikazati kao fašističku zemlju. Svastika na Poljudu – jasno je to svim ozbiljnim ljudima – klasičan je primjer operacije lažnog stijega i dokaz da labrador i dalje laje.

Optužbe koje se pritom sinkronizirano pojavljuju u inozemstvu – kao što je primijetio Banac – naručene su iz Hrvatske kako bi se huškačkoj retorici iznutra dao i tobožnji međunarodni legitimitet.

Dobar prijedlog kako se boriti protiv takvih suludih optužaba dao je bivši diplomat Antun Babić: „Hrvatska je danas došla u situaciju kad više ne smije uzmicati pred svjetskim i domaćim lažima i znanstveno nedokazanim tvrnjama o logoru u Jasenovcu. Ministar vanjskih poslova dr. Miro Kovač mora osnovati analitički odjel u MVEP-a, čija bi zadaća bila pripremati utemeljene javne i medijske odgovore, koje bi hrvatski veleposlanici diljem svijeta trebali sustavno širiti u zemljama primateljicama. Nažalost, ministar Kovač kao ni drugi ministri prije njega, odbija koristiti veliki broj iskusnih hrvatskih diplomata u mirovini koji bi mogli kao konzultanti izvrsno obavljati taj posao. Ne, to ne smije biti nikakava 'propaganda', nego tekstovi koji su temeljeni na znanstveno dokazivim činjenicama. Bit će to težak i dugoročni posao, za koji nema alternative. Ako mi to ne učinimo, nitko to neće i ne može učiniti za nas. Dakle, to je isključivo naša dužnost. No, prije nego što krenemo u svijet, taj posao moramo najprije uspješno obaviti u samoj Hrvatskoj“.

Dakako, ono što je Babić naveo za sada su samo lijepe želje s obzirom na to da je diplomacija i dalje jedno od glavnih mrijestilišta jugoslavenskih kadrova koji su prezirali svaku pomisao o samostalnoj hrvatskoj državi.

Hrvatskoj nije u interesu da bude most prema „Regionu“

Ministar vanjskih i europskih poslova Miro Kovač u četvrtak je izjavio kako Hrvatska želi spojiti zemlje članice RačunAko Srbija – kao zemlja izrazito proruske orijentacije uđe u EU – to će pratiti krupni ustupci bruxelleske administracije u korist Srbije. Treba li posebno naglašavati na čiji će račun ići ti ustupci? Na hrvatski, dakako.Europske unije sa zemljama koje to još nisu, te je poručio kako je potrebno bolje međusobno povezivanje zemlja članica Jadransko-jonske inicijative kojoj Hrvatska trenutačno predsjedava.

Iz navedene Kovačeve izjave, a ona korespondira i s ostalim izjavama danima posljednjih mjeseci, jasno proizlazi da se na Hrvatsku i dalje gleda kao na „most“ prema zemljama bivše Jugoslavije. Naravno, takva uloga suprotna je hrvatskim interesima i onemogućava geopolitički izlazak iz prostora bivše Jugoslavije i povratak u srednju Europu putem projekta „Jadran-Baltik“. Uostalom, kakve koristi Hrvatska može imati od ulaska Srbije u EU? Ako Srbija – kao zemlja izrazito proruske orijentacije uđe u EU – to će pratiti krupni ustupci bruxelleske administracije u korist Srbije. Treba li posebno naglašavati na čiji će račun ići ti ustupci? Na hrvatski, dakako.

Davor Dijanović

Prilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.