Davor DijanovićDavor Dijanović

Fragmenti hrvatske zbilje

 Verba volant, scripta manent

Dragi Joža i „antifašist" Mesić

Dragi moj Joža, ispraćam te se s riječima uobičajenim u ovakvim prilikama: 'Počivao u miru', a pozdravljam te riječima za koje sam siguran da bi želio da te prate na putu bez povratka na koji odlaziš: Smrt fašizmu, sloboda narodu!" - tako je, kako prenose mediji, Josipa Boljkovca na pogrebu „posljednji put pozdravio" bivši hrvatski predsjednik i prekaljeni „antifašist" Stjepan Mesić. Isti je to onaj dragi „antifašist" Joža koji je u veljači 2012. „zagovornicima mračne prošlosti" – a to su u njegovoj percepciji bili svi oni koji su osuđivali komunističke zločin(c)e – preko medija poručio kako će morati „paziti za šetnje mračnom ulicom".

Nije nam poznato je li dragi Joža otišao na put bez povratka, to znade samo dragi Bog, no jurisprudencija jugoslavenskih komunističkih sudova jasno pokazuje kako je ogroman postotak onih čije su presude završavale sa „Smrt fašizmu, sloboda narodu!" izvršenjem tih presuda zaista postao slobodan – slobodan od života na ovome svijetu.

Goldstein i Jugoslavija

„Otac hrvatskog veleposlanika u Parizu Ive Goldsteina (56), rekao je najčitanijim španjolskim novinama El País da su Hrvati tijekom drugog svjetskog rata 'odlučno i divljački ubijali Srbe, Rome i Židove'. (...) U razgovoru povodom objavljivanja Goldsteinove knjige '1941. – godina koja se vraća', novinar Ignacio Vidal-Folch upitao ga je: 'Kako želite da Vas zovem gospodine Goldstein? Hrvatski ili jugoslavenski pisac?'. - Jugoslavenski - odlučno je odgovorio" – piše „Večernji list".

Navedeni odgovor pokazuje iznimnu političko-ideološku dosljednost Slavka Goldsteina, inače posebnog savjetnika za kulturu predsjednika Vlade Zorana Milanovića. Naime, za Slavka Goldsteina Jugoslavija zapravo nikada nije niti prestala postojati. U predgovoru knjige „Vlast i pobuna" (EPH Liber, Zagreb, 2009., str. 13.) autora Milovana Đilasa Goldstein je kao urednik knjige zapisao sljedeće: „Grčka i Turska članice su NATO-a (Sjevernoatlantskog saveza), pa preko njih, na mala vrata, Jugoslavija se približava euroatlantskim integracijama do kojih je dospjela tek sada, s velikom mukom, nakon 55 godina zakašnjenja". Citirana rečenica ne ostavlja nikakve dvojbe: za Goldsteina 1991. nije donijela baš nikakve promjene, a 2008. u NATO nije ušla Hrvatska, nego Jugoslavija.

Novi-stari jugoslavenski temelji predsjednika Josipovića

Aktualni predsjednik Republike Hrvatske dr. Ivo Josipović očito je odlučio pojačati (pred)kampanju putem društvenih mreža pa tako na facebooku možemo kao slogan/parolu za sljedeće izbore pročitati sljedeće: „Ustav je temelj države. Izgradimo budućnost na čvršćim temeljima". Poučeni dosadašnjim unutarpolitičkim i vanjskopolitičkim potezima predsjednika Josipovića neki bi besramnik mogao pomisliti kako se tu zapravo radi o starim temeljima. Topografija je to od Vardara pa do Triglava...

Konzumacija marihuane dovela do jednoglasne potpore Josipoviću?

Glavni forum ORaH-a u jednoglasno je podupro kandidaturu Ive Josipovića kao predsjedničkog kandidata „jer je njegov program u potpunosti program održivog razvoja i promovira zeleni način razmišljanja i politike", izjavila je za Hinu predsjednica MarihuanaORaH-a Mirela Holy nakon prve sjednice Glavnog foruma te stranke. S obzirom na to da je predsjednik Josipović pred nekoliko mjeseci dao jasnu i nedvosmislenu potporu istraživanju nafte u Jadranu ostaje misterij kako to njegov program promiče zeleni način razmišljanja i politike, a još je veći misterij – veći od Lourdesa i Fatime – na temelju čega su u OraH-u zaključili da program Kolinde Grabar Kitarović i Milana Kujundžića ne promiče zeleni način razmišljanja i politike.

Budući da se u ORaH-u strasno zalažu za legalizaciju marihuane u nekim su se političkim krugovima pojavile špekulacije kako je upravo konzumacija te biljke dovela do jednoglasne potpore Josipoviću na sjednici Glavnog foruma. Iz ORaH-a za sada nisu demantirali takve glasine.

Podsjećanje na hrvatske žrtve nije unosan posao i ne donosi napredovanje u karijeri

Selo Kostrići u blizini Hrvatske Kostajnice primjer je genocida per excellence koji su za vrijeme Domovinskog rata počinili pobunjeni Srbi. Name, 15. studenoga 1991. velikosrpskSelo Kostricie su postrojbe ubile su sve stanovnike toga sela, njih petnaest, a među njima i dvoje djece: Jurić Darka (1987. godište) i Jurić Tomislava (1989. godište). O ova dva ubijena hrvatska djeteta, dakako, nitko nije režirao predstavu, a da prosječan Hrvat za njih nikada nije niti čuo suvišno je i napominjati. Razlog? Podsjećanje na hrvatske žrtve nije unosan posao i ne predstavlja komparativnu prednost za napredovanje u karijeri.

Marinko Čulić i „fašističke kune"

„Deklaracija (Deklaracija o Domovinskom ratu, nap. D. D.) je donesena na inicijativu Račanove vlade, koja je uplašena sumnjičenjima za manjak rodoljublja donijela ovaj čudovišni Marinko Culicdokument, koji sve do danas deformira politički život zemlje. I sada joj je ovom najnovijom invalidsko-veteranskom intifadom samo isporučio i posljednju tranšu gorkih, pregorkih kamata. Deklaracija je, naime, utvrdila kao jedinu, za državne institucije čak i obavezujuću istinu o Domovinskom ratu, da je on u cijelosti bio oslobodilački i čist. Nigdje se dakle ne spominje ni kao usputna napomena da je on imao elemenata unutrašnje agresije prema ovdašnjim Srbima i vanjske prema Bosni i Hercegovini. Njenim autorima još je manje padalo na pamet da priznaju kako se pritom obilno i ciljano koristio ideološki i promidžbeni instrumentarij preuzet od NDH" – zapisao je u novoj kolumni za „Novosti" bivši feralovac Marinko Čulić.

U znak protesta protiv poštivanja Deklaracije donesene s ciljem zaštite digniteta Domovinskog rata - temelja moderne hrvatske države - predlažemo Čuliću da žurno otkaže suradnju sa srpskim „nedeljnikom" Novosti s obzirom na to da se isti financira iz proračuna države koja je izvršila „unutrašnju agresiju prema ovdašnjim Srbima". Ili na „fašističkim kunama" ipak ne piše čije su?

Profesor Jović i vojna diktatura

Dejan Jović, profesor međunarodnih odnosa na Fakultetu političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu, a donedavno i glavni analitičar predsjednika Republike Hrvatske, u sedmodnevnom dnevniku koji je napisao za portal „Radio Slobodna Europa" komentirao je aktualnu političku situaciju u Hrvatskoj, koja ga je podsjetila na atmosferu vojne diktature. „(...) Potom slijedi izvještaj o tome koji general podržava kojeg predsjedničkog kandidata. Diskurs je prepun vojnih i ratnih pojmova: stožer, obrana, agresija, izdaja, rat, heroj... Slušajući tu emisiju, u jednom sam trenutku pomislio: evo, ovako bi izgledale vijesti da smo u vojnoj diktaturi".

Demokrat kakav neprijeporno jest, čudno je kako profesor Jović nije vojnu diktaturu vidio u propaloj komunističkoj Jugoslaviji, nego, štoviše, tu istu Jugoslaviju – u kojoj je vojska bila njen integrativni faktor – i dan danas smatra „vrlo dobrim rješenjem za male narode". Nedosljednost ili ipak bolest nepoznate etiologije pod nazivom „jugonostalgija"?

Poraz pravde i poraz još nečega

„Slučajevi Vojislava Šešelja i Slobodana Miloševića koje je Haaški sud optužio za ratne zločine, ali nije i dovršio suđenja su poraz pravde i međunarodnog prava i građani gube povjerenje u međunarodno sudovanje"- izjavio je predsjednik Josipović – jedan od glavnih protagonista haaške apologetike u Hrvatskoj - u obraćanju javnosti povodom puštanja na privremenu slobodu Vojislava Šešelja i dana sjećanja na pad Vukovara. Budući da je aktualni srbijanski predsjednik Tomislav Nikolić, i sam četnički vojvoda, bio jedan od najbližih Šešeljevih suradnika („Nikolić mi je bio suradnik u ratovima, a Vučić dragovoljac"), pa prema tome i sudionik zločina za koje se Šešelj optužuje, porazom čega bismo mogli nazvati Josipovićevo trostruko ljubakanje s vojvodom Nikolićem ili srdačne susrete ministrice Pusić s (po)četnikom Vučićem? Čitatelji će, uopće ne sumnjam, vrlo lako sami odgovoriti na ovo pitanje.

Vojvoda Vojo i „krajiški" zečevi

Četnički vojvoda Vojislav Šešelj na internetskoj stranici Srpske radikalne stranke čestitao je srpskim četnicima „dan oslobođenja srpskog Vukovara!". „Na današnji dan pre 23 godine srpski četnici, nakon tromesečnih junačkih borbi, oslobodili Vukovar od ustaških paravojnih jedinica" – stoji u nastavku priopćenja.

Slobodan Milošević bio je nešto drugačijeg mišljenja od vojvode Šešelja pa je na sjednici Vrhovnog savjeta obrane Jugoslavije 14. kolovoza 1995. nakon operacije „Oluja" konstatirao sljedeće: „Molim vas, 6 hiljada Hrvata (stvarno, u gradu nikada nije bilo više od 2000 hrvatskih branitelja, nap. D. D.) je branilo Vukovar pola godine; napadala je cela Prva armija, vazduhoplovstvo, čudo, sva sila koju je imala JNA, a oni nisu odbranili Knin, kojem se može prići samo iz tri pravca; nisu ga mogli braniti ni 12 sati!?" .

Komu, onda, dakle, vjerovati: vojvodi Voji ili voždu Slobodanu? Kafkijanska preobrazba srpskih četnika u zečeve u kolovozu 1995. ne ostavlja nikakve dvojbe: vožd Slobodan Milošević ispravno je ocijenio „junaštvo" srpskih četnika. Nastavak je to bogate zečevske tradicije od vremena Petra I. Karađorđevića i „ bežanije" u Albaniju pa do danas...

Šešelj sljedeće godine na proslavi u Srbu?

Tužiteljstvo Bosne i Hercegovine izvijestilo je kako je provedena ekshumacija posmrtnih ostataka skupine hrvatskih civila s područja Drvara koji su ubijeni na početku Drugoga svjetskog rata i među kojima je bio i svećenik Waldemar Maksimilijan Nestor. Posmrtni su ostaci izvađeni iz masovne grobnice Trubari na području općine Bihać. Radilo se je o skupini hodočasnika – prema procjeni njih oko 350 – koji se su se iz Kosova kod Knina – gdje su svetkovali blagdan sv. Ane – vlakom vraćali u Drvar. Četnici su presreli vlak, hodočasnike zarobili i svezali, te ih 27. srpnja pobili kod jame Golubnjače i bacili ih u jamu.

Ovaj je zločin izvršen u okviru općeg ustanka na tromeđi Dalmacije, Like i Bosne, u kojemu su – baš kao i u Vukovaru 1991. – zajednički sudjelovali komunisti i četnici (diferencijacija „ustanika" provedena je kasnije). Prema odluci ZAVNOH-a ovaj se je datum - datum kad su i u drugim mjestima na tromeđi izvedeni brutalni zločini nad hrvatskim i muslimanskim stanovništvom – do 1990. slavio kao „Dan općeg narodnog ustanka u Hrvatskoj". Ovaj datum i dan danas u Srbu svake godine slave „antifašisti" poput Milanovića, Mesića, Josipovića i Pupovca. Pritom je, međutim, zamjetno kako se u proslavama neopravdano izostavlja (prešućuje i negira) važna uloga (pro)četničkih elemenata u samome ustanku (detaljnije o ustanku i ulozi četnika u samom ustanku vidi u znanstvenom radu dr. Maria Jareba "Prilog raspravi o karakteru ustanka od 27. srpnja 1941. godine").

S obzirom na to da između zločina počinjenih u okviru ustanka (u kojemu su, ponovimo, dobrim dijelom sudjelovali četnici) koji se svake godine slavi u Srbi i ideologije od nedavno ponovno slobodnoga Vojislava Šešelja nema baš nikakvih razlika, organizatorima predlažemo da na sljedeću proslavu u Srbu pozovu ovoga četničkog vojvodu i tako isprave tu veliku nepravdu koja se već godinama čini negiranjem zasluga četnika u okviru srpanjskog ustanka. U protivnom morat ćemo primijetiti kako se radi o historiografskom revizionizmu!

Kakva ministrica kulture takva i umjetnost i kultura

„Umjetnost mora imati dozu provokacije", komentar je ministrice kulture Andreje Zlatar Violić na premijeru predstave „Hrvatsko glumište" redatelja Olivera Frljića u HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci, u kojoj Frljić hrvatsku državu predstavlja kao leglo fašizma. Mi bismo kao komentar dodali: kakva ministrica kulture takva i umjetnost i kultura.

Kategorija: bez komentara

„Moj povratak i istupi čak i pomažu predsjedničkoj kampanji Ive Josipovića, a Vesna Pusić mi je najdraži hrvatski političar. Za nju imam posebne simpatije jer je znam još iz disidentskih dana i cijenim je zbog njenog obiteljskog četničkog pedigrea s majčine strane" – izjavio je u najnovijem priopćenju četnički vojvoda Vojislav Šešelj. Svaki komentar bio bi suvišan.

Davor Dijanović

 

HKV.hr - tri slova koja čine razlikuAgencija za elektroničke medijePrilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

 

Čet, 28-05-2020, 02:49:00

Najave

Pon Uto Sri Čet Pet Sub Ned
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2020 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.