Predstavljanje knjige prof. dr. Josipa Jurčevića „Slučaj Perković: Spašavanje zločinačke budućnosti", Bjelovar, 13. prosinca 2013.
Naslov knjige prof. dr. Josipa Jurčevića koju večeras predstavljamo „Slučaj Perković: Spašavanje zločinačke budućnosti" mišljenja sam da ponajbolje ilustrira aktualne prijepore oko tzv. slučaja Perković. Naime, iako bi se nekome moglo učiniti kako je rasprava o „slučaju Perković" rasprava o prošlosti, mislim kako se tu prije svega radi o raspravi o našoj budućnosti. Jer, povijest nije samo „učiteljica života" , kako to kaže stara latinska izreka, nego je ona i „lux veritatis" – svjetlo istine, tako da je bez raščišćene prošlosti nemoguće graditi svijetlu budućnost, a to je budućnost na temeljima istine.
SlučajSama činjenica kako se je aktualna vlast, uz svesrdnu asistenciju prorežimskih medija – kako se to pučki kaže – digla na zadnje noge kako bi pravnim i političkim manipulacijama spriječila izručenje Perkovića Njemačkoj, jasno pokazuje da tema Perković prelazi granice historiografske rasprave i duboko zadire u područje politike, a to znači u područje hrvatske budućnosti.„Ako ne znate kamo idete, može vam se dogoditi da dođete negdje drugdje", kaže stara engleska poslovica. Ako kao narod i kao država želimo znati kamo nam je krenuti, odnosno koji put izabrati, onda nam se kao nužan preduvjet nameće raščišćavanje hrvatske prošlosti, a posebno onih njezinih stranica koje su bile obilježene jednoumljem, terorom, nasiljem i neslobodom. Tu, dakako, prije svega mislimo na razdoblje jugoslavenskoga komunističkog sustava.
„Nema te ideje budućnosti, koja bi u narodnim redovima mogla imati snagu prošlosti" – zapisao je bez ikakve dvojbe jedan od najznačajnijih hrvatskih intelektualaca 20. st., povjesničar, filozof i albanolog dr. Milan Šufflay. I kao što su značenja ovih Šufflayevih riječi bili svjesni njegovi fizički i intelektualni atentatori i cenzori, koji su se u monarhističkoj i komunističkoj Jugoslaviji pobrinuli njegovo ime ukloniti iz povijesnih udžbenika, a time, nadajući se, i iz narodne svijesti, tako i danas i određeni političko-ideološko-interesni krugovi na različite načine nastoje spriječiti odnosno onemogućiti objektivnu javnu raspravu o nekim temama iz povijesti komunističke Jugoslavije, pri čemu, naravno, posebno mislimo na istraživanje zločina i kriminalnih radnji jugoslavenskoga komunističkog sustava.
Slučaj Perković daje nam za to najbolji primjer.
Sama činjenica kako se je aktualna vlast, uz svesrdnu asistenciju prorežimskih medija – kako se to pučki kaže – digla na zadnje noge kako bi pravnim i političkim manipulacijama spriječila izručenje Perkovića Njemačkoj, jasno pokazuje da tema Perković prelazi granice historiografske rasprave i duboko zadire u područje politike, a to znači u područje hrvatske budućnosti.
Eskapizam
Oni isti političari koji su još do jučer bili spremni bespogovorno izvršavati sve zahtjeve iz Bruxellesa, i na najmanji mig ako treba i trećerazrednog bruxelleskog birokrata izvršavati tzv. domaće zadaće, koje su u pravilu išli na štetu hrvatskih nacionalnih interesa, danas „u slučaju Perković" pokazuju doista zadivljujuće „državničko ponašanje", te se svim silama bore za neizručenje Perkovića Njemačkoj.
KontrolaIako je od zvjerskog ubojstva političkog emigranta Stjepana Đurekovića, za koje se tereti bivši šef republičke UDBA-e Josip Perković, prošlo više od trideset godina, te iako je devedesetih došlo do urušavanja Jugoslavije i implozije, knjiga prof. Jurčevića argumentirano pokazuje i dokazuje kako mnoge osobe koje su bile zaglavni kamen jugoslavenskoga komunističkog sustava i danas vedre i oblače Hrvatskom, kontrolirajući sve bitnije političke, gospodarske, obavještajno-sigurnosne, kulturne i medijske strukture u Republici Hrvatskoj.Među povjesničarima u Hrvatskoj, kao i općenito u zemljama koje su opterećene naslijeđem Drugoga svjetskog i naslijeđem života u totalitarnim sustavima, mislim da se može primijetiti jedan zanimljiv fenomen, koji bismo, uvjetno govoreći, mogli nazvati fenomenom historiografskog eskapizma. Radi se o tome da nezanemariv broj povjesničara, iz straha zbog gubitka egzistencije, izbjegava određene delikatne, osjetljive, ili kako se to pomodno kaže, tabu - teme. Lakše je tako danas pisati o Bašćanskoj ploči, Ruđeru Boškoviću ili Napoleonovoj Iliriji, nego o temama kao što su Drugi svjetski rat, Bleiburg, Jasenovac, zločini UDBA-e i općenito viktimološke teme.
Dosadašnji znanstveni rad prof. Jurčevića, a posebno kapitalni radovi o problematici Jasenovca i Bleiburga, jasno pokazuju kako on ne spada u tu skupinu povjesničara. Prof. Jurčević ne bježi od tabu tema. Upravo suprotno: on se bavi povijesnim temema koje imaju neposredne političke, pravne i psihološke reperkusije na hrvatsku sadašnjost.
Knjiga koju večeras predstavljamo – „Josip Perković: Spašavanje zločinačke budućnosti" – u tom pogledu nije nikakva iznimka, štoviše, ona se također bavi povijesnom problematikom koja neposredno zadire u hrvatsku zbilju. Kao što stoji otisnuto na koricama knjige, knjiga se „usuđuje govoriti o prešućenim istinama prošlosti koje su nažalost bitno odredile i našu sadašnjost s nadom da nam neće zarobiti budućnost".
Iako je od zvjerskog ubojstva političkog emigranta Stjepana Đurekovića, za koje se tereti bivši šef republičke UDBA-e Josip Perković, prošlo više od trideset godina, te iako je devedesetih došlo do urušavanja Jugoslavije i implozije, knjiga prof. Jurčevića argumentirano pokazuje i dokazuje kako mnoge osobe koje su bile zaglavni kamen jugoslavenskoga komunističkog sustava i danas vedre i oblače Hrvatskom, kontrolirajući sve bitnije političke, gospodarske, obavještajno-sigurnosne, kulturne i medijske strukture u Republici Hrvatskoj.
Lopovluk i kriminal
U knjizi tako možemo pronaći vrlo zanimljiv podatak kako je približno 90 % djelatnika Službe državne sigurnosti (SDS) iz razdoblja jugoslavensko-komunističkog jednoumlja ostalo na svojim položajima i nakon raspada komunizma i Jugoslavije, dakle u samostalnoj Hrvatskoj. Mislim da se ovog podatka uvijek trebamo prisjetiti kada se pitamo zašto nam je stanje u državi takvo kakvo jest, tim više što je usporediv obrazac primijenjen i na drugim područjima društva i države.
Tema lopovluka i kriminala vjerojatno je jedna od najfrekventnijih tema posljednjih dvadesetak godina u Hrvatskoj. Knjiga prof. Jurčevića argumentirano pokazuje kako iza lopovluka i kriminala, koji su u hrvatskoj državi nabujali do grotesknih razmjera, vrlo često stoji rukopis postudbaških odnosno postjugoslavenskih struktura. Preživjevši raspad Jugoslavije te su zločinačke strukture i u samostalnoj Hrvatskoj dobrim dijelom nastavile kontrolirati gospodarske i financijske tijekove, te se njihovi prsti mogu pronaći u mnogim kriminalnima aferama.
Upravo su te strukture hrvatsku državu u protekla dva desetljeća dovele do ruba propasti, a hrvatsko društvo do ruba socijalnog kaosa, zaključak je prof. Jurčevića, koji smatra da odgovor na pitanje tko spašava Josipa Perkovića ne treba primarno tražiti u političko-ideološkim, već u materijalnim interesima.
„Nova klasa"
Ovdje bih kao zanimljivost povukao jednu povijesnu paralelu. Naime, kao što je poznato, jugoslavensko-komunistički političar i kasniji disident Milovan Đilas nakon sukoba s PanopticumNakon čitanje ove knjige čitatelju postaje jasno da iza čitave operacije „spašavanja obavještajca Perkovića" stoje interesi vrlo moćnih krugova, koji su u vremenu Jugoslavije, ali i u vremenu samostalne hrvatske države, duboko ogrezli u zločinima i kriminalu i koji sada u strahu da bi Perković mogao propjevati pred njemačkim Sudom panično brane svoje pozicije i svoje političke i poslovne hagiografije. Činjenica pak da se prof. Jurčević ne ustručava navoditi imena tih osoba, daje ovoj knjizi dodatnu vrijednost, pretvarajući ju na neki način u pantopticum postudbaških i postjugoslavenskih zločinaca, kriminalaca i herostrata.Titom napisao je - na Zapadu u vrijeme Hladnog rata vrlo cijenjenu - knjigu pod naslovom „Nova klasa", u kojoj je plastično opisao kako je nakon Drugoga svjetskog rata stvorena jedna moćna kasta, jedna „superklasa" jugokomunističkih moćnika, koji ne samo da su imali političku vlast, nego su se u poslijeratnom grabežu dokopali židovskih i njemačkih vila u elitnim dijelovima Zagreba, kao i vrlo unosnih sinekura, položaja i direktorskih pozicija u gospodarstvu i upravi.
Vrlo često radilo se je o primitivcima, poluinteligentima i sileđijama, iznadprosječnog stupnja obrazovanja. No, resila ih je beskrupuloznost, volja za moći i dobra umreženost. Ako u retrospektivi pogledamo događaje od devedestih naovamo, mislim da je kristalno jasno kako se u oba poslijeratna razdoblja mogu utvrditi brojne sličnosti, što ne treba čuditi s obzirom na to da se je u oba razdoblja radilo ili o istim ljudima, ili o njihovim biološkim potomcima ili, u konačnici, o sličnome sociopsihološkom tipu ljudi.
Ubojstvo Stjepana Đurekovića i motivi tog ubojstva, Ubilački stroj Tita i partije, obavještajna karijera Josipa Perkovića u Jugoslaviji i Hrvatskoj, sredstva i metode rada Službe državne sigurnosti u Hrvatskoj 1980.-1990., obračuni s tzv. unutarnjim neprijateljima i s tzv. neprijateljskom („ustaško-terorističkom") emigracijom, istrage u Njemačkoj koje vode do Josipa Perkovića, priprema Lex Perkovića i uloga hrvatskih političara i javnih djelatnika u toj aktivnosti, politička ubojstva nakon 1990., iza kojih stoji jasan udbaški rukopis, kriminal u INI i Plivi itd. – sve ove, ali i druge intrigantne teme argumentirano su obrađene u knjizi prof. Jurčevića koju večeras predstavljamo.
Nakon čitanje ove knjige čitatelju postaje jasno da iza čitave operacije „spašavanja obavještajca Perkovića" stoje interesi vrlo moćnih krugova, koji su u vremenu Jugoslavije, ali i u vremenu samostalne hrvatske države, duboko ogrezli u zločinima i kriminalu i koji sada u strahu da bi Perković mogao propjevati pred njemačkim Sudom panično brane svoje pozicije i svoje političke i poslovne hagiografije. Činjenica pak da se prof. Jurčević ne ustručava navoditi imena tih osoba, daje ovoj knjizi dodatnu vrijednost, pretvarajući ju na neki način u pantopticum postudbaških i postjugoslavenskih zločinaca, kriminalaca i herostrata.
Davor Dijanović