Nacionalistička konferencija, Goli otok i velikosrpski primitivac Đurđević

Otvarajući sjednicu Vlade, Zoran Milanović pred koji se je dan osvrnuo na rješenje ministra unutarnjih poslova Ranka Ostojića o zabrani održavanja međunarodne nacionalističke konferencije, koja se je trebala održati 14. travnja 2012. u Zagrebu. Kazao je kako su razlozi zabrane svjetonazorski i politički. „Oni koji u svojim programima, a takvi su najavljeni, pozivaju na rušenje hrvatskog ustavnog poretka i grabež dijelova hrvatskog teritorija, ne mogu doći u Hrvatsku kao politički prosvjednici. To pravo nigdje ne postoji i nigdje ga nema" – dodao je istom prigodom.

Svoje zadovoljstvo zabranom konferencije izrazio je i predsjednik Ivo Josipović, koji je poput predsjednika Vlade oštro osudio teritorijalne pretenzije prema Hrvatskoj od strane nekih stranaka čiji su predstavnici trebali nazočiti konferenciji. Mi se, dakako, pridružujemo predsjedniku Vlade i predsjedniku države u njihovoj osudi teritorijalnih pretenzija na Hrvatsku. Šteta je samo što na sličan način spomenuta dvojica nisu reagirala kada je u Vukovar došao srbijanski predsjednik Boris Tadić, koji je od Presuda šestorkiS obzirom na to da je mala vjerojatnost da će presuda biti donesena u srpnju, najizglednijim se čini njezino donošenje nakon završetka ljetne pauze u radu Haaškog sudišta, dakle na jesenHrvatske zatražio zabranu proslave Oluje (njegova zemlja, uzgred dodajmo, pod okupacijom još uvijek drži dijelove hrvatskog teritorija na istoku zemlje), i kad je pred koju godinu u udarnom nedjeljnom terminu HTV-a svoje teritorijalne pretenzije prema Hrvatskoj izlagao slovenski političar Zmago Jelinčić.

Presuda šestorci na jesen

Iako je iz Haaškog sudišta bilo najavljeno kako će presuda šestorici bosanskohercegovačkih Hrvata biti izrečena u lipnju ove godine, to se vjerojatno neće dogoditi u tom vremenskom razdoblju. Prema pisanju nekih medija, šestorka je od Haaškoga suda dobila produženje boravka na privremenoj slobodi do 23. lipnja, a prema pravilima suda oni bi trebali biti ponovno u pritvoru minimalno tjedan dana prije izricanja presuda. S obzirom na to da je mala vjerojatnost da će presuda biti donesena u srpnju, najizglednijim se čini njezino donošenje nakon završetka ljetne pauze u radu Haaškog sudišta, dakle na jesen.

U hrvatskim se medijima o suđenju vojnim i političkim čelnicima Herceg-Bosne ne piše gotovo ništa, a ako se ponekad uzgredno i donese kakva vijest, onda se u pravilu radi o prenošenju politički motiviranih konstrukcija tužiteljstva, koje nastoji dokazati tezu o udruženome zločinačkom pothvatu i agresiji Hrvatske na Bosnu i Hercegovinu. To je samo još jedan o nizu simptoma teške bolesti hrvatskog društva i države, jer je svakome barem donekle upućenom u politička zbivanja jasno kakve će političke, psihološke i financijske implikacije imati (vjerojatna?) osuđujuća presuda protiv bosanskohercegovačkih Hrvata. Ovaj je proces za Hrvatu jednako važan kao i proces protiv generala Gotovine, Čermaka i Markača.

Goli otok kao turistička atrakcija

Krapinsko-zagorski župan Siniša Hajdaš Dončić i istarski Milorad ĐurđevićNa pokopu hrvatskog branitelja pravoslavne vjeroispovijesti Gorana Dragovića, pripadnika šibenske 113. brigade HV-a, zabranio je Goranovim suborcima davanje vojnih počasti, uz ispaljivanje počasnih plotunažupan Ivan Jakovčić pred koji su dan u Kumrovcu razgovarali o mogućnostima turističkog povezivanja Kumrovca i Brijuna. Nakon sastanka krapinsko-zagorski župan rekao je novinarima kako planiraju neke zajedničke projekte, među kojima je i gradnja golfskog igrališta pod nazivom „The President" ili „Predsjednik". Rekao je kako Istra i Zagorje imaju i zajedničku poveznicu - Josipa Broza Tita, koji se rodio u Kumrovcu, a ljetnu je rezidenciju imao na Brijunima, te da je on snažan marketinški brand, što treba turistički iskoristiti.

Budućem ministru mora, prometa i infrastrukture predlažemo da ne bude tako uskogrudan, nego da u spomenuti projekt povezivanja Kumrovca i Brijuna uključi i neka druga mjesta. Primjerice, mogao bi u taj projekt uključiti i Goli otok, kao jedan od nesumnjivo najvažnijih brandova bivše Jugoslavije i vladavine Josipa Broza Tita. One stotine masovnih grobišta diljem Hrvatske također bi mogle biti zanimljiva turistička odredišta i snažan marketinški brand, pogotovo za strane turiste. No, u tom slučaju na ulazu u Hrvatsku valjalo bi staviti novi prometni znak: dobro došli u zemlju smrti.

Sličan se sličnu veseli

Bivši predsjednik Vlade i HDZ-a dr. Ivo Sanader u razgovoru za medije kazao je kako je proces protiv njega politički motiviran i kako mu pakuju „kriminalci iz HDZ", čime je očito mislio na osobe u vrhu te stranke. Nevolja je tek u tome što je te „kriminalce" u vrh stranke postavio upravo Sanader. A ako uzmemo u obzirom onu „similis simili gaudet" (sličan se sličnu veseli), nije teško zaključiti što je tom izjavom Sanader kazao i o samome sebi.

Srpska pravoslavna crkva i dalje kroči četničkim stazama

Šibenski paroh Milorad Đurđević, u hrvatskoj javnosti poznat po tome što je rujnu 2009. godine odbio postaviti hrvatsku zastavu u lijes pokojnoga hrvatskog branitelja i dragovoljca pravoslavne vjeroispovijesti Rajka Jovanovića, ovih se je dana proslavio još jednom sličnom svinjarijom. Na pokopu hrvatskog branitelja pravoslavne vjeroispovijesti Gorana Dragovića, pripadnika šibenske 113. brigade HV-a, zabranio je Goranovim suborcima davanje vojnih počasti, uz ispaljivanje počasnih plotuna. Obavljanje pokopa uvjetovao je nedolaskom hrvatske vojske. Paroh nije dopustio niti to da se suborci od Gorana na grobu oproste prigodnim riječima. Iako ovi potezi na prvi pogled mogu izgledati skandalozno, oni su u biti posve očekivani.

Svećenstvo Srpske pravoslavne crkve (SPC) ovime samo nastavlja „svijetlu" tradiciju svojih ratnih prethodnika, koji ne samo da nisu osudili agresiju Srbije na RH, nego su je i zdušno poticali. Poslije rata to se isto svećenstvo, ako zanemarimo nekoliko izoliranih slučajeva (primjerice onaj episkopa zahumsko-hercegovačkog i primorskog Grigorija), nije ispričalo za svoje ratnohuškačke postupke, te i dalje nastavlja hoditi istim velikosrpsko-četničkim stazama. SPC i dalje predstavlja zaglavni kamen srbijanske politike, koja se nije odrekla aspiracija prema tuđim teritorijima. Ako u Hrvatskoj u budućnosti želimo spriječiti slične postupke velikosrpskih primitivaca kao što je Milorad Đurđević, te onemogućiti da se pravoslavno stanovništvo odgaja u duhu mržnje prema Hrvatskoj i Hrvatima, krajnje je vrijeme da se u Hrvatskoj osnuje Hrvatska pravoslavna crkva. Velikosrbima i domaćim petokolonašima usprkos.

Davor Dijanović