Zaboravljene sibinjske žrtve

Prije 70 godina jugoslavenski žandari u Sibinju 1935. godine ubili su devetnaestoricu nenaoružanih hrvatskih seljaka. Od tada te žrtve nazivaju sibinjskim žrtvama. Jedini živi sudionik tih krvavih događaja je 83- -godišnji Stjepan Ibrišimović. Ibrišimović je rođen u Sibinju 5. siječnja 1922. godine. Po zanimanju je ekonomist, a završio je i domobransku vojnu akademiju 1941. u Zagrebu. Osnovao je Hrvatski domobran 26. rujna 1990., a četrnaest dana kasnije i Hrvatski časnički zbor. Tim činom razbio je udrugu jugoslavenskih rezervnih vojnih starješina. Petnaestoga svibnja 1991. organizirao je odlazak u Bleiburg triju punih autobusa ispred crkve Sv. Petra u Zagrebu sa svećenikom msgr. Matijom Stepincem, koji je tamo služio prvu sv. misu.

Koji je razlog tako okrutnoga ubojstva devetnaestorice seljaka iz Sibinja i okolnih sela?

- Treba se podsjetiti da je godinu dana prije, 8. listopada 1934., u Marseillesu ubijen srpski kralj Aleksandar. Ubrzo nakon tog događaja iz Srijemske Mitrovice pušten je na slobodu vođa HSS-a dr. Vladko Maček. Tada se u mome kraju pojavilo veliko hrvatstvo. Pojavile su se trobojnice crven-bijel- -plavi, koje su nosile žene, i zlatni mačak, koji su nosili muškarci. Nešto prije stari sibinjski župnik Vinko Čajkovac otišao je u mirovinu i na njegovo mjesto došao je mladi župnik Mirko Gazivoda, podrijelom iz Podravine. U to vrijeme također je u mirovinu otišao i učitelj Miškatović i na njegovo mjesto je došao Marko Lepoglavec, isto iz Podravine. Dolaskom tih dvaju podravskih muževa u Sibinju je oživio hrvatski seljak i hrvatstvo.

A što je bio neposredan povod tim tragičnim događajima?

- Oni su tada, na Sv. Valentina, 14. veljače, upriličili misu. Izmislili su Papinski dan. Na misi se skupilo mnoštvo svijeta iz Gromačnika, Slobodnice, Slatinika, Oriovca, Stupnika i svih drugih sela koja okružuju Sibinj. Naš novi župnik Mirko Gazivoda počeo je svoju propovijed riječima: "Draga braćo i sestre, ja sam vaš novi župnik. Ime mi je katolik, a zovem se Hrvat. Prvi puta u katoličkoj crkvi nastao je pljesak. Nakon mise na stubama ispred Vagnerove gostionice izredalo se nekoliko govornika. Govorili su umirovljeni učitelj Ivan Gavrilović, seljak Ivan Colić, moj stric Mika Ibrišimović, zvan Brišimov, Iva Štivić, njegov brat Mata... Klicalo se Hrvatskoj, dr. Mačeku i drugima.

Jesu li se mirno razišli svojim kućama?

- Jesu. No u noći od nedjelje na ponedjeljak sibinjski žandari su uhitili učitelja Gavrilovića, braću Štivić, moga strica Miku i Ivu Colića i odveli ih u Slavonski Brod. U Slavonskome Brodu kotarski predsjednik je bio Vragović, čije prezime govori samo za sebe.

Odakle je bio Vragović?

- Iz Hrvatskoga zagorja!

Što se događalo tada?

- Tada je mnogo naših ljudi radilo u Tvornici vagona, današnji Đuro Đaković, drvnoj industriji Slaveks i u rafineriji nafte u Bosanskome Brodu. Kada su se radnici vraćali svojim kućama, žandari su ih pretraživali do gola. Jedino nisu pretraživali nas đake.

Vi se toga dobro sjećate?

- Dakako. Bio sam zadužen otići kod odvjetnika File Markotića u Brodu, haesesovskoga zastupnika za cijeli Brodski kotar. On mi je natrpao punu torbu letaka koje sam donio kući. Kako kod kuće nije bilo strica, letke sam dao dvojici braće Ćinkl, čiji je otac, Karlo Ćinkl, bio crkveni zvonar. Oni su letke odnijeli u Andrijevce, Slatinik, Odvorce i dalje, pozvavši ljude da krenu u Brod kako bi Vragović pustio naše ljude iz zatvora.

Jesu li ljudi krenuli u Slavonski Brod pred zatvor?

- Jesu, međutim, kada su došli u Brod, Vragović je već naše ljude poslao u Zagreb.

Što je bilo nakon toga?

- Dva dana nakon tih događaja, 19. veljače 1935., skupilo se mnogo ljudi sa svojim tradicionalnim kožnatim torbicama i hranom u njima. Sjeli su, jeli i čekali da ih netko povede. Ali više nije bilo vođe.

Što se dogodilo potom?

- Vragović je došao s kamionom punim žandara. A znamo tko su tada u Jugoslaviji bili žandari: Srbi, Crnogorci, lički Srbi i poneki Slovenac. Hrvata žandara nije bilo. Poskakali su iz svojih kamiona i bez riječi upozorenja počeli pucati po ljudima i ubili su 19 seljaka. Ubijeni su dum-dum patronama u leđa.

Zrinko Horvat
www.nemacenzure.com

Uto, 23-10-2018, 14:57:22

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

HT: Kolumna Z. Hodaka

Hrvatski tjednikOd četvrtka u prodaji

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Copyright © 2018 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom (GPL).