Tribina Govornice

Govornica, Hrvatsko kulturnog vijeće i Ivo Dužević Vas pozivaju na tribinu koja će se održati u Vatrogasnom domu, ovaj put iznimno u utorak, 13. studenog 2012. s početkom u 19,00 sati. "Bilo kako bilo, ubit ih se mora". Na tribini govore Tomislav Đonlić i Ivo Dužević.

Naslov je preuzet iz pisma kojim Ante Jurjević – Baja, u listopadu 1944. izvješćuje pretpostavljene o stanju u tek "oslobođenom" Dubrovniku. Piše ovaj visoki partizanski i komunistički dužnosnik o likvidacijama "narodnih neprijatelja", naročito svećenika. Ustvrdio je kako se suđenja "mogu obaviti i naknadno". O istim tim događajima, agent britanske tajne službe i kasniji poznati književnik E. Waugh izvješćuje da su partizani ubijali viđenije građane i one za koje su pretpostavljali da bi mogli pružati otpor uvođenju komunističke diktature. Totalitarni režim je uveden, Hrvatska porobljena, ozemno osakaćena a nad Hrvatima izvršen genocid. Nakon toga nitko se više nije usudio postavljati nikakva pitanja. U takvom društvenom ozračju obrazovani su i odgojani naraštaji. Kao što je u više navrata isticano i na Govornicama, i fašizam i nacizam su uništavali svoje neprijatelje.

Osim, stravičnih pokolja nad slobodarskim i demokratskim dijelom društva, komunizam je preživjele izvrgnuo i strahovitoj indoktrinaciji, proveo, na traumi utemeljeno, mnoštveno ispiranje mozga, ljudima oduzeo dušu. Sjetimo se da su po logorima i zatvorima "revidiranja stavova" i uvjetovanja otpusta suradnjom sa Udbom, bili redoviti postupak kojem se teško bilo oduprijeti. Na taj je način velik broj kažnjenika, ponovo bio ponižen u svom ljudskom dostojanstvu ali i prisilno unovačen u sustav kojeg su i sami prvotno bili žrtve. Ne svojom voljom, postajali su neki drugi i drugačiji ljudi. Sličnim su postupkom i mnogi partizani, prvotno dobri i časni ljudi, nakon savršeno razrađene psihologijske obrade, sotonski podmuklog postupka i sami gurnuti u zločine. I zato i danas veliki broj ljudi slavi diktaturu, i zato i danas mnoštvo veliča megaubojicu, i zato i danas puno nas odbija istinu i nije u stanju prihvatiti slobodu. I zato i danas za puno njih 1944. i 1945. godina znače "oslobođenje".

I dalje je veliki broj nas ostao zatočenicima traumatski promijenjene kolektivne svijesti. Tu je naravno i dalje nikad raskrinkana brojna doušnička mreža ljudi koji bez bilo kakvih obzira i osjećaja stida zlostavljaju svoje sugrađane, poznanike, "prijatelje". Bez lustracije, bez dekomunizacije nema istine, nema mira, nema ni budućnosti našoj djeci. Ubiti se ne mora, ubiti se ne smije pa bio to i "narodni neprijatelj". Ne mora se i ne smije zbog mišljenja proganjati, i tjelesno i duševno zlostavljati, ni prijetiti smrću. A to je danas postalo nešto posve normalno i svakodnevno. I na koncu, izgleda da to moramo ponavljati, da je i samo prikrivanje zločina također zločin. Dobro razmislimo je li se i nas, obične ljude na bilo koji način uvlači u zločin bez obzira koliko nam to danas izgledalo nevažno, beznačajno, uobičajno.

U pokušaju suočavanja sa stvarnom poviješću pomoći će nam prof. Tomislav Đonlić. Kao povjesničar i suradnik Hrvatskog instituta za povijest, dao je nemjerljiv doprinos nastanku knjige "Partizanska i komunistička represija i zločini u Hrvatskoj 1944.-1948., Dokumenti, Dalmacija". Uz izuzetnu društvenu zauzetost spomenimo ovdje još i da je bio urednikom knjiga generala Praljka a koji upravo snagom tako prikupljenih i predočenih činjenica na rasističkom haškom sudištu brani hrvatsko pravo na opstojnost i na slobodu.

Pozivamo sve ljude dobre volje bez obzira na stranačku pripadnost, odnos prema nacionalnom ili svjetonazor, na otvoreni razgovor.

Ujedno i najava kako Govornica uskoro prestaje s radom. Predviđene su još dvije tako da bi ona u siječnju 2013. bila ujedno i zadnja. Poziv se nalazi i na blogu.

Ivo Dužević