Prvoga dana, nakon ponovljenih izbora u Hrvatskoj, gdje je u Osijeku poražen HSP na čelu s Antom Đapićem, valjda i najslabovidniji pravaši vide da je HSP konačno politički pokopan. To su učinili neprijatelji prve i najstarije hrvatske državotvorne stranke u novijoj hrvatskoj povijesti. Zar je potrebito ovdje isticati tko je sve radio na idejnom i političkom uništenju HSP-a. Nema nikakve dvojbe da je još uvijek dosta brojna ideološka skupina u hrvatskome narodu pravaška, na zasadama nauka dr. Ante Starčevića. No i pored toga danas, u životu hrvatskoga naroda, više ne postoji HSP. Više nitko ne drži do samozvanoga predsjednika HSP-a Ante Đapića - jer on je svojim nesposobnim postupcima sustavno, svjesno ili nesvjesno, uništio HSP i praktično postao njegovim grobarom.(M.Ćavar)

 

 

Tražiti istinu i razotkrivati laži treba nam biti smisao življenja. To je biblijsko razdvajanje pšenice od kukolja. A kako su i pšenica i kukolj jednako Božje biljke, tako su jednako i istina i laž rezultat Božje slobode date čovjeku u njegovom življenju. Sloboda je - govoriti istinu, ali je sloboda i lagati. Samo te dvije slobode vode ljude u dva različita duševna stanja, u dva različita i oprečna eshatološka smisla življenja. Jedini smo narod u Europi koji je, pored ratnih agresija, izložen i agresiji laži i to frontalno – in continuo - još od 1918.g. bez realne šanse da se ta agresija laži na Hrvatsku prekine u doglednoj budućnosti. Gotovo niti jedna europska zemlja, uključujući k tome i državu Izrael, ne zna za tu i takvu vrstu agresije kojoj smo mi neprekidno izloženi, i zato nas Europa, a možda ni država Izrael jednostavno ne mogu ni razumjeti, zato jer ne mogu ni pojmiti da postoji i takva vrsta agresije. To njihov mentalni sklop ne prihvaća, ili možda i ne želi prihvatiti! A tamo gdje laž nije moguća, postoji još jača neistina – prešućivanje istine.(M.Prpa)

 

 

Nije nimalo slučajno da je 'jutarnje novinsko škrabalo'-Gordan Malić otkrio (još uz to i na vlastitu ruku 'doradio') sadržaj tajnog izviješća hrvatske Vlade Haagu upravo u trenutku kad je braniteljski tim naših generala u Haagu počeo iznositi svoju obranu. Špijunska provokacija dostojna škole britanskih MI-6. A nije to ni prvi put da protuhrvatski medijski janjičari, zvani kolumnisti, za 'gotovinu'-šaku srebrnih škuda otpočnu svoju besramnu hajku na hrvatskog generala i legendu našeg Domovinskog rata, Antu Gotovinu. Ili je, možda, neki drugi čimbenik po srijedi? Prisjetimo se samo svojedobnog napisa onog argentinskog 'raspopa' Carlosa Pilsla (navodno iz 'ustaške' obitelji?) o Gotovini kao pljačkašu pariških draguljarnica, dileru droge, otmičaru ljudi, kriminalcu kojeg progoni i francusko pravosuđe. Sve je to promptno i argumentima opovrgnuto a potjernica francuske policije za Gotovinom nikad nije stigla u Hrvatsku; nije ni napisana.(D.Kalafatić)

 

 

Poznata je činjenica da se veliki nogometaši, umjetnici bilo koje vrsta ne rađaju samo u velikim gradovima, nego naprotiv, uglavnom u malim, nepoznatim mjestima. Za ovaj broj Vjesnika upoznat ću vas, ukratko poštovani čitatelji, s nekoliko mladih umjetnika, slikara i kipara. Naime, na inicijativu poduzetnog župnika župe sv. Leopolda Bogdana Mandića u Maglaju, vlč. Jakova Filipovića prošle godine organizirana je slikarska kolonija na kojoj je nastupilo 10 akademskih slikara, umjetnika koji su svoje radove stvorene na toj koloniji ostavili župi u trajno vlasništvo. I ove godine, poslije veličanstvene proslave patrona župe, o čemu sam pisao, organizirana je po drugi put likovna kolonija, pod budnim okom mecene, vlč. Jakova Filipovića, te akad. slikara i mr. slikarstva Marijane Pažin Ivešić i Mladena Ivešića.(A.Marinčić)

 

 

Lijepo je bilo vidjeti kako naša draga Jadranka Kosor ponizno i sa smiješkom na usnama skakuće oko glavnog haaškog tuži-babca Sergea Brammertza ne bi li ga uvjerila kako Hrvatska ne skriva nikakav topnički zapis, ne bi li mu dokazala kako je naš glavar Stipe sve što je imao još početkom 2000.g. uredno Haagu i predao. Uzalud. I ponovno će tužiteljevo izviješće UN-u po Hrvatsku biti negativno, i ponovno će ostati 'zaključano' Poglavlje o Pravosuđu. Čak ni blokada od strane jogunaste Slovenije više nije bitna kako bi se spriječio pristup Hrvatske obećanoj zemlji-EU. A Jadranka Kosor je barem mogla, a nije, upozoriti haaškog tužitelja da problem glede famoznih topničkih dnevnika ne leži skriven negdje u ladicama kod našeg Stipe na Pantovčaku, problem 'leži' evidentno u ponašanju Europske komisije i njenog glavnog čovjeka, Javiera Solane spram 'časnog' Tribunala. O čemu se radi?(D.Kalafatić)

 

 

Dan prije lokalnih izbora u Hrvatskoj nepoznati je počinitelj oštetio dva autobusa beogradskih registarskih oznaka kojima su doputovali hrvatski državljani srpske nacionalnosti na glasovanje. Za mnoge “hrvatske” medije dan kasnije ovo je bila udarna vijest. U izvještajima se spominje da je u zadarsko zaleđe stiglo 30 autobusa, kao i nepoznati broj osobnih automobila iz Srbije. Jedno je pritom izostalo, a to je hajka na te vikend birače koju obično čujemo kad se radi o hrvatskim državljanima iz Bosne i Hercegovine. Nitko ovaj put ne proziva Srbe da ne žive u Hrvatskoj, da ne plaćaju porez, doprinose i slično. A tko je zapravo bacio “kamen”? Nije li to možda Aleksandar Vučić, četnički vojvoda, više od deset godina generalni sekretar Šešeljove stranke, čiji su dolazak (provokacija) u te krajeve krajem prošle godine “hrvatski” mediji itekako dobro popratili. Isti je inače pravnik po struci, i nije “nikad čuo za stravični zločin u Škabrnji”. U svojim lažima o navodno “400.000 protjeranih nevinih pripadnika srpskog naroda” dotični, zahvaljujući medijskoj pozornosti, dodatno dolijeva ulje na vatru.

 

 

Za razliku od nedavnog, po Mesiću 'ustaškog derneka', zadnji skup u Kumrovcu zabilježen je od većine naših neovisnih medija kao 'produhovljeni domjenak' jugo-nostalgičara, vapaj za bivšom državom i njenim stečevinama - bratstvom i jedinstvom - ispunjen neizmjernom ljubavi za voljenim sinom naših naroda i narodnosti, vječnim J.B.T.-om. Nema danas Titovog sljedbenika u ovom balkanskom regionu kome nije uzavrela njegova antifašistička, staljinistička, boljševička ili komunistička krvca, gledajući partizanske troroge kape (s tri roga borimo se protiv Boga), crvene peterokrake zvijezde i 'stare borce' kako nostalgično skakuću u ritmu kozaračkog kola, kunući se kako ih nitko s Titova puta ne će skrenuti. Obuzela, izgleda, nostalgija i našeg državnog odvjetnika, Mladena Bajića i glavnog mu policajca  Vladimira Fabera, liju - valjda - suze radosnice pjevušeći i sami potiho u brk: u tunelu usred mraka opet sjaji petokraka. Ni na kraj pameti im nije da se zbog javnog kićenja (da li i hrvatskim zakonom zabranjenim?) komunističkim znakovljem bave kaznenim progonom ovih 'nostalgičnih crvendaća' koji su se okupili, eto, samo zbog sjećanja na minula vremena.(D.Kalafatić)

 

 

Hrvatske su zemlje u srednjem vijeku bile stalno pod najezdom osmanlijskih osvajača, pa su se naši preci umjesto razvoja kulture i općeg napretka, borili se za golu egzistenciju braneći ostatke ostataka nekad slavnog kraljevstva Hrvata. No, i u takvom izrazito nepovoljnom okružju iznjedrila je hrvatska gruda velikane pisane materinske riječi poput Marulića, Držića ili Gundulića. Začinjavci su životom hrvatske pisane riječi čuvali i onu usmenu, životnu. Jer povijest hrvatskog naroda je povijest hrvatskog imena i hrvatskog jezika. Stoga mi je, kao sinu svoga naroda, čovjeku koji nije znanstvenik, već samo zaljubljenik u hrvatsku povijest i kulturu, ugodna zadaća promišljati, pisati i zboriti o precima našim, njihovim pregnućima, žrtvama, ali i velikoj ljubavi prema domovini i narodu Hrvata. (L.B.Tadinov)