Lijepo je bilo vidjeti kako naša draga Jadranka Kosor ponizno i sa smiješkom na usnama skakuće oko glavnog haaškog tuži-babca Sergea Brammertza ne bi li ga uvjerila kako Hrvatska ne skriva nikakav topnički zapis, ne bi li mu dokazala kako je naš glavar Stipe sve što je imao još početkom 2000.g. uredno Haagu i predao. Uzalud. I ponovno će tužiteljevo izviješće UN-u po Hrvatsku biti negativno, i ponovno će ostati 'zaključano' Poglavlje o Pravosuđu. Čak ni blokada od strane jogunaste Slovenije više nije bitna kako bi se spriječio pristup Hrvatske obećanoj zemlji-EU. A Jadranka Kosor je barem mogla, a nije, upozoriti haaškog tužitelja da problem glede famoznih topničkih dnevnika ne leži skriven negdje u ladicama kod našeg Stipe na Pantovčaku, problem 'leži' evidentno u ponašanju Europske komisije i njenog glavnog čovjeka, Javiera Solane spram 'časnog' Tribunala. O čemu se radi?

Koncem veljače 2008. sudsko vijeće u predmetu Gotovina&ostali izdalo je «vladi Europske unije» u Bruxellesu (Europskoj komisiji) obvezujući nalog, tzv. sub-poenu, kojom nalažu dostavu (čak)95 dokumenata obrani generala Ante Gotovine. To su, ali, postojeća izviješća ratnih sladoledara-europskih promatrača iz Knina i Zagreba, iz kolovoza ‘95, a odnose se i na zbivanja u Oluji, odnosno na prekomjerno granatiranje Knina prilikom kojeg je, a propos, poginuo jedan jedini «prekomjerni četnik.» Punu godinu dana mudri Javier Solana šuti kao zaliven sve dok branitelj Luka Mišetić nije, dakle nakon više od godine dana, poslao novi zahtjev i od 'časnog', haaškog suda zatražio intervenciju kod 'neslanog' Solane jer od EU nisu stigli promatrački dnevnici zapisani po eu-sladoledarima. Ne samo da dnevnici nisu stigli, nije stigao nikakav odgovor. Hrvatska Vlada na čelu s umiljatom Jadrankom Kosor do danas nije ozbiljno intervenirala ni kod Suda niti kod Europske komisije ali je zato branitelj Gotovine, Luka Mišetić tražio od sudskog vijeća u Haagu izdavanje naloga EU i Solani o provođenju istrage i utvrđivanju krivca koji skriva spomenute krucijalne dokumente.

Dakle, arhivi u kojima se čuvaju izviješća «euro-sladoledara» pravnički gledano potpadaju pod nadležnost najmoćnijeg ministarstva Europske komisije i njenog visokog predstavnika za sigurnost i zajedničku vanjsku politiku, Javiera Solane, svakako i najmoćnijeg čovjeka EU-e. O kakvom se licemjerju odnosno neprincipijelnosti europske politike prema Hrvatskoj radi najbolje svjedoči permanentna blokada nastavka pregovora o ulasku RH u EU prekinuta između ostalog i zbog stava pet (neprijateljski raspoloženih, nap.a.)zemalja EU koje Hrvatskoj predbacuju neisporučivanje tzv. topničkih dnevnika, a 'same' ih skrivaju.? Uza sve to valja istaći da RH do sada nije od Haaga dobila sub-poenu za dostavu topničkih dnevnika, ali je to bio dovoljan razlog da Velika Britanija(a tko drugi, nap.a.), Nizozemska, Belgija, Finska i Danska blokiraju pregovore; perfidna dvostruka mjerila... Slovenska blokada tek je rezervna varijanta EU-blokade. Zašto sve ovo navodim? Pa, svima u ovoj, uistinu, poniženoj zemlji, osim našem pravosuđu i Jadranki Kosor zaduženoj za odnošaj s Trbunalom, sasvim je jasno da gospodin Javier Solana 'neslano' krši pravila haaškog Tribunala odnosno (zlo-)namjerno ometa istragu i to na štetu ljudi optuženih za teško kazneno djelo: udruženi zločinački poduhvat. Sjetimo se stoga:

Kao međunarodni kazneni sud i ICTY posjeduje inherentne ovlasti u odnosu na ponašanje kojim se ometa njegovo provođenje pravde. Takvo ometanje može uključivati ponašanje kojim se sprječava, nanosi šteta ili zlorabi provođenje pravde….bilo kojoj strani u sudskom postupku. Oni koji na takav način svjesno i hotimice ometaju provođenje pravde (kao što to više od godinu dana radi upravo Javier Solana, nap.a.) mogu stoga biti optuženi za nepoštivanje Međunarodnog suda. Primjer: Optužnica protiv Josipa Jovića, za nepoštivanje suda-ometanje istrage, potvrđena je 9. rujna 2005.g. Razlog podizanja optužnice bio je veoma bizaran: Josip Jović je, naime, 'otkrio' ime zaštićenog svjedoka na suđenju Tihomiru Blaškiću iz 1997.g., aktualnog predsjednika RH i uglednog građanina ove zemlje, Stipe Mesića. Dana 19. svibnja 2006., Tužiteljstvo je podnijelo zahtjev u kojem traži izmjenu i spajanje optužnica protiv Stjepana Šešelja i Domagoja Margetića, i Marijana Križića (ta su trojica također bila optužena za jednako nepoštivanje suda 2005. godine) s optužnicom protiv Josipa Jovića.

Dana 30. kolovoza 2006. a nakon više od godinu dana bjesomučnog progona i Jovićevog pritvaranja, Raspravno je vijeće 'časnog' ICTY-a izreklo presudu i proglasilo Josipa Jovića krivim za: nepoštivanje Međunarodnog suda (pravilo 77(A)(ii) Pravilnika o postupku i dokazima Međunarodnog suda). Kazna: novčana kazna od 20.000 eura koju mora platiti tajniku Suda u roku od 30 dana od presude. Dobro je Jović i prošao jer kazna je mogla biti i puno veća, sto tisuća Eura ili čak osam godina robije u Sheveningenu. E sad, postavlja se pitanje:Hoće li haaški Tribunal podići jednaku optužnicu i protiv Javiera Solane na temelju namjernog ometanja istrage po predmetu prikrivanja krucijalnih dokaza na procesu hrvatskim generalima, hoće li ga možda i pritvoriti poput Jovića? Ili, hoće li možda hrvatsko pravosuđe na čelu s rezolutnim ministrom Ivanom Šimonovićem tužiti Europsku Komisiju zbog jednakog kaznenog djela, utvrđenog po neprikosnovenim-pravednim haaškim principima koji vrijede za sviju jednako? Hoće, ali tek kad 'na vrbi rodi grožđe'. Upravo je nevjerojatan odnos naših Institucija prema sudskom procesu na kojem je država Hrvatska optužena za zločinački poduhvat, a moguća presuda bez ikakve sumnje ugrožava i naš državni suverenitet.

Damir Kalafatić

{mxc}