Ah, ta statistika! Minimalni troškovi umirovljeničke košarice za dvoje umirovljenika u lipnju su iznosili 3618,06 kuna, što je za 25,79 kuna, ili 0,71 posto manje nego u svibnju. U te 'košaričine' troškove vjerojatno se ne ubrajaju izdaci za njegu automobila, izdaci za godišnji odmor, teniski reketi i golf-štapovi, a ni moderna mobilna telefonija (iPhone). Jednako tako se u stavku 'penzićkih' prihoda ne mogu ubrojiti božićnice, uskršnjice, mjesečnice, ekstra-stimulacije za uspješno poslovanje ….jednostavno zato jer u 'umirovljeničkom budžetu' takvi izdaci nisu ni predviđeni. S prosječnom mirovinom koja je, prema podacima HZMO-a, u svibnju iznosila 2.167,03 kune moglo se pokriti samo 59,89 posto nasušnih životnih potreba. Međutim, granica (uistinu bijednog) siromaštva u RH je 1.845 kuna, a 75 posto umirovljenika je ispod te razine i životare na rubu gole egzistencije.(D.Kalafatić)

 

 

Odgovor na pitanje o opstanku BiH kao cjelovite, suverene i nezavisne države najbolje mogu dati politike vanjskih čimbenika – Europske unije i Sjedinjenih Američkih Država – te unutarnji odnos triju suverenih naroda – Srba, Muslimana i Hrvata prema bosanskohercegovačkoj državi. Europska politika, bar kako javljaju njemački mediji, smatra kako BiH uopće nije država nego međunarodni protektorat u koji je za održanje postojećega stanja potpuno nepotrebno posljednjih 14 godina utučeno preko 13 milijarda dolara te još toliko za plaće tzv. humanitaraca. Za nepotrebno trošenje novca i održanje države „čudovišta“ odgovoran je, kako smatraju njemački mediji, Javier Solana. Za razliku od europskoga pogleda na BiH, američka politika nastoji pregovorima između triju strana omogućiti kakvu-takvu održivost BiH kao države. Osim EU i SAD-a u bosanskohercegovačku politiku umiješani su i pojedinačni interesi pojedinih europskih zemalja, koji svoje nacionalne probitke grade na bosanskohercegovačkoj neodrživosti. Politički predstavnici Srba, Hrvata i Muslimana pokušavaju izboriti što širu političku autonomiju, koja bi im omogućila nesmetan razvoj njihova identiteta te slobodu potrebnu za opstanak vlastitih kolektiviteta.(M.Kovačević)

 

 

Slušajući neki dan - 'U mreži prvog' - bistroumnog hrvatskog povjesničara - politologa Tvrtka Jakovinu skoro pa su nam suze na oči došle. Podsjeti nas mlađahni Tvrtko na vremena druga Tita kad je taj najveći sin naših naroda i narodnosti stvarao čvrsti blok nesvrstanih kao protutežu svjetskim velesilama putujući svojim 'Galebom' - i po tri mjeseca 'u šubu' - oceanskim pučinama, a sve za dobrobit svojih voljenih mu, jugoslavenskih naroda. U stvari napravio on od zemlje običnu praonicu novca koji je šakom i kapom stizao s bogatog Zapada pa ga transferirao nesvrstanim-bez povratka. Održa' nam Tvrtko pravi 'čas yugo-historije'. A to nesvrstavanje je bilo začeto političkim paktom Tito-Naser-Nehru negdje sredinom pedesetih prošlog stoljeća i trajalo sve do konca sedamdesetih, u punom sjaju sve tamo do Fidel Castrove Havane, 1979. g., jer nas je već u veljači (službeno u svibnju!) 1980. g. zauvijek napustio utemeljitelj tog pokreta, drug Tito. Prisjetimo se i danas s nostalgijom kad smo od prijateljske i nesvrstane Indije, Indire Ghandi, dobili na poklon ona dva slona, muškića i družicu mu, Sonija i Lanku; taj par slonova i danas na Brijunima simbolički čuva stečevine slavne prošlosti Titove nesvrstane Jugoslavije i njenog ogromnog-slonovskog utjecaja na svjetska zbivanja.(D.Kalafatić)

 

 

Bosna kao zemlja razmjerno bogata raznim materijalima i prirodnim sredstvima (rude, šume, vodeni tokovi itd.) ipak je u mnogim vidovima zaostajala za Europom. U doba procvata feudalnog sustava koji se nije, niti se mogao pokazati human prema običnom čovjeku, u Bosni se ipak nailazi na simbiozu puka sa vladarima iz naroda. Primjeri su toga puštanje da se donekle ukorijeni bogumilstvo koje je siromašni puk gledao sa simpatijama ali koje je donijelo mnoge optužbe i nevolje na vrat banovima i kraljevima. Tu je i razgranata jednostavna umjetnost kroz pučku gradnju i reljefne ukrase koji se najbolje ogledaju na primjeru stećaka. (M.Škarica)

 

 

Za prvog službenog puta u tuđinu sadašnja državna tajnica SAD posjetila je Kinu, a za razgledanja Beijinga energanu Taijang Gong. To postrojenje na plin proizvodi struju te vruću i mrzlu vodu (CHCP). Napravili su ga Kinezi uz sufinanciranje Britanaca, ali je turbine i generatore za nj isporučio američki General Electric. Pogon je 13% učinkovitiji od najnaprednije svjetske elektrane na ugljen i godišnje pravi preko 3 GWh energije, ali otpušta 50% manje CO2 i troši 2/3 manje vode od kineskih elektrana na ugljen. Upitana zašto nije naglašavala pitanje ljudskih prava za svojeg posjeta, Hillary Clinton je ogovorila da to nije prijeko pitanje. Prijekosti su joj bile financijska kriza i suradnja u zaštiti klime i Zemlje. U SAD ima preko sto „vjetrenih rančeva“ za proizvodnju električne energije snage veće od 120 megavata, jedna od 750 MW. (Snaga elektrane Krško je 2000 MW.) Vlasnik jednog od vjetrenih rančeva u Teksasu kaže: „Na ranču nema stoke i otpuštanja CO2. Dok se vrte noževi propelera na mojim turbinama, ja vrtim svoje palce.“ U SAD je i solarna groznica u punom jeku, a utrku predvodi Novi Meksiko, s guvernerom Richardsonom, Clintonovim i nesuđenim Obaminim ministrom energetike. Nijemci imaju u SAD veliko tržište za opremu i proizvodnju energije.(Z.Mršić)

 

 

...Završili su izbori u SDP-u. Njihov kandidat za predsjednika RH je – kao što je Pešorda (Hrvatski list) predvidio - prof. dr. sc. Ivo Josipović. Zapravo ti izbori su bili itekako značajni za samog Milanovića jer su ti izbori zapravo dali sliku samog SDP-a. Sada zna: ima preko 61% onih kojima je draga pjesma “Od Vardara pa do Triglava”, i skoro 39% hrvatskih ljevičara. Prva izjava Josipovića je zanimljiva – pozvao je da mu se pridruže svi kojima je do demokracije, slobode i pravde. Tako je Milanović dobio kandidata s kojim se i dalje može boriti za slobodu koju su im oduzeli Tuđmanov HDZ i hrvatski branitelji. Pešordinom komentaru dodao bih još to da je Josipović mnogo pogodniji za svjetske moćnike, jer oni očekuju ono što je najavio Josipović – kontinuitet Mesićeve politike...(Akademik J.Pečarić)

 

 

Kotromanići su prvotno banska, a potom i bosansko-humska kraljevska kuća čije izvorno porijeklo do danas ostaje obavijeno maglom tajanstvenosti. Postoje razne teorije o mogućim zemljopisnim krajevima njihovog porijekla no umnogome ih se te pri samom spomenu misaono veže uz središnju Bosnu. Uspinjući se na vlast u XIII. st. bili su donekle svjesni svoje vezanosti za zapad i zemlju maticu – Hrvatsku, tako da će to uroditi stalnom težnjom ka širenju prema njoj. Svako malo vremena, svojatanja srpskih (dosta moćni car Stefan Dušan i sin mu Stefan Uroš iz dinastije Nemanjića) i ugarskih vladara, Bosnu su ugrožavale izvana i rušile joj stalnost i snagu koju je polagano skupljala kroz doba narodnih vladara – banova. Srpsko Carstvo od sedamdesetih godina XIV. stoljeća bi ubrzano i opasno ugroženo napadima Turaka te naglo oslabi…, da bi to odjednom iskoristio ban Tvrtko koji bi u srodstvu sa Nemanjićima, uzevši posjede Nemanjića po Humu, Podrinju i Travunji (Trebinju), sve do Nikšića tj. dijelova Raške.(M.Škarica)

 

 

Puk koji je nastavao Bosnu imao je isto plemensko uređenje, društveni sustav, tradiciju i vjerovanja kao u Hrvatskoj ali je ponešto bivao nesklon naglijim i većim promjenama u dogmatsko-vjerskom smislu. Bio je primjetan otpor i nepovjerenje prema vjerskim idejama i silnicama koje su dolazile iz centara moći u Bizantu, Austriji, Njemačkoj, Ugarskoj , Italiji ili Francuskoj. Dolazi tako do bitnih opiranja vanjskim reformatorskim pokušajima naročito u religijskim pitanjima društvene svakodnevice. No već za poznatog i u narodu omiljenog Kulina bana (1180-1204.), kojeg je na vlast postavio bizantski car Manuel, javljaju se prve ozbiljne sumnje o bogumilskoj herezi i banovoj sumnjivoj pripadnosti Crkvi bosanskoj. Kulin je kasnije vazal ugarsko – hrvatskog kralja Bele III… i možda gradi crkve u potvrdu svoje vjernosti katoličkoj crkvi i nauku. Optužbe o krivovjerstvu jako opterećuju bosanske vladare koji se žele često opravdati te dokazati da nisu krivovjerci podižući spomenike sa napisima ili poklanjajući posjede pojedinim svećeničkim redovima. To je svakako bitan dokaz, budući da bogumilstvo ne pozna slične materijalne elemente.