Dan prije lokalnih izbora u Hrvatskoj nepoznati je počinitelj oštetio dva autobusa beogradskih registarskih oznaka kojima su doputovali hrvatski državljani srpske nacionalnosti na glasovanje. Za mnoge “hrvatske” medije dan kasnije ovo je bila udarna vijest. U izvještajima se spominje da je u zadarsko zaleđe stiglo 30 autobusa, kao i nepoznati broj osobnih automobila iz Srbije. Jedno je pritom izostalo, a to je hajka na te vikend birače koju obično čujemo kad se radi o hrvatskim državljanima iz Bosne i Hercegovine. Nitko ovaj put ne proziva Srbe da ne žive u Hrvatskoj, da ne plaćaju porez, doprinose i slično.

A tko je zapravo bacio “kamen”? Nije li to možda Aleksandar Vučić, četnički vojvoda, više od deset godina generalni sekretar Šešeljove stranke, čiji su dolazak (provokacija) u te krajeve krajem prošle godine “hrvatski” mediji itekako dobro popratili. Isti je inače pravnik po struci, i nije “nikad čuo za stravični zločin u Škabrnji”. U svojim lažima o navodno “400.000 protjeranih nevinih pripadnika srpskog naroda” dotični, zahvaljujući medijskoj pozornosti, dodatno dolijeva ulje na vatru. Izgleda da je svaki hrvatski kamen teži od bilo koje srpske granate, kojima su mnogi pristigli birači iz Srbije i koje kuda, godinama sijali smrt po Hrvatskoj. Senzacionalistički u svom stilu ponijeli su se i brojne tv kuće i tiskovina svojim izvještavanjem o komemoraciji bleiburškim žrtvama.

Bitno je bilo u kadar “uhvatiti” što više crnih košulja i ustaške ikonografije uz sve pripadajuće osude, razumje se. Uskoro će kumrovečki đaci slaviti zlotvora odgovornog ne samo za to nedjelo. Kakav će odnos prema crvenim vampirima koji veličaju ideologiju koja je se svim silama borila protiv samostalnosti naše zemlje, biti će zanimljivo popratiti. Jadna je država u kojoj se slavi ratni zločinac, koji je, kako je u Bleiburgu istakao Andrija Hebrang, odgovoran za “najveći pokolj u mirnodopskoj Europi…”, čije ime i dan danas nose mnoge ulice i trgovi. “Došao je trenutak istine i vrijeme da imenujemo počinitelje…” naglasio je uz to ovaj političar. Vrijeme je već odavno došlo, a istinu će, bojim se, mnogi u Hrvatskoj svim silama i dalje zakopavati. Zar ne smrdi riba od glave?

www.pismaiznjemacke

{mxc}