Za razliku od nedavnog, po Mesiću 'ustaškog derneka', zadnji skup u Kumrovcu zabilježen je od većine naših neovisnih medija kao 'produhovljeni domjenak' jugo-nostalgičara, vapaj za bivšom državom i njenim stečevinama - bratstvom i jedinstvom - ispunjen neizmjernom ljubavi za voljenim sinom naših naroda i narodnosti, vječnim J.B.T.-om. Nema danas Titovog sljedbenika u ovom balkanskom regionu kome nije uzavrela njegova antifašistička, staljinistička, boljševička ili komunistička krvca, gledajući partizanske troroge kape (s tri roga borimo se protiv Boga), crvene peterokrake zvijezde i 'stare borce' kako nostalgično skakuću u ritmu kozaračkog kola, kunući se kako ih nitko s Titova puta ne će skrenuti. Obuzela, izgleda, nostalgija i našeg državnog odvjetnika, Mladena Bajića i glavnog mu policajca  Vladimira Fabera, liju - valjda - suze radosnice pjevušeći i sami potiho u brk: u tunelu usred mraka opet sjaji petokraka. Ni na kraj pameti im nije da se zbog javnog kićenja (da li i hrvatskim zakonom zabranjenim?) komunističkim znakovljem bave kaznenim progonom ovih 'nostalgičnih crvendaća' koji su se okupili, eto, samo zbog sjećanja na minula vremena.

Crkva - klasni neprijatelj

Kao da državni dužnosnici prkose Europi: «Ma, tko to uopće i čita humanu rezoluciju Vijeća Europe, ma tko to osuđuje komunistički totalitarizam, ne dirajte nam druga Tita, tog utemeljitelja moderne hrvatske države….ta, jesmo li ili nismo prava demokratska država na brdovitom Balkanu?» Nižu se i vatreni govornici, evo nam za govornicu i bivšeg nositelja Titove rođendanske palice, danas predsjednika društva 'J.B.T.-a', jugonostalgičara Tomislava Badovinca. Opalio on između ostalog, a baš poput neku godinu AF-magistra Ivana Fumića, po 'ustaškom bastionu' Katoličkoj Crkvi, jer, pita Tomo, što Crkva i kler imaju s temeljima hrvatske države koji su postavljeni prije 65 godina na zasjedanju ZAVNOH-a u Topuskom. «Pa, Crkva je bila naš klasni neprijatelj, bila i ostala.», uporan je taj Titov pionir. Dakle, po Badovincu i sličnima mu za stvaranje hrvatske države zaslužni su jedino 'svjesni drugovi', a ne nekakvi braniteljski šmrkavci koji su nosili čak i 'klero-fašističke' krunice s križem oko vrata.

Prisjeća li se Badovinac onih poratnih vremena kada su njegovi slavom ovjenčani drugovi svojom osvetničkom rukom poslali 600 svećenika (klerofašista) u tzv. trinaesti bataljun (Fumićeva metafora za partizansku eutanaziju). Pamti li on isto tako i način na koji su njegovi ideološki predšasnici obračunali s 'ratnim zločincem', kardinalom Alojzijem Stepincem, osudili ga, zatočili i (vjerojatno) otrovali…'rafiniranom' UDBA-škom metodom. I to sve lege artis - po Jakovu Blaževiću, na temelju zakona 'države' Hrvatske utemeljenih na Zasjedanju ZAVNOH-a u Topuskom.  Upozorava Badovinac kako i «danas ustaški sljedbenici svoje gubitništvo pokušavaju uz blagoslov klera i Crkve pretvoriti u mučeništvo i žrtvu komunizma».

A sad evo nešto što Badovinac nije rekao ali je sigurno sa sjetom promislio: «Da, da, bila su to lijepa vremena, pa, sjetimo se samo kad je netom poslije 'oslobođenja' biskup Bonefačić došao u jedno naše 'malo misto' krizmati (firmati) protunarodnu klero-fašističku omladinu a mi ga, svjesni SKOJ-evci, dočekali s trulim jajima. Da, da, bilo je to doba kad smo mi i Crkvu stjerali u ilegalu sakristije a partijskim dekretom i 'Boga' se odrekli. A ima već dugo vremena kako, u bliskom nam regionu na Istoku, i Dražini četnici postadoše antifašistima - paralelnom 'braćom po oružju' (Vuk Drašković-Nož., nap.a.). Možda ćemo, 'ako-Bog-da', već sutra zajedno s njima slaviti zajednički dernek na Ravnoj Gori, za najveće sinove naših bratskih naroda, paralelno, za druga Tita i kraljevskog đenerala, čiču - Dražu.

A sad nešto ozbiljnije

Nema nikakve sumnje da je punih 45 godina postojala, blago rečeno, permanentna odbojnost komunističkih vlasti spram Crkve a u Domovinskom ratu ta je netrpeljivost, ali ovaj put od strane agresora i domaćih četnika, prerasla u neviđenu mržnju i 'destrukciju': Razoreno je do temelja 700 crkava po Hrvatskoj…i bezbroj manjih bogomolja, mauzoleja ili kapelica, devastirana su bila čak i katolička groblja. Pa evo jednog uistinu bizarnog primjera kako danas hrvatsko pravosuđe i državno odvjetništvo postupaju prema evidentiranim rušiteljima hrvatskih bogomolja: Bivši, abolirani (?) četnik, Dušan Baltić iz Gline zvani Dujo, ne samo da je na slobodi, on je vjerovali ili ne nositelj liste Demokratske partije Srba (DPS-a), a na lokalnim izborima za novo Gradsko vijeće Grada Gline, održanima 17. svibnja, izabran je čak i za gradskog vijećnika. Za vrijeme rata Baltić je bio referent «Odjeljenja za privredu i komunalne djelatnosti Opštinske uprave Opštine Glina Republike Srpske Krajine» te je 8.prosinca 1994. g. potpisao «Informaciju o nasipanju puteva i rušenju katoličke crkve u Glini, odnosno glinske župne crkve svetog Ivana Nepomuka».

Baltić je toj informaciji naveo da je «nakon razmatranja ovog programa, Izvršni savjet (Skupštine opštine Glina) 2. 8. 1994 .godine donio rješenje Br: 01 a - 456 / 1 - 94 u kome je zaključeno da se pristupa izvođenju ovih radnih zadataka, a u istom paketu je razmotreno i rušenje Katoličke crkve te odvoz porušenog materijala na za to određeni deponij» (na smeće) .Pod njegovim nadzorom srušena je velika glinska rimokatolička župna crkva, a njenim ostacima nasipano je staro korito rijeke Gline u gradu Glini, kao i lokalni putovi u nekoliko sela u glinskoj okolici iz kojih je protjerano većinsko hrvatsko stanovništvo; sve je to učinjeno od interesa za glinsku 24.brigadu 'Vojske Republike Srpske'. Kao nadzorni organ, Dušan Baltić nadzirao je izvođenje 'radova' rušenja katoličke crkve, zaštićenog spomenika kulture i na kraju šalje izvještaj: «Rušenje Katoličke crkve u potpunosti je izvršeno». Ali, ne, ne, nije to ratni zločin kao kod Norca, u 'slučaju Lora', kao kod Glavaša ili Hrastova, Dušan Baltić je bio tek benigni, oružani bundžija protiv RH pa je danas, zahvaljujući neshvatljivo poštenom hrvatskom pravosuđu, abolicijom postao slobodan čovjek sa svim građanskim pravima.

I što na koncu reći?

Titoisti su nakon 'oslobođenja' pobili 600 svećenika uključivo i franjevce, ubijene pa spaljene na Širokom Brijegu, i nikomu za to nikad nisu odgovarali. Titoisti su osudili i nadbiskupa Stepinca kao teškog ratnog zločinca, a četnici (antifašisti?) su u kontinuitetu - tijekom Domovinskog rata - do temelja razorili brojna hrvatska svetišta na okupiranom teritoriju. Danas je većinu tih, 'oružanih pobunjenika' aboliralo hrvatsko pravosuđe svake odgovornosti. Pa, ako Ivan Fumić u nazočnosti i uz toleranciju (istomišljenika) i druga mu Mesića prošle godine u Jasenovcu može javno i bez sankcija kazati da je «Crkva posljednji bastion ustaštva», ako je saborski zastupnik Vojislav Stanimirović, 1991. g., u svojim ratnim memoarima zapisao kako je «pala i posljednja ustaška utvrda», misleći na razorenu Vukovarsku bolnicu, zašto onda ne bi i rigidni četnik Dušan Baltić bio 'ponosan' što je sam u potpunosti srušio župnu crkvu svetog Ivana Nepomuka u Glini, takozvani ….zaštićeni spomenik hrvatske kulture. Riba očito od glave smrdi a Kumrovečki dernek, figurativno rečeno, recidiv je virusa «titoizma», epidemija se proširila zahvaljujući očitom patronatu (licemjernoj toleranciji) kako pravosudnih organa i organa gonjenja, tako i filo-komunističkih mentora s Pantovčaka.

Damir Kalafatić

{mxc}