Donosimo komentar dr. med. Ružice Ćavar, predsjednice Hrvatskog pokreta za život i obitelj i članice Predsjedništva Hrvatskog žrtvoslovnog društva u povodu presude generalu Branimiru Glavašu i suoptuženima, izrečene dana 8. svibnja 2009. godine na Županijskom sudu u Zagrebu, od strane sudskoga vijeća na čelu sa sucem Željkom Horvatovićem. "Kao što je poznato, sramotna i apsurdna prvostupanjska presuda glasi: za generala Branimira Glavaša 10 godina zatvora, za pukovnika Ivicu Krnjaka 8 godina, za Gordanu Getoš-Magdić 7 godina, te za hrvatske branitelje Dinu Kontića, Tihomira Valentića i Zdravka Dragića po 5 godina zatvora. Branimir Glavaš i Gordana Getoš-Magdić nisu bili nazočni izricanju presude, te nisu odmah završili u zatvoru, dok ostala četvorica branitelja to na žalost jesu! Budući da sam to apsurdno suđenje pratila od samoga početka, to jest od 15. listopada 2007. godine, u ime udruga Hrvatskoga pokreta za život i obitelj i Hrvatskoga žrtvoslovnog društva, želim izreći svoj komentar. "(R.Ćavar)

 

 

Ljudskost, Dostojanstvo, Poštenje, Pravda, Istina…. Dugačak je taj veličanstveni niz lijepih riječi, predugačak za jedan život, ali i nedostižan, utopijski, neostvariv za ovaj narod - hrvatski. Kao da je staza sudbine posuta solju pa ovce oborenih glava prolaze-na putu u klaonicu; mrtvi i živi su osuđeni: i Tuđman i Šušak, i mrtvi Bobetko i živi Norac…..niz je predugačak: još i Hrastov, i Gotovina i Markač, i Čermak i Praljak…danas i Glavaš, a ima ih još i još, bezbroj, znanih i neznanih. Heroji ili zločinci, branitelji ili agresori, sve se pobrkalo u smradnom blatu sudske nepravde, suludo i neshvatljivo… Tko smo, gdje smo i što želimo?(Posvećeno 1260-etorici građana nepokorenog Osijeka pobijenih tijekom našeg Domovinskog rata, D. Kalafatić)

 

 

Bilo je zanimljivo pratiti kako su naši političari sjetili struke u trenutcima kada su na stolu imali ponudu Ollija Rehna zbog koje ne bi u Hrvatskoj mogli politički preživjeti ako ju prihvate. No, Olli Rehn prilagodio je ponudu toj činjenici i hrvatski političari učinili su jednoglasno ono u što su se zaklinjali da ne će učiniti - pristali su isporučiti Hrvatsku ad hoc sudu kako bi on rješavao granicu sa Slovenijom. No, mišljenje struke jednoglasje današnje hrvatske političke "elite" ne može promijeniti, pa mi u nastavku donosimo tekst dr. Davora Vidasa, neospornog autoriteta na području prava mora, vezan za razgraničenje u Piranskom/Savudrijskom zaljevu. "Moderno je govoriti o kompromisu. To će svakom razumnom političaru dobro zazvučati. U današnjem složenom i međusobno povezanom svijetu rijetka su crno-bijela rješenja. Zato treba tražiti kompromise. Tako je ”kompromis” često rabljen, a nerijetko i zlorabljen pojam. Mudrac mora biti sposoban razlučiti područje u kojem kompromis treba tražiti od područja u kojemu ga ne može i, štoviše, ne smije biti. Mudrost je upravo u tome – znati sagledati okvire unutar kojih se krećemo i vidjeti granice koje ne prelazimo."

 

 

Jack Kemp, poznati američki političar, nekadašnji potpredsjednički kandidat i bivši profesionalni igrač football-a, preminuo je 2. svibnja ove godine. Tom prigodom američki mediji su detaljno izvjestili o njegovu životu i radu; o njegovim prepoznatljivim gospodarskim, političkim i ideološkim pogledima. Poznat je bio kao „konzervativac mekog srca.“ Vjerovao je u slobodno tržište, u samopoduzetnišvto, u obiteljske vrednote, individualizam, patriotizam...., ali isto tako je vjerovao da svakome treba pomoći i omogućiti da se sam uzdiže, da napreduje, da uživa u plodovima svog rada. Radi svojih zdravo-razumskih pogleda i konkretnih pozitivnih političkih pothvata, premda pripadnik republikanske stranke, bio je biran za kongresmana u tradicionalno demokratskom okružju u okolici Buffala, država New York, od 1971 do 1989. Svrha ovog kratkog nekorloga nije pisati o Kempovom političkim nazorima, premda bi se moglo od njega dosta toga naučiti, nego samo potsjetiti ovom prigodom da je Jack Kemp bio prijatelj Hrvata i gdje je god mogao podržao je naš rad za slobodu i samostalnost. On je duboko vjerovao u slobodu svakog čovjeka i svakog naroda, te jednostavno je bio dosljedan tom uvjerenju i, dakle, vjerovao da Hrvatska treba biti slobodna i samostalna.(A.Čuvalo)

 

 

U jednosatnoj i veoma dobroj televizijskoj emisiji HTV-a "Lica nacije" 23. travnja 2009. koju redovito gledam i pratim u Sjevernoj Americi, tema je bila aktualna i potpuno na mjestu: "Kriza vrijednosti u svim demenzijama u Hrvatskoj od moralnih pa do onih koji vladaju u ekonomiji". Emisiju je vodio Branimir Bilić, a gosti emisije bili su prof. dr. sc. Ante Pulić, Pravni fakultet u Zagrebu i dr.sc. Davor Perkov, predavač i poslovni savjetnik. Nisam upoznat s brojem gledatelja koji su pratili ovu televizijsku emisiju, ali ona je bila vrijedna gledanja i pozornosti. Gledajući iz nebilijske perspektive razumijevanja emisiju pitanja gospodina Branimira Bilića voditelja emisije, bila su ovaj puta zaista na mjestu. Nakon što je postavio pitanje gostima, ne samo da je tražio iskreni i otvoreni odgovor na pitanje, nego je i zahtjevao da mu kažu što i kako riješiti tu krizu vrijednosti u svim demenzijama u Hrvatskoj! Vidjelo se veoma jasno na gospodinu Branimiru Biliću da mu je dosta praznih odgovora, koja je već toliko puta čuo kao voditelj emisije.(Z.Ranogajec)

 

 

Predsjedništvo BiH na svojoj 56. sjednici (24. travnja o. g.) raspravljalo je o hrvatskoj izgradnji Pelješkog mosta. Zaključak je, s obzirom na intenzitet pristupnih radova na mostu, da se granični problemi BiH i Hrvatske moraju što prije riješiti ….i to u duhu dobrosusjedskih odnosa; valjda po uzoru na Sloveniju? Predsjedništvo BiH je stoga poslalo (protestno!?)pismo predsjedniku Mesiću i premijeru Sanaderu u svezi s gradnjom mosta i drugih pitanja koja se tiču («virtualnih») razgraničenja na moru. Predsjedništvo smatra da se što prije trebaju riješiti pitanja koja se tiču prava što proistječu iz Konvencije UN-a o pravu mora. Ako do toga ne dođe, BiH će morati potražiti zaštitu svojih prava pred Međunarodnim sudovima u skladu s Konvencijom UN-a, opominju naši bih-susjedi.(D.Kalafatić)

 

 

Na Internetu (www.vecernji.hr ) postoji članak "Propise o uporabi tradicionalnoga građevnog materijala u gradu nitko ne poštuje, Zabranjenim PVC prozorima upropaštavaju Dubrovnik" (28. 08. 2008.), te u nastavku slijede komentari na tu temu. Stanoviti komentator "giblinaš" u odgovoru na "bang"-a čak spominje i moje ime i prezime, vjerojatno omaškom. Ima dobrih komentara, te su ljudi dali sebi oduška, pa su otvoreno rekli o toj temi, iako nisu stavljali svoja vlastita imena. Postoji stari naziv za tamnozelenu boju (pituru): "dubrovačka zelena". Kada dođete u butigu kupiti takvu pituru, tražite je pod tim nazivom, ali treba paziti da ne bude svijetlozelena jer dodatno trebate kupiti mali crni Tesarol da bi pitura dobila prepoznatljivu tamnozelenost. Međutim, postoji čak i malo tamnija boja Hammerite tamnozelena sjajna koja je, doduše, predviđena za metal, ali odlično je podnosi i drvo. Hammerite "tamnozelena" polumat ili polusjajna zapravo je svijetlozelena i znatno se razlikuje od prikaza (sličice) na kantici (limenci) takve boje. Međutim, sjajnost tamnozelenstva matira zapravo kiša i sunce, tako da je to prava boja koja traje, vjerovali ili ne (jer znam iz iskustva), čak 6 godina (kako u specifikacijama i piše).(Đ.Bašić)

 

 

Nedavno je u Washingtonu održana rasprava o državama tzv. zapadnog Balkana, a najveći broj sudionika u tim raspravama isticao je Bosnu i Hercegovinu kao državu s najvećim potencijalom da u skoro vrijeme izazove nestabilnost u području. Riječ je doista o državi sastavljenoj od tri konstitutivna naroda, a podijeljenoj na dva entiteta, čiju su konstrukciju, nakon završetka rata, uglavnom izradile Sjedinjene Države. Američki model ustrojstva vlasti u BiH potpisan u Daytonu višestranim međunarodnim ugovorom, sustavno je razgrađivan nakon 2000. godine, a na toj razgradnji poglavito su radile pojedine države Europske unije i visoki međunarodni predstavnici, koji su za potrebe vlastitih nacionalnih probitaka vladali zemljom. U toj dekonstrukciji rastrojena su čak i daytonska prava hrvatskoga naroda, a obveza muslimansko-bošnjačke strane da iz sustava svoje ratne islamističke državice prijeđe u funkcioniranje daytonskoga entiteta s Hrvatima preusmjerena je u silno jačanje bošnjačkoga unitarizma.(M.Kovačević)