Imala sam namjeru odustati od mog pisanja na razne teme koje me duboko pogađaju, a i sve moje znance i prijatelje. Čitatelj Portala mi je zamjerio jer spominjem komuniste i njihove potomke, jer da ima potomaka kojima su isto drage kockice. Mislim da su im kockice utoliko drage koliko su im pomogle u dobivanju dobrih radnih mjesta u državnim institucijama. Oporba je zatražila u Hrvatskom saboru da se glasuje o davanju povjerenja premijeru pa tako i cijeloj vladi. Prigovori nekih predstavnika oporbe su bili opravdani i odnosili su se na gospodarstvo i na odnose prema domovinskom ratu i braniteljima. Dok su predstavnici stranke SDP, HNS i IDS između ostalog dali naglasak na fašizam i ustaštvo u RH-oj i na ustaška obilježja na Thompsonovim koncertima. Jedna ustaška kapa između sto tisuća slušatelja je za njih dovoljan dokaz da je svaki njegov koncert ustaški. Nitko nije spominjao hrvatsko četništvo.(M.Ivanišević)

 

 

Stanje se na Zapadu neprestance pogoršava posljednjih desetak godina. Zapad ne smije ovako ići dalje. Ni Hrvatska ne smije “ići dalje” sadašnjim putem. Države moraju ponovo postati zaštitnicama naroda. I SAD i Njemačka i Hrvatska! Uskoro će svi narodi Zapada dijeliti istu zlu sudbinu, ako države ne počnu štititi ljude, narode, gospodarstvo, prirodno blago i prostor te ako ne omoguće ljudima da rade a narodima da proizvode i izvoze. Toma More je (1516.) pisao da je jedina zadaća države zaposliti sve ljude, jer je besposlica izjedala englesko društvo njegova vremena. Tako se i hrvatska država treba postaviti bez obzira na to što našim političarima govore nositelji tuđih i domaćih posebnih interesa. Dr. Franjo Tuđman znao je 1990. godine da Hrvatska nije smjela “ići dalje” onako kako je išla. Izveo je nacionalnu političku revoluciju i uspio Hrvatsku isrgnuti iz ruku srbijanskih i srpskih interesa, iako su glavama ondašnjih vodećih ljudi vladale ideje socijalizma te “bratstva i jedinstva”, kao što sada vladaju ideje liberalizma i “zajedničkog europskog doma”. Kao što je narod pod predsjednikom Tuđmanom oslobodio Hrvatsku Jugoslavije, tako sad narod pod drugim vodstvom treba osloboditi svoju zemlju liberalističkog jarma posebnih domaćih i tuđih interesa, koji narod vode u propast.(Z.Mršić)

 

 

Stupce novina početkom ove godine punile su vijesti iz malog mjesta Jagodnjak, u čijoj je Osnovnoj školi ravnatelj bio Milovan Ležaja, poznat po diskriminaciji učenika i opstruiranja provođenja nastave na hrvatskom jeziku. Tek nakon mnogobrojnih protesta upornih roditelja u toj sredini, te ispisivanja djece iz škole onih manje upornih, te posebno „glasne“ HKV podrške roditeljima, školu su pohodile inspekcije Ministarstva, a u siječnju ove godine i Ministar osobno. Cinici bi rekli da vjerojatno ni to ne bi bio slučaj da se radilo isključivo o hrvatskoj djeci. No, s obzirom da je od šestero djece petih razreda samo dvoje Hrvata, a ostali su pripadnici njemačke nacionalne manjine, nešto je moralo biti učinjeno. Jer da nije, ispalo bi kako Njemci u RH ne da nemaju pravo nastavu pohađati na vlastitom jeziku, nego čak ni na službenom jeziku države u kojoj žive.(D.Tučkar)

 

 

Ex-komunističke strukture, i u razdoblju postkomunizma, nastavljaju progoniti svoje žrtve i protivnike. Komunisti se plaše istine o onome što su, uime komunizma, uradili ljudima i narodima svojom strahovladom te se planski osvećuju svima onima koji su se posvetili otkrivanju baš te zabranjene istine. Najnoviji je primjer komunističke osvete znameniti književnik Milan Kundera (rođen 1. travnja 1929. u Brnu). U trenutku kada su brojni ljubitelji i poštovatelji njegova opusa, s pravom, očekivali vijest o dodjeljivanju Nobelove nagrade za književnost velikom romansijeru Milanu Kunderi, cijeli je svijet obišla i sve nas neugodno iznenadila obavijest o njegovoj nagrdi. Naime, iz „KGB“ struktura zloga (struktura protiv kojih se Kundera borio od 1960-ih godina pa sve do njihova raspada 90-ih), između stotina tisuća još neistraženih i znanstveno neobrađenih spisa i dokumenata nekadašnje tajne komunističke policije i MUP-a bivše Čehoslovačke, na svjetlost je dana poturen tek jedan papirić iz 1950., na kojemu neki policijski službenik piše kako je k njima u ured (navodno) svratio dvadesetjednogodišnji student M. Kundera te policiji jednostavno „priopćio“ime nekoga (Kunderi posve nepoznata) mladića.(M.Pešorda)

 

 

Nedavno je Zdravko Mršić u organizaciji Foruma hrvatske sloge održao u Zagrebu predavanje "Pravo stanje Zapada i Hrvatske“, koje je bilo oglašeno i na našem Portalu. U privitku je tekst koji nam je Zdravko Mršić dostavio uz svoje predavanje i kojeg objavljujemo jer držimo da će zanimati naše čitaoce. Ponajprije taj je tekst pokušaj borbe za bolju budućnost, a ne samo borbe za bolju prošlost, koja nažalost neumjereno dominira hrvatskim javnim prostorom. Nadalje, tekst briljantno analizira korijene sadašnje tzv. financijske krize i insistira na tome da je ona samo vrh ledenog brijega strukturne krize čitavog zapadnog gospodarskog pa i zapadnog vrijednosnog sustava, što smo i mi nedavno ovdje naznačili [Ima li kriza hrvatske brodogradnje veze s američkom financijsko krizom?]. Takvi su tekstovi izuzetno rijetki ne samo kod nas nego i u svjetskom javnom prostoru.(S.Barišić)

 

 

...Na sam dan, ulicama Žepča, oko deset sati, prije zakazane svečane sjednice, građani Žepča mogli su vidjeti kako muslimaniski-bošnjački zastupnici i uglednici, predvođeni efendijama odlaze položiti cvijeće na jednu stranu, pred Medžlis, a hrvatski na drugu stranu grada, pred spomen obilježje poginulim hrvatskim braniteljima u Domovinskom ratu. Bit će da je i to sastav toliko izvikane multikulturalnosti. Svečanosti su počele mnogo ranije, npr. izložbom knjiga svih književnika, pisaca iz Žepča, a u petek i subotu, 10. i 11. listopada održan je u kino-dvorani žepačkog Doma kulture „Međunarodni stručni simpozij povodom 550-te obljetnice prvoga pisanog spomena Žepča“. Bilo je tu izlaganja na razne teme, od „Paleografseko-diplomatičke analize i povijesne okolnosti nastanka isprave kralja Tomaša izdane u Žepču 1458. godine“, izlagača Milka Brkovića, preko akademika Franje Šanjeka na temu „Stjepan Tomaš, bosanski kralj“, monsinjora Pere Jukića, „Podrijetlo imena Žepče“, do izlaganja žepačkog efendije Izeta Efendića na temu, „Islamska vjerska zajednica u Žepču“ Ovom prigodom spomenut ćemo samo neke crtice iz izlaganja trojice znanstvenika(?), a što se posebno dojmilo autora ovoga teksta, što ne znači da nije bilo i drugih, vrijednih stvari u tim izlaganjima. Tako se dr. sc. Ismet Bušatlić, na temu „Islamske škole u Žepču i okolini“ živ slomio pokušavši kazati kako je Turska na ove prostore donijela prosperitet i kulturu...(A.Marinčić)

 

 

Istrgnimo našu domovinu Hrvatsku iz ruku domaće i međunarodne mafije! Učinimo to čim prije, dok još nije njome potpuno ovladala, dok se još nije strukturalno i organizacijski toliko povezala! – Istrgnimo je dok je to još moguće! Državni apart uvijek je bio jači od kriminalnog podzemlja. A kriminalno podzemlje za državni represivni aparat nikada nije ni bilo neki veći problem, ali je postalo vrlo veliki problem kad je prešlo i u visoke strukture – i tako postalo organizirano kriminalno nadzemlje! Svojim prelaskom u nadzemlje uvuklo se u sve strukture vlasti, gotovo na svim nivoima od onog lokalnog pa sve prema vrhu državne vlasti. I ne samo vlasti, uvuklo se i na akademski nivo na Sveučilišta, u pravosuđe, u bankarstvo, gospodarstvo, trgovinu, pretvorbu, burze, u zdravstvo, u policiju, vojsku, diplomaciju, sport, zaštitarske službe i tko zna u kojim sve porama društva je još zalegao svoje zloćudne metastaze. S druge strane, hrvatski nacionalni korpus u domovini i svijetu sačinjava visoko postotna većina naroda u svim tim strukturama - marljivog, čestitog, poštenog, čovjekoljubnog i domoljubnog. Vrlo visoki postotak onih koji predstavljaju dovoljno snažnu, ali nažalost neorganiziranu kritičnu masu da se može svladati to naraslo i posebno opasno – kriminalno nadzemlje.(M.Prpa)

 

 

U povodu tridesete obljetnice ubojstva velikana hrvatske državotvorne misli Ante Brune Bušića, list Imotska krajina iz Imotskoga objavila je zbirku pjesama posvećenih tom istaknutom hrvatskom intelektualcu, novinaru i književniku kojega je jugoslavenska Udba ubila 1978. godine u Parizu, a čiji se nalogodavci još ne znaju ili ne žele znati. Knjiga naslovljena "Bard i mučenik hrvatskog državotvorja" predstavljena je u Klubu Imoćana u Splitu, na spomendan Bušićeva ubojstva, znakovitog nadnevka 16. listopada, kada je za papu izabran najveći hrvatski prijatelj u svijetu papa Ivan Pavao Drugi te poginuo slavni vukovarski branitelj Blago Zadro, kazao je priređivač knjige Mladen Vuković, koji je u uvodnom proslovu knjizi naznačio da tom knjigom želi dati umjetnički omaž pjesniku Brunu, o kojem bi se dala sastaviti i posebna knjiga s epskim pjesmama.