Nekada, davno u djetinjstvu, nekima je od nas zemljopis bio omiljeni predmet u školi, znali smo točno gdje su granice pojedinih država, znali smo jako dobro i značenje pojedinih zemljopisnih odnosno geopolitičkih toponima. Primjerice, učili smo sasvim uopćeno, kako geografska granica Balkana ide rijekom Kupom do njenog ušća u rijeku Savu, nastavlja se dalje tokom Save sve do njenog ušća u Dunav a desna pritoka Save, rijeka Drina je na neki način bila davna, i povijesna i geo-politička, granica 'Istočnog' i 'Zapadnog' carstva. Upravo na toj 'carskoj granici' lomili su se politički interesi uvjetno rečeno 'Istoka' i 'Zapada'. A na toj granici između Turske i Europe, ne zaboravimo, Hrvatska-kakva god da je bila, odigrala je svoju značajnu povijesnu ulogu zabilježenu kao: Croatia, Ante Muralis Christianitatem, odnosno Hrvatska je bila pravi zid kršćanstva Europe, štit civiliziranog svijeta pred najezdama osmanlijskih osvajača i njihovih istočnih trabanata. Sjetimo se sam Krbavske bitke, opsade Sigeta, bitke kod Siska, opsade Beča i mnogih drugih bitaka na kojima je proliveno toliko hrvatske krvi a sve u cilju kako bi stara dama Europa 'na miru spavala'. A danas nas je upravo ta licemjerna Europa iz svog 'jata' jednostavno izopćila sramno zaboravivši sve naše žrtve na 'oltaru' njene slobode. Od jučer nismo više Europa nego 'Balkan'. (D.Kalafatić)

 

 

Zanimljivo je bilo vidjeti kako SDP-ov šef, Zoran Milanović teatralno predstavlja svoje pulene-kandidate za skorašnje upražnjeno mjesto 'starog' Predsjednika koji silom Ustava mora otići u 'političku mirovinu'. Hoće li to biti ravnopravna borba između vrsnog muzikologa i pravnika Ive Josipovića i uglednog ekonomiste Ljube Jurčića? u međuvremenu, 'stari' je Predsjednik-Mesić već prije nekoliko dana, govoreći o svom nasljedniku, dao prave smjernice (imperativno) prejudiciravši 'antifašizam' kao neizbježnu kvalifikaciju budućeg gazde na Pantovčaku. I gle čuda velikoga, prof. dr. sc. Ivo Josipović odmah otpoče s trkom za kandidaturu, i to na pravom mjestu kako bi se, valjda, čim više dodvorio 'starom' Predsjedniku: ispred Džamonjina spomenika antifašističkim borcima u Podgariću. Simptomatično, Josipović počinje s intenzivnom predsjedničkom promidžbom upravo uoči 22.lipnja, dana, kada je prije 68 godina Hitler ratnom operacijom 'Barbarossa' napao zemlju koja je bila ideološki uzor hrvatskim-jugoslavenskim komunistima - boljševički Sovjetski Savez.(D.Kalafatić)

 

 

Prof. dr. sc. Jerzy Przystawa je jedan od vodećih poljskih intelektualaca koji su se kao članovi Solidarnosti svojedobno borili za demokratizaciju Poljske, i koji se sve od tada zalaže za što bolje rješavanje društvenih, obrazovnih i političkih problema te zemlje. Przystawa je nedavno boravio u posjetu Hrvatskoj i održao nekoliko popularnih predavanja iz fizike. Uz njih, održao je i na Institutu Ivo Pilar zapaženo predavanje na temu novije poljske povijesti, odnosno puta kojeg je ova zemlja napravila unazad zadnjih dvadeset godina. U nastavku donosimo zaključni dio teksta o borbi današnje Poljske, kao članice Europske unije, za očuvanje svoga nacionalnog i kulturnog identiteta. Vjerojatno će mnogi čitajući tekst primijetiti frapantnu sličnost između stanja u današnjoj Poljskoj i Hrvatskoj, što ukazuje na činjenicu kako je borba za nacionalni i kulturni identitet problem koji prožima općenito Istočnu Europu, nekada isporučenu Staljinu, a sada usisanu dobrim dijelom unutar granica Europske unije. Drugim riječima, jasno je da je na djelu vrlo široki proces rastapanja nacionalnih zemalja koje svoje interese ne znaju sačuvati, ali je isto tako točno kako svaka akcija ima svoju reakciju, gdje bi ovo drugo Hrvatima danas sutra moglo ići na ruku.(mm)

 

 

U Jadovnu nitko ni danas ne iskapa, niti je ikada u proteklih 68 godina itko iskapao kosti ubijenih žrtava. Niti je uzet identifikacijski DNA ubijenih. Niti je njihov broj ikada utvrđen. Bio je to valjda neviđeni nemar komunističkih forenzičara, povjesničara i političara nakon 'oslobođenja' 1945. godine. U strogo ideološkim, partizanskim školama nakon 'oslobođenja' o navodnom strašnom Holokaustu -'početku pokolja srpskog naroda na Velebitu' (cit.: Mesić, nap.a.) - malo se je naučavalo; skoro pa ništa! Odjednom, i to tek 19 godina po uspostavi hrvatske države, održava se prva komemoracija žrtvama ustaškog logora Jadovno. Zašto? (D.Kalafatić)

 

 

Jorjo Tadić 22. prosinca 1930, str. 6, kaže (ponešto kroatizirano): "Pjesnik Hanibal Lucić iznio je u svojoj drami 'Robinji' interesantan sadržaj: Na trgu u Dubrovniku mladi nećak hrvatskoga bana Derenčina prepoznaje u jednoj robinji svoju vjerenicu koju Turci bijahu uhvatili i zarobili. Derenčin je otkupljuje i vodi sa sobom, a dubrovačka vlastela s knezom na čelu priređuju gozbu u čast mladog para, čiji pretci zbog svog ugleda i junaštva u borbama s Turcima bijahu dobro poznati u narodu. Povjesničari književnosti, tražeći odakle je Lucić dobio poticaj za pisanje ove prve svjetovne drame hrvatske književnosti, napravili su razne kombinacije. Međutim, naš je pjesnik bio, po svoj prilici, mnogo jednostavniji. Poticaj i sadržaj za ovo djelo, koje se svojom originalnošću i vrijednošću izdvaja od ostalih djela naše stare književnosti, Lucić je našao u samom životu onoga vremena. Jer ono što je u stihovima iznio u svojoj 'Robinji' nije drugo nego opisivanje nekih prizora koji se vrlo često događahu u Dubrovniku onoga vremena. (Đ.Bašić)

 

 

Dragi prijatelju, dr. Slobodane Langu, nadam se da si dobio moja dva pisma iz Lahorea (prvo tiskano u „Hrvatskom listu“ a drugo je dano na Portalu HKV-a). Ponovno Ti čestitam na pokretanju rasprave o sramotnoj knjizi dr. sc. Iva Goldsteina Hrvatska 1918 – 2008. Vidim da su i sami povjesničari o njoj počeli pisati slično Tebi. Tako je u „Vijencu“, br. 397 dan prikaz dr. sc. Vladimira Geigera. Da Geiger o knjizi misli isto što i Ti, pokazuju već sami podnaslovi. Recimo: Okvir za razumijevanje osvete, Sumanute tvrdnje ili Ideološki zaključci. Geiger svoj tekst završava ovako: „Predaleko bi nas odvelo nabrajanje svih činjeničnih pogrešaka i interpretacijskih improvizacija u ovoj Goldsteinovoj knjizi, koju su skloni mu mediji, bez zadrške, nazvali »kapitalnim djelom«. Ukratko, Goldstein je najnoviju sintezu suvremene hrvatske povijesti, barem što se tiče prikaza slučaja Bleiburg i sudbine Folksdojčera, napisao prema ideološkoj matrici koja mu je bliska s nizom „kapitalnih“ činjeničnih i interpretacijskih grešaka i sve sklepao poprilično površno i na brzinu. A to zaslužuje, možda, i opsežniji osvrt.“ (Akademik J.Pečarić)

 

 

Izjava umirovljenoga američkog veleposlanika Williama Montgomeryja kako se stanje na Balkanu može popraviti tek nakon što bi se Republici Srpskoj omogućilo pravo da na temelju referenduma odluči, želi li ostati u sastavu Bosne i Hercegovine, uzbunila je ponajprije bosanske unitariste, a Montgomeryjeve izjave nisu dobro primljene ni u zagrebačkim regionalističkim krugovima, čiji se politički nositelji još uvijek ne mogu pomiriti s činjenicom da je Hrvatska, nakon ulaska u NATO savez, definitivno napustila zapadnobalkansku zajednicu, koju su joj uporno nametala neka europska središta moći. Reakcije bosanskih unitarista uglavnom su se svodile na optužbu kako Montgomery svojim istupom ponovno izaziva rat, dok su njihovi zagrebački istomišljenici tek bili zabrinuti zbog mogućega urušavanja strukture regionalnoga povezivanja.(M.Kovačević)

 

 

Pokušajmo hladne glave dokučiti i razbistriti zašto smo opet tamo gdje smo bili davne 1990.god.? I to nakon svih žrtava, nakon porušene i popaljene Hrvatske, nakon uništenih crkava, nakon izgubljene i ranjene mladosti! Nakon velikog i iskrenog zanosa, solidarnosti i hrabrosti, zajedništva i ponosa. Jeste li se umorili? Pita vas Thompson. Imate pravo reći – jesmo! I zaslužili smo odmor od politike. Mi smo svoje napravili, a vi koje smo izabrali vodite ovaj narod. Ali da bi se narod i zemlja pametno vodila, treba pameti i ljubavi za Domovinu, treba odricanja i snage. Slušam i gledam jučer Kajina u emisiji „Otvoreno“. Ne vjerujem svojim očima i ušima kolika zasljepljenost i mržnje prema braniteljima, uostalom prema svemu hrvatskom. Ma zamisli, nabija nam komplekse što se osjećamo Hrvati. Valjda bi se toga trebali stidjeti!(D.Vatovac)