Španjolski filozof politike Jose Ortega y Gasset tvrdi u svojoj slavnoj “Revolt masa” da stanje svake demokracije ovisi, na ključan način, o nečemu što može izgledati kao mala tehnička pojedinost: o izbornom postupku. Ako je taj postupak ispravan, ako na pravi način odgovara potrebama i željama društva, sve je u redu, demokracija može funkcionirati. S druge strane, ako je taj postupak pogrješan sve se ruši, čak i ako sve druge demokratske institucije izgledaju u redu.(J. Przystawa)

 

 

Kad god na Sutlićevoj dalekovidnici spazim druga "Nešu" i čujem njegovo izlaganje, odmah se prisjetim onog mračnog vremena netom nakon 'oslobođenja', nemilosrdnih prijekih sudova i komunističke 'istine', jedine, prave i neprikosnovene. S jedne strane druga "Nešu" cijenim kao vrsnog komediografa, pa držim dobar dio njegovih retoričkih eskapada čistom satirom stečenom upravo u glumištu otkačenog 'Kerempuha'. Ali, s druge strane, za žuč koju svaki put potocima prolijeva za saborskom govornicom bezobzirno vrijeđajući i pljujući svoje političke protivnike, držim da je ipak imanentno naslijeđe takozvane demokracije po komunističkom modelu.(D.Kalafatić)

 

 

...«Antifašisti-novi demokrati» mijenjali su datum Dana državnosti. Ali to ipak ne bi trebao biti razlog za ne poštivanje tako važnog dana za Hrvatsku, bilo bi normalno da ga većina građana slavi. U mom okruženju na stambenim zgradama visjele su 4 zastave. Možda bi svečanijem ugođaju pridonijela limena glazba kroz glavne ulice grada. Bar bi nekoga potaknula na pitanje što se to danas slavi. Prijenos vojne parade u Zagrebu na Trgu bana Jelačića na TV mnogi uopće nisu gledali niti slušali. Političari su svoje izvršili, kao još jedan nepotreban trud. Poneki gledatelj je spontano reagirao samo na izjavu o stavu oko pregovora o granici sa Slovenijom. A ja se pitam koliko će od tog stava ostati nakon predsjedničkih izbora. I do sada su nam lažno obećavali. Svim narodima zapadne demokracije vojne parade su rado gledane. Je li to tako i kod nas?...(M.Ivanišević)

 

 

Slovenska novinsko-obavještajna agencija STA javila je još prošle subote da su dva hrvatska borbena zrakoplova, koja su bila u pratnji 'jednog stranog izaslanstva' (ni manje ni više nego kineskog predsjednika), namjerno 'prejudicirala' zračni prostor Slovenije; bilo je to točno 19. lipnja. Zbog toga je Slovenija uputila oštru prosvjednu notu hrvatskom veleposlaniku u Ljubljani, bolje kazati ultimativnu opomenu; ajme nama. Kako doznajemo iz naših pouzdanih izvora demokratski nastrojena Slovenija o tome će obavijestiti i budućeg 'predsjedatelja' EU-Švedsku kao i njenog ministra VP-a, poznatog yugo-fila Carla Bildta o još jednom u nizu čvrstih materijalnih dokaza kako Hrvatska 'jednostrano prejudicira' ne samo morske i kopnene nego čak i zračne granice. To bi dodatno moglo ugroziti naš ionako mukotrpni-jalovi pristup EU jer bi nam naši-po Mesiću i Sanaderu-'dobri susjedi' mogli blokirati otvaranje nekakvog «Poglavlja za zračni promet».(D.Kalafatić)

 

 

Pročitao sam Tvoj komentar nedavnih izbora („Hrvatski list“, 11. lipnja 2009.) i posebno onaj dio o Thompsonovu koncertu kako kažeš „zajedno, i branitelji i mladi okupili, bez obzira na kišu, na koncertu Marka Perkovića Thompsona, gdje smo se veselili i bili ponosni na vlastitu ljubav za Hrvatsku. Pokazali i dokazali da su ekstremisti oni koji Thompsona napadaju, a ne mi koji ga volimo i branimo“. Da, htjeli su ga slomiti i ponosimo se time što su hrvatski intelektualci dali svoj doprinos da tim eksremistima (u negativnom smislu) to ne pođe za rukom i našim otvorenim pismima i knjigom „Thompson u očima hrvatskih intelektualaca“.(J.Pečarić)

 

 

Dan državnosti u velikoj većini zemalja, ma kakvog ustroja bile, najveći je blagdan i bez sumnje najveći državni praznik. Je li tako bilo i u našoj lijepoj Domovini koja je upravo jučer s namirenih osamnaest godina, eto, i 'punoljetnom' postala? Pa, evo jednog pomalo bizarnog primjera glede (ne)štovanja tog blagdana: Imam stan u jednoj visokoj zgradi u našem 'malom mistu'-zgrada ima četiri ulaza, dva od njih imaju po osam katova, jedan ulaz ima šest a jedan deset katova, na svakom nivou-katu su po tri stana, sveukupno je to 96 stanova. Nevjerojatno, izbrojio sam ukupno, sramote li naše, tek tri hrvatska stijega na toj zgradurini: jedan je bio moj dvometarski, vihorio je ponosno na dugačkom drvenom dršku, a preostala dva bila su tek sramežljivo obješena na prozorima stanova. U devet sati na mjesnom groblju u nazočnosti lokalnih dužnosnika (iz raznih stranaka) i mjesnog župnika odana je dužna počast poginulim hrvatskim braniteljima iz našeg Domovinskog rata, a nakon toga u centru mjesta pred prelijepim Spomenikom domaćim, poginulim 'dečkima' župnik je izmolio 'Očenaš' i 'Pokoj im duši'.(D.Kalafatić)

 

 

...Da li zaista istinski volimo i cijenimo svoju jedinu i toliko voljenu domovinu Hrvatsku? Što činimo da zadržimo domovinu Hrvatsku našim generacijama koje dolaze poslije nas? Kako i na koji način dokazujemo da će to tako i biti u budućnosti? Prosudite sami!  Bio sam više nego siguran da neće doći više od sedamdesetak lokalnih Hrvata na proslavu Dana državnosti Republike Hrvatske u četvrtak, 18. lipnja 2009. godine u Hrvatski kulturni centar u Chicagu, bez obzira što je bio četvrtak, radni dan. Bio sam u pravu! Bilo je točno šest sati poslije podne kada sam autom stigao u Hrvatski kulurni centar u Chicagu. Proslava je trebala početi u sedam sati. Na parkiralištu centra nalazilo se svega nekoliko automobila, a pred ulaznim vratima u centar stajala je mala grupa ljudih. Ne gubeći vrijeme pristupio sam prvoj osobi u grupi i zamolio je za televizijski intervju za moju novu TV emisiju "Otvoreni TV razgovori" koja se prikazuje diljem svijeta zadnjih nekoliko mjeseci na YouTubeu....(Z.Ranogajec)

 

 

Doduše, nisu to riječi koje je 'naš' Predsjednik doslovno izrekao pročitavši po savjetnicima dobro pripremljeni uradak na nedavnoj 'brezovačkoj fešti', ali, premda na francuskom jeziku, kratak su sublimat njegova izlaganja. Na spomen druga Tita i još jedan u nizu pokušaja verbalne amnestije tog poratnog zločinca, po Mesiću «najvećeg hrvatskog sina», razlijegao se i frenetičan aplauz koje stotine pokislih uzvanika i jednak broj AF-simpatizera od kojih je većina jedva čekala završetak teatra na otvorenom kako bi se prihvatila ozbiljnijeg posla: slasnog vojničkog graha s kobasicom.(D.Kalafatić)