Detalji

Objavljeno: 21. kolovoza 2012.

U obrani Pupovčeva „srbačkog antifašizma", utjelovljena „posljednjim Mohikancima" Mesićeve SAB-ovštine, ostala je tek neoboljševička povjesnica Slavka i Ive Goldsteina. Štoviše, kao nesuđeni akademik, a izgledni pariški poklisar, potonji (Ivo) ne libi se kolege suprotna mišljenja obilježiti „ustašoidnim bulažnjenjem te direktnim negiranjem antifašističkog karaktera ove države."(I.Biondić)

Detalji

Objavljeno: 22. studenoga 2010.

«Kad su na jednom kamenom spomeniku iz 13. st. pr. Kr. našli u Egiptu naziv: Izraelac, pisan jedan jedini put, svakome je od onda jasno, da su Izraelci nekoć boravili u Egiptu. Tako moramo zaključiti i o postojanju hrvatske naseobine na obali Azovskog mora, u Tanaisu».U drugoj polovici 19. stoljeća, uz mnoge, otkrivene su i dvije kamene (mramorne) ploče, što počinju zazivom «Nek je sa srećom!», s grčkim natpisima starohrvatskih imena iz antičke luke Tanais na Azovskom moru (2./3. st. po Kr.). Tada je Tanais imao dvostruko pučanstvo: domaće iransko-sarmatsko i strano grčko, te dvije uprave, iransku i grčku. Na čelu je grčke bio hellenarchos, tj. načelnik Helena, grčkih kolonista-trgovaca, a na čelu iranske bila su 220. godine četiri dužnosnika (archontos), među kojima se spominje Horóathos i Hofarnos, sinovi Sandarzijevi. Moguće je da je isti taj arhont (Horóathos) i onaj Horúathos, otac bogoštovnog zbora (sinoda), koji se spominje dva-tri desetljeća prije na starijoj Tanajskoj ploči (gdje se zatiče i ime nepoznata muškarca za kojeg se kaže da je sin Horóatha), pisanoj za vladanja bosporskoga velikog kralja Sauromata (175.-211.).(I.Biondić)

Detalji

Objavljeno: 18. listopada 2010.

S obzirom na svoja pravila, glede «njegovanja i oživljavanja uspomena na slavne i važne događaje iz hrvatske prošlosti, te na znamenite i zaslužne Hrvate» (Ordo draconicus, čl. 4), iz Družbe «Braća Hrvatskog Zmaja» potiče prijedlog: da se «Trg maršala Tita u Zagrebu preimenuje u Trg kardinala Haulika». Prijedlog je nastao na temelju istraživanja, što je objavljeno u knjizi Ivan Biondić: Kardinal Haulik – prorok jugoslavenske propasti (haulikotvorstvo Družbe Braća Hrvatskog Zmaja), Zagreb (2010.). U svezi s tim, nakon historiografske, u ovom se radu obrazlaže javna rehabilitacija kardinala Jurja Haulika – žrtve jugoslavenskih totalitarizamā (južnoslavenskog rasizma i komunizma). U tom kontekstu, tragom dokumenta «Sjećanje i pomirenje – Crkva i grijesi prošlosti» (2000.) te «Rezolucije Europskog parlamenta o europskoj savjesti i totalitarizmu» (2009.), razlaže se rečeni prijedlog preimenovanja. Naime, pored nacionalno-kulturno identitetskih, temeljni razlog leži o tome što je kardinal Haulik, zapravo, duhovno-tvarni vlasnik «prijeporna trga».(I.Biondić)

Detalji

Objavljeno: 31. kolovoza 2010.

Reagiranje »Lažni antifašizam« (NL, 6. kolovoza), Mile Biondića predsjednika UHDDR Rijeka, nakon Predraga Lucića («Klanje kroz gusto granje«, NL, 6. kolovoza o.g.), držeći da nije riječ o prikrivanju povijesnih činjenica, otklonio je Mihajlo Milošević prilogom »Bezrazložan napad na novinara Nevena Šantića« koji, dopuštajući i neku »dlaku u jajetu«, susljedno ostaje čvrsto pri tezi da »Spomenik antifašizmu prkosi poraženim ideologijama i režimima« (NL, 18. kolovoza). Potvrdu Šantićeve teze, zastajući više na folklornoj strani srbačkoga skupa, još jednom, posvjedočuje i razgovor predsjednika Ive Josipovića (»Dodik je ispunio sve što mi je obećao«, NL, 28. kolovoza). Međutim, polazeći od narodnog (»Ako laže koza, ne laže roga«) te stekliškog načela (»Ako, dakle, hoćete da vam reč ima mesto kod razumnih glavah, nastojte poznati uzroke i njihove prave naravske posledice»), valja odgovoriti: kome i kako, doista, prkosi rečeni »spomenik antifašizmu«? Naime, glede priče o i oko »ustanka u Srbu«, koji se od početka miksao u retorci partizansko-antifašističke i četničko-fašističke ideologije, valja poći tragom elementarnih činjenica i, s tim u svezi, objektivnih zapažanja i prosudbi.(I.Biondić)

Detalji

Objavljeno: 04. ožujka 2009.

Što nam donosi rukopis zbornika «Erasmus gilda - zločin za pisaćim stolom»? Apsolutno je potvrđena Šakićeva prvotna teza,[1] što je kasnije godinama solo «trenirana» u mojim radovima. Naime, da Erasmus Gilda predstavlja parapolitički stožer koji kriminalizira HOOR i, s tim u svezi, zatirateljicu svake ideje hrvatske nacionalne države.[2] Najzad, glede «kontrolne skupine», spomenutu je tezu uvjerljivo potvrdio i intelektualni guruu lijevo-liberalne intelektualne EPH-alne elite - Marko Grčić. Naime, bez imalo grča, hladno-skalpelski se utvrđuje: spram Tuđmana koji je «gradio državne institucije, poput vojske, policije i vanjskih poslova», sve kasnije, «posttuđmanovske vlasti, naprosto su uništile institucije», tako da «u današnjoj hrvatskoj državi doslovno ne postoje državne institucije».[3] Ostavši po strani, treba li sad podići tužbu «za plagiranje i duševne boli», Grčićev non-EPH-lni zaglavak dobiva (ne)izravnu verifikaciju: EPH-alna demokracija (Slavko Goldstein & Vesna Pusić): Naime, Vesna Pusić - «kozmopolitsko-liberalna politička femina»[4] podsjeća da su «godinu dana ranije [prije Sarajeva, gdje je Hrvatska prokazana kao agresor i okupator – I. B.] imali u Zagrebu okrugli stol na temu 'Srbi i Hrvati'», i to kao «politički angažman različit utoliko što je bila odgovorna samo za svoj vlastiti stav».[5] U muzeju «Mimara» Erasmus Gilda sahranjuje tako Prvu i uskrisuje «Drugu Republiku Hrvatsku», po crti lažna aksioma «demokracija ili nacija».[6] Blaža je to uhu inačica Kangrgine aksiomatike: «Ili demokracija, ili nacionalizam (ustaštvo) – tertium non datur![7] Po toj crti, nakon trećejanuarske smjene vlasti, prispodobno Goldsteinovom algoritmu («od nacionalne države ka državi građana»),[8] novoizabrani je predsjednik (Stjepan Mesić) eksponirani demontažer hrvatske nacionalne države (tuđmanizam), poznato kao detuđmanizacija. (dr.sc.I.Biondić)

Detalji

Objavljeno: 04. veljače 2009.

Vjerojatno na tragu poznate stekliške razdjelnice «Bi li k Slavstvu ili ka Hervatstvu?»[1], svojedobno se Krleža zamislio: «Ako bi se raspisala anketa o takozvanom historijskom identitetu ovoga naroda, pitanje je potpuno otvoreno i neizvjesno do kakvih bismo rezultata došli»[2]. Ipak, na kraju 70-godišnja povijesnog luka u rasulu SFRJ-e, kombinacijom demokratskih procedura i oružane sile[3], stvorena je Republika Hrvatska kao nezavisna nacionalna država, primljena u Ujedinjene narode (1992.). Međutim, ostvarena nacionalna identifikacija i suverenitet nisu postali paradigmatska odrednica za vrednovanje povijesnih zbivanja[4]. Štoviše, HOOR i, s tim svezi, obnovljena hrvatska nacionalna država, prema «haškoj formuli», ubrzo je postao «zajednički zločinački pothvat»[5]. Odloživši tako pitanje nacionalne konstitucije, bez jasne političke identifikacije[6], Hrvati su ušli u dramatičnu etapu završne nacionalne (političke) integracije[7]. Naime, otkada je postala neovisna država, «pred Hrvatsku se postavljaju sva, ali baš sva, pitanja o smislu naše egzistencije na ovim prostorima, i to na dramatičan način kako se nije događalo od Dolaska»[8].(I.Biondić)

Detalji

Objavljeno: 29. siječnja 2008.

Dosljedno politici hrvatsko-srpske koalicije, od manjinskog izborivši konstitutivni identitet, «kao kolektivitet» (Stjepan Mesić), Srbi su na prošlim parlamentarnim izborima na velika vrata banuli u hrvatski politički život. «Srbin u Banskim dvorima», bila je vijest dana, pohvalno dočekana diljem Europe i svijeta. Uspješnost Sanaderove politike «novog kursa», uz manje Tuđmanove recidive, dočekavši novog Supila, posebno je pozdravio Ivo Banac. Njegova lauda ima težinu: kao «vrhunski južnoslavenolog», sve je on to predvidio u kultnoj knjizi Nacionalno pitanje u Jugoslaviji (Zagreb, 1988.). Bila je to njegova doktorska teza: obranjena kod američko-srpskog povjesnika Voje S. Vučinića, inače Bančeva očuha, eksperta za «hrvatsko-srpsku koaliciju», po kojoj Hrvatska treći put glíbi bespućima balkanske zbilje.Međutim, glede takve politike, odlučnu je dvojbu još ranije izrazio Tonči Tadić (2004.). Naime, on je upozorio na stanje «gdje se ministri praktični biraju po nacionalnom ključu», što nije, npr., neobično u BiH i Makedoniji. Riječ je «o državama u kojima je više konstitutivnih naroda», što su «(najblaže rečeno) pod posebnom skrbi tzv. međunarodne zajednice». Zapravo, «tako birane članove izvršne vlasti imaju države s podijeljenim suverenitetom», pa je «ulazak u hrvatsku državnu vlast značajan korak SDSS-a prema tom cilju». Zato je Tadić jetko zapitao: «Jeste li uopće svjesni što ste učinili, gospodine Sanader?» Ne predstavlja li onda SDSS - kukavičje jaje, što onemogućava Srbima u Hrvatskoj da postanu dijelom hrvatskoga «političkog naroda» i, s tim u svezi, stvaranje moderne hrvatske nacije (države)?