Tražiti istinu i razotkrivati laži treba nam biti smisao življenja. To je biblijsko razdvajanje pšenice od kukolja. A kako su i pšenica i kukolj jednako Božje biljke, tako su jednako i istina i laž rezultat Božje slobode date čovjeku u njegovom življenju. Sloboda je - govoriti istinu, ali je sloboda i lagati. Samo te dvije slobode vode ljude u dva različita duševna stanja, u dva različita i oprečna eshatološka smisla življenja. Jedini smo narod u Europi koji je, pored ratnih agresija, izložen i agresiji laži i to frontalno – in continuo - još od 1918.g. bez realne šanse da se ta agresija laži na Hrvatsku prekine u doglednoj budućnosti. Gotovo niti jedna europska zemlja, uključujući k tome i državu Izrael, ne zna za tu i takvu vrstu agresije kojoj smo mi neprekidno izloženi, i zato nas Europa, a možda ni država Izrael jednostavno ne mogu ni razumjeti, zato jer ne mogu ni pojmiti da postoji i takva vrsta agresije. To njihov mentalni sklop ne prihvaća, ili možda i ne želi prihvatiti! A tamo gdje laž nije moguća, postoji još jača neistina – prešućivanje istine.

A ta agresija laži ne dolazi samo s istoka, od našeg susjednog istočnog naroda i zavojevača, već ona ima, i imala je, svoju petu kolonu u samoj Hrvatskoj, u idološki obojenoj ljevici, ali i jednom dijelu međunarodne zajednice koja je olako prihvatila laži o nama, jer je to lakše nego provjeravati, a i strateški se to uklapalo u interese pojedinih država. Po sistemu više puta ponovljena laž postaje – istina! Nedavno sam u novinama pročitao izjavu jednog Izraelca koji je dobro poznavao prilike i okruženja Hrvatske - da je zbog te agresije laži na Hrvatsku, prosječnom građaninu Izraela više odbojna Hrvatsku nego Njemačka, sa svojim nekadašnjim Holokaustom. Kako se boriti protiv te, toliko široke i toliko dugotrajne frontalne agresije laži na našu domovinu, na naš narod, na našu povijest, na našu kulturu, na našu Crkvu – ukratko na našu prošlost, na našu sadašnjost i na našu budućnost.

Odgovor glasi – strpljivo istinom, i samo istinom, čvrstom argumentiranom, boriti se u svakom segmentu, boriti se frontalno, ne samo braniti se, već boriti se – Agresijom istine. Ona mora izlaziti iz usta svakog našeg školarca i studenta, svakog radnika, činovnika i intelektualca, a posebno povjesničara i diplomata, ona mora izlaziti iz svih medija priopćavanja, iz svih znanstvenih, vjerskih i kulturnih, i državnih institucija, iz svih vjerskih zajednica, iz svih politički stranaka – ona mora biti dugotrajna, uporna svenarodna fronta – Fronta Istine. Jer - Samo nas istina može osloboditi, ali i spasiti! Ta borba nije niti malo laka jer je ta laž iracionalna, nitko je ne može predvidjeti i ne zna se gdje se može pojaviti. Na pr. - nedavno sam na Internetu otkrio da je među jasenovačke žrtve uvršteno i pedesetak žrtava iz mog malog rodnog Siverića iz doba II.svjetskog rata, od kojih niti jedna nije nastradala u Jasenovcu, a njih nekoliko među nabrojenim imenima i sada su živi i zdravi. To je ta suluda laž, ona je prava sotonska, razarajuća, zla, zlonamjerna, ubojita, već generacijski sveprisutna, poput nevidljive kuge gazi sve ljudske, kršćanske i nacionalne vrijednosti. Ona ima za cilj sotoinizaciju svega što na ovim prostorima ima predznak hrvatski i katolički.

Istinom se treba boriti na dva strateška pravca; razotkrivanje laži i poluistina, te iznošenje u javnost prešućivanih povijesnih događaja, kao na pr: Danas malo tko u Hrvatskoj zna za prvo stradanje najmanje nekoliko stotina ( a po nekima i par tisuća) hrvatskih zarobljenih domobrana 1916.g. u krvavoj Odesi u „Kanatnom zavodu“, gdje ih je Srpska vojska pobila ili utopila, jer se nisu htjeli boriti pod srpskim obilježjem, šajkačom, već jugoslavenskim. („Bilo je to ubijanje - en masse“ M. Krleža.) To je bila prva preteča kasnijim masovnim likvidacijama hrvatske vojske pred kraj II: svjetskoga rata i u Poraću. Ili ...! Na pr. generacije mladih ljudi su odgajane na totalnoj neistini o Danu „ustanka“ naroda i narodnosti SR Hrvatske - 27. srpnja 1941.g. u Srbu, čak je to bio i „hrvatski „republički praznik – koji se desetljećima slavio (pa kod nekih i danas) kao prvi oružani napad ustanika-antifašista na „fašiste“. A ti „fašisti“ su bili katolički hodočasnici na povratku sa sv. Mise, gdje je njih preko 350 ubijeno, a svećenik doslovice živ ispečen. I ove godine, na sramotu ljudskog roda i ljudskog razuma uopće, na tu proslavu je išla i delegacija hrvatskih oporbenih političara iz RH..

Ta, in continuo - Agresija laži na Hrvatsku do neshvatljivih razmjera razmahala se nakon Drugog svjetskog rata, a svjedoci smo i njenog najnovijeg vala napada na Domovinski rat i sve njegove vrijednosti. To je napad na opstojnost Hrvatske Države. To treba biti jasno i svakom malom djetetu. Ali je žalosno i prežalosno da taj napad ide i od strane sve brojnijih struktura unutar same Hrvatske i s hrvatskim predznakom, pa čak se ponekad penje i visoko prema vrhu države. On ide ponajprije kroz sredstva priopćavanja, prvenstveno kroz tv mreže i kanale, k tom nažalost i one koje se financiraju na teret poreznih obveznika, uglavnom domoljubnih građana Hrvatske. Sad je ta Agresija laži postala izuzetno opasna jer je dobila i međunarodni institucionalni okvir i legimitet. Dobila je međunarodno pokriće kroz djelovanje Haaškog tribunala, a posebno njegovog Tužiteljstva. Dalo bi se nabrojiti brojne slučajeve sad već i Međunarodne agresije laži na Hrvatsku, ali nabrojit ću samo neke;

- Tvrdnja da nije postojala agresija na Hrvatsku 1991.g , već je riječ o bratoubilačkom ratu divljih balkanskih naroda na području ex Jugoslavije, gdje su svi jednako krivi.

- Slobodan Milošević i Dr. Franjo Tuđman glavni su krivci za bratoubilački rat i za razbijanje Jugoslavije.

- Postojala je agresija Hrvatske na BiH, gdje je Htvatska htjela dijeliti BiH, (a zar je nije dijelila Međunarodna zajednica i to najviše i najnepravednije).

- Hrvatska je izvršila genocid nad Stbima jer je oružano napala RS Krajinu i protjerala ih je preko 250.000 ,... i brojne, brojne druge tvrdnje što normalan ljudski mozak ne može ni shvatiti.

Jezik laži Međunarodne zajednice kroz Haaške institucije naprosto je ubojit, na sramotu međunarodne pravde koja bi inače trebala biti svjetionik svim narodima, a poglavito malima. Ta agresija laži ima i sve veću drskost – ona laže u oči cijelom čovječanstvu koje je na svojim tv ekranima imalo prilike vidjeti pravu i tragičnu istinu. Na primjer da nitko nije bio optužen za prekomjerno granatiranje Vukovara, gdje je stvorena prava groza pustoši, a optuženi su hrvatski generali za „prekomjereno granatiranje Knina“ gdje je grad ostao gotovo netaknut. Neupućeni u svijetu, a takvih je najviše, bezpogovorno tome vjeruju, jer sve proizlazi iz međunarodne službene institucije, kojoj se nema razloga ne vjerovati. Na toj laži želi se pisati i povijest ovih prostora, radi stvaranje u budućnosti slabijih političkih pozicija Hrvatske. Očito su protagonisti te laži davno shvatili da je laž istinski moćno oružje poglavito u međunarodnim političkim odnosima, za ostvarenje dugoročnih političkih ciljeva. Protagonisti te laži već generacijama imaju svoje “duhovne oce“ uglavnom neke književnike, sveštenike i ideologe koji održavaju na životu tu paklensku mašineriju koja ne preza ni od čega i sustavno iskrivljuje i ono što je bjelodano da je bijelo, a ne crno. Doista!

Mile Prpa
Portal Hrvati Amac

{mxc}