Bilo je zadovoljstvo čitati početne mršave člančiće u hrvatskom ljevičarskom tisku ubrzo nakon što je nedavno Miroslav Tuđman najavio svoju kandidaturu za predsjednika Republike Hrvatske. Tresu se od straha. Stari je komunistički režim ponovno navalio, pustio s lanca svoje medijske pit bule na stranicama Jutarnjeg lista, Slobodne Dalmacije i drugog tabloidnog smeća. Zasigurno će napadi pojačati kako prolazi godina i više se približimo predsjedničkim izborima. Tuđmanova kandidatura ne dolazi kao iznenađenje, i stari je režim dobro pripremljen za bezobzirni napad u medijima koje kontroliraju – skroz naskroz. Spremni su zavrtjeti Tuđmanovo podrijetlo kao kamen obješen oko njegovog vrata. No, upravo je njegovo prezime ono što će mu, nadajmo se, dati prednost na izborima.(F.Budimlić)

 

 

Sve je više pokazatelja kako u međunarodnoj zajednici, odnosno među silama koje odlučuju o budućem ustroju tzv. zapadnobalkanskoga područja ne postoje svježe ideje za rješenje pitanja budućega opstanka Bosne i Hercegovine. Svaki put kad iz inozemstva dođe poruka da se oko unutarnjega ustroja BiH moraju dogovoriti tzv. domaći političari jasan je znak da unutar međunarodne diplomacije ne postoje usklađeni interesi, koji bi Muslimanima, Hrvatima i Srbima zajamčili život u kakvoj-takvoj zajedničkoj državnoj tvorevini. Odluka Europske unije da ukine vize pravoslavnim zemljama Srbiji, Crnoj Gori i Makedoniji te zadržavanje kosovskih i bosanskohercegovačkih muslimana u europskom rezervatu svojevrsna je diplomatska poruka Sjedinjenim Američkim Državama, koje se u svojoj politici na području jugoistočne Europe, između ostalih, oslanjaju upravo na Kosovo i Bosnu i Hercegovinu.(M.Kovačević)

 

 

Gospar Đuro Vuić (rođ. 1924., podrijetlom iz Komolca) jedan od najstarijih starosjedilaca Gruža, zasigurno pravi Gružanin i strastveni lovac, ispričao mi je 26. srpnja 2009. neka svoja sjećanja o starom Gružu koja zapisom treba oteti zaboravu. U vrtu ispred njegove kuće na gruškoj obali (Obala Stjepana Radića 1) leži staro sidro koje je uspio spasiti od radova nasipanja i proširenja gruške obale (nakon ukidanja tramvanja 1969./1970.), tako što je zamolio ondašnje radnike da mu prenesu inače teško sidro čemu je dobro poslužila dostupna dizalica "Lorena". Sidro se nalazilo postavljeno uspravno, te očito ispod razine današnjeg (tada nepostojećeg) asfalta, neposredno blizu semafora, na odvojku puta koji danas vodi iz Gruža za Lapad. Ukopano donjim dijelom, stršilo je željeznim strukom i aniom (karičnjakom, prstenom, alkom) na kraju za privez brodova. Tako je gospar Đuro spasio sidro i očuvao ga za budućnost. Inače, na mjestu gdje su današnji semafori u Gružu (blizu Minčete) prije je bio zapravo prometni kružni tok (tijek). Kaže mi je da je bilo još dva takva sidra, te su također služila kao bitve (za privez) brodova ondašnje Dubrovačke plovidbe ("Dubac", "Kumanovo", "Kralj Aleksandar", "Petka", "Šipan"). Sjeća se kako se tu, danas bi (još uvijek) rekli ispred Minčete, vezivao i brod-magazin "Pelješac", te nekadašnji školski brod "Margita". Usput spomenimo da "Margita" bijaše hrvatski školski brod (nabavljen 1894.) u vrijeme kad školske brodove nisu imale Engleska, Francuska i druge velike države!(Đ.Bašić)

 

 

Ovo što slijedi napisano nije baš nekakva savršena usporedba, ali svejedno postoje određene indicije koje povezuju događaje od prije četiri stotine godina s aktualnim zbivanjima. Počnimo od reakcija 'javnosti' kad Marko Perković-Thompson u vlastitom aranžmanu najavi neki svoj domoljubni koncert u našim gradovima i usporedimo to s neviđenom medijskom halabukom koja prati 'pevaljku' Fahretu Jahić-Živojinović - Lepu Brenu. O nekim Thompsonovim nastupima putem naših neovisnih medija saznamo tek post festum, odnosno tek nakon što su održani, kao primjerice onaj zadnji 'tajanstveni koncert' u Biogradu (a bilo je čak 10.000 prisutnih obožavatelja). Drugi Thompsonovi koncerti se zabranjuju i infantilnim ucjenama poput onoga u pulskoj Areni, onda kad pravovremeno proradi anti-domoljubna osovina Mesić-Kajin. «Ili ATP-Umag ili Marko» - demokratski reče tada naš građanin Stipe.(D.Kalafatić)

 

 

Može se reći kako je jedno vrijeme glavni grad Hercegovine bio Blagaj. Smješten iznad izvora rijeke Bune koja je lijeva pritoka Neretve, kao utvrđeno i uređeno sjedište lokalnog velikaša slovio je i kao hercegovo vrlo omiljeno mjesto. Kao točka koja sa jedne strane i jednim dobrim dijelom nadzire dolinu rijeke Neretve (pogledom prema zapadu) i put prema Stocu i jugoistoku..., nalazio se nedaleko brda Hum kraj Mostara. Ovdje bi moglo biti upitno na koju se točno lokaciju po imenom Hum misli? Iako možemo reći da je mjesto tvrdog grada Blagaja i današnjih ostataka starog stolnog mjesta orijentirano prema specifičnom brdu Hum, također se možemo pitati ima li opći naziv Zemlje kakve veze sa zempljopisnim oblikom iznad grada Mostara? - Ili je možda sve samo rasprostranjeni običaj nazivanja i puke podudarne slučajnosti?(M.Škarica)

 

 

U Haagu se sudi „Oluji“ kao navodno zločinačkoj akciji, optužujući i mrtve na čelu s pokojnim predsjednikom dr. Franjom Tuđmanom. Hrvatskoj se postavljaju stalno nove prepreke prijemu u Europsku Uniju. Svijet je zaokupljen krizom a Hrvatsko političko vodstvo odvojeno je od naroda, znanja, vjere, iskustva i domoljublja. Pokušavaju mađioničarski rješavati probleme koje su sami izazvali, ne znaju što da rade, boje se okupiti narod i ne vjeruju da ih se uopće može riješiti. Hrvatski vlak iskače iz pruge, a ljudi stradavaju. Predsjednica vlade pokazuje svoju širinu odbijajući ostavku odgovornog ministra. Ipak danas mi je najvažnije poručiti Vama da ova kriza nije posebno značajna, a pogotovo nije nerješiva. Ne radi se ni o financiijskoj ni gospodarskoj, već prije svega moralnoj krizi. Tako dugo dok ne osiguramo da Hrvatsku vode ljudi provjerenog domoljublja, poštenja, skromnosti, djelotvornosti i mudrosti, nećemo riješiti ni gospodarska ni druga pitanja. U Hrvatskoj js netočno, pogrešno i zlonamjerno prikazuje prošlost. (dr.S.Lang)

 

 

«Ako nova Vlada Jadranke Kosor do kraja godine ne sagradi novi spomenik partizanima u Srbu, SDSS će napustiti Vladu», naglasio je sasvim ultimativno potpredsjednik hrvatske Vlade, Srbin Slobodan Uzelac. Izjavio on to na proslavi 68 godina od srpskog ustanka četničkih odmetnika iz Like i Dalmacije protiv tadašnje hrvatske države. Tada je prema usmenoj predaji, 27. srpnja 1941.godine, u tom malom ličkom mjestu na tromeđi Bosne, Like i Dalmacije opalila, eto, prva ustanička puška. Naime, u bivšoj, Titovoj Jugoslaviji, 27. srpnja obilježavao se kao republički Dan ustanka u Hrvatskoj i susjednoj BiH. Obzirom da su upravo tih dana od četničke ruke stradala, odnosno na zvjerski način pobijena tri katolička župnika(don Juraj Gospodnetić, don Waldemar Maximilian Nestor i don Krešimir Barišić) taj datum je hrvatskim Ustavom i zakonom o državnim praznicima promijenjen u 22. lipnja 1941. kada je pored Siska, eto, osnovan Prvi sisački partizanski odred koji se i službeno-po Ustavu RH slavi kao Dan antifašističke borbe.(D.Kalafatić)

 

 

U narednih nekoliko poglavlja ili dijelova ovoga rada uz feudalnu kraljevinu Bosnu, političke odnose vremena te humsko, odnosno hercegovačko plemstvo doba, bit će riječi i o životu bosanske kraljice Katarine Tomaš, u širim društvenim krugovima imenom poznatije kao Katarina (Vukčić) Kosača. Kronološkim redom će biti obrađeni najznačajniji događaji njenog života, a posebno izdvojene neke "epizode" za koje se smatra da su ili da bi mogle imati utjecaja na njene životne odluke od njenog rođenja do godine pada kraljevine Bosne 1463. pod tursku vlast, pa sve do njene smrti - 1478. godine u Rimu. Područje rada neće obuhvaćati mnoga imena političkih sudionika vremena tj. nema namjeru baviti se brojnim podacima i činjenicama vezanim uz političke prilike, istorodne vladajuće struje, frakcije ili tzv. plemenitaške kuće, inozemne utjecaje doba, pojedince itd. - Naravno, osim pojedinih ključnih. Takav osvrt uzeo bi mnogo vremena i prostora te vjerojatno skrenuo sa prave putanje čitateljevu pozornost kao i ovaj rad kojem je namjera biti uputstven te priručnikom u svrhu stručnog savjetništva u stvaranju određenog scenarija - ili nekog sličnog slikovnog ili glumačkog uprizorenja. (M.Škarica)