Hrvatska stoji sama sebi na putu

Izravna ulaganja iz inozemstva u Hrvatskoj su retrogradna, ali time nitko i nije baš iznenađen. Ulagači odustaju od daljnjih ulaganja ako su jednom upoznali hrvatsku birokraciju, i ne mogu pojmiti da zemlja s tako raznovrsnim potencijalima može samoj sebi stajati na putu. Nakon booma iz prvog desetljeća ovog stoljeća, kada su i Austrijanci ulagali sredstva u milijardama, sada je nastupilo mrtvilo, koje nije prouzročeno samo svjetskom gospodarskom krizom.

Kriza

Retrogradno kretanje ima brojne uzroke. S jedne strane problemi su domaćeg podrijetla, s druge pak i (potencijalni) ulagači nose svoj dio krivnje. Ovo drugo najlakše je objasniti: U Hrvatsku se nakon rasprodaje obiteljskog srebra nema više po što ići, a za ulaganja koja će tek dugoročno donositi dobiti ulagači nemaju dovoljno daha.

Vrijedno već prodanoU Hrvatsku se nakon rasprodaje obiteljskog srebra nema više po što ići, a za ulaganja koja će tek dugoročno donositi dobiti ulagači nemaju dovoljno dahaOno prvo mnogo je zamršenije, a proistječe odatle da tijekom 20 godina od osamostaljenja te mlade zemlje nije vođena gospodarska politika usmjerena prema budućnosti. Tek prije pola godine proglasila je vladajuća konzervativna stranka HDZ, koja je gotovo čitavo vrijeme na vlasti, investicije glavnom stvari te je postavila potpredsjednika vlade za investicije. Taj je do sada dobro upoznao probleme u svezi sa stranim ulaganjima, ali u svome mandatu ne će zacijelo ništa moći riješiti. Pogotovu stogu što su za uklanjanje zaprjeka nužne oštre reforme i radovi na raskidanju s dosadašnjim praksama, no s čime se pred izbore u prosincu ne može više računati.

Jedva da ima ijednog poduzetnika koji se ne žali na klimu neprijateljsku prema ulagačima, a koja mu se ispriječila na putu, pogotovu na lokalnoj razini. Da bi neki pogon bio ikada pokrenut, mnogi pružaju ruku radi uzimanja mita. A motivaciji ne služi ni prepuštenost proizvoljnosti zakonodavca – to da se iznenada uvode porezi.

Hrvatska u jednomu vjerojatno ima pravo, u tomu kada se oslanja na EU: Ulazak u članstvo značit će postizanje pravne sigurnosti i za domaće ulagače. Samo što se o novim uvjetima mora raspraviti s lokalnim šerifima. A šteta ugledu zemlje već je nanesena.

Marijana Miljković
Wirtschaftsblatt