Kineska uloga u američko-iranskom ratu

Jedna parodija generirana umjetnom inteligencijom prikazuje SAD kao nestabilnog i ratobornog orla. Mačka koja mu je data očigledno predstavlja Iran, koji se također brani: riječ je o videosnimcima kineske državne televizije. Imaju milijune lajkova i iznimno su popularni na društvenim mrežama.

Kinesko državno i partijsko rukovodstvo koristi rat protiv Irana za vlastitu propagandu. Kontinuirana poruka na konferencijama za medije kineskog Ministarstva vanjskih poslova glasi: SAD  je bezobzirni agresor, a Kina odgovorni mirotvorac.

Međutim, stvarna uloga Kine nije tako jednostavna i mnogo je kompleksnija nego što se na prvi pogled čini. I prije svega: Kina je sve samo ne neutralna.

Mnogi istraživači smatraju da su rat protiv Irana i ponašanje američkog predsjednika Donalda Trumpa povoljna situacija za kinesko rukovodstvo da unaprijedi svoje geopolitičke ciljeve. Tako smatra i Sebastian Heilmann sa Sveučilišta u Trieru: „Međunarodni ugled SAD-a u posljednjim tjednima pao je kao kamen, dok je Kina stabilna, odnosno čak u usponu."

Trgovina s Iranom – kineski adut

Kina ima pretenzije da se pozicionira kao globalna sila i to pokazuje pokušavajući dovesti Iran za pregovarački stol: „Budući da je daleko najvažniji trgovinski partner Irana i ključni izvor tehnologije, Kina u svojim rukama ima i poluge utjecaja."

Strategiju koju kinesko rukovodstvo prati May-Britt Stumbaum, direktorica think tanka SPEAR Institut, naziva proiranskom neutralnošću. „Kina ima dvostruku ulogu u iranskom konfliktu“, kaže ona. S jedne strane se Kina predstavlja kao posrednik za mir, a s druge snažno podržava Iran, „diplomatski zajedno s Rusima kroz veto u Vijeću sigurnosti UN-a, ali prije svega kroz tehnologiju".

Važnost Kine kao trgovinskog partnera Iranu vidi se i po tome što je najmanje 80 posto iranskog izvoza nafte, usprkos međunarodnim sankcijama, završavalo u Kini. S druge strane, Kina samo oko 13 posto nafte uvozi iz Irana. Zemlje poput Saudijske Arabije, Omana i Iraka zajedno isporučuju znatno više. Rusija je glavni dobavljač nafte Kini.

Kina također raspolaže velikim zalihama nafte, što joj trenutno daje stratešku prednost. Iran ovisi od Kine, dok obrnuto to nije slučaj.

Podrška Iranu bez vlastitih sankcija

Godine 2021. dvije zemlje su potpisale 25-godišnji sporazum kojim se produbljuje ekonomska, vojna i tehnološka suradnja.

Kinesko rukovodstvo želi zadržati Iran kao partnera u svojoj strategiji i dalje to partnerstvo razvijati, objašnjava Stumbaum: „To je stalno balansiranje. Želi se podržati Iran, ali istovremeno izbjeći sankcije. Ovaj sporazum, na primjer, predviđa investicije do 400 milijardi dolara tijekom 25 godina. To je dugo razdoblje, pa se efekti ne mogu odmah mjeriti."

Znak dugoročne suradnje su i zajedničke vojne vježbe koje se redovito održavaju. Pomorski manevri Kine, Irana i Rusije održavaju se posljednjih godina na području Omanskog zaljeva, blizu Hormuškog tjesnaca.

Podrška putem satelitskih snimaka

Sigurnosni stručnjaci smatraju da Kina već dugo isporučuje Iranu robu dvostruke namjene (koja se može koristiti i vojno). Sada, kako kaže Stumbaum, pruža i satelitsku podršku: „Putem kineskih satelitskih snimaka i pristupa BeiDou mreži, Iran je mnogo sposobniji reagirati na američke napade i uzvratiti nego prije godinu dana tijekom dvanaestodnevnog rata."

Američki izvještaji o mogućim kineskim isporukama sustava protuzračne obrane Iranu Peking negira.

Iran je za Kinu važan partner u širem geostrateškom cilju, ali Peking ne želi stati previše otvoreno na jednu stranu – također zbog važnosti susjednih zemalja.

Regija Perzijskog zaljeva je, prema Heilmannu, jedna od najvažnijih regija budućnosti u ekonomskom smislu na svjetskoj razini, regija s kojom Kina želi produbiti suradnju: „Prije svega radi se o potiskivanju američkog utjecaja u regiji." Kina također povezuje Saudijsku Arabiju velikim investicijama u okviru svoje inicijative „Novi put svile".

„Više autonomije od Zapada"

Kina, Rusija, Iran i Sjeverna Koreja (CRINK) imaju isti interes – veću neovisnost od Zapada i smanjenje utjecaja sankcija, kao i promjenu svjetskog poretka u korist opstanka njihovih režima.

Na taktičkoj razini oni surađuju, ali paze da ne postanu međusobno ovisni. Iran i Rusija su članice Šangajske organizacije za suradnju, koju Kina vidi kao alternativu globalnoj sigurnosnoj arhitekturi.

UI-parodija kineske televizije očigledno će se nastaviti. Kako će završiti priča o orlu i mački, još nije poznato. Kina se u tim videima, naravno, uopće ne spominje.

Deutsche Welle