Savjet istine u ministarstvu nade

Zasigurno danas nema težega državnoga resora za vođenje od demografskoga, jer neki će reći da je malotko toliko nerazborit da bi sjeo za kormilo broda koji tone. To je shvatila i Europska komisija koja je u posljednjem sazivu ukinula službu potpredsjednice za demografiju i demokraciju, koju je od 2019. do 2024. vršila hrvatska predstavnica Dubravka Šuica. I dok se sada na razini tijela EU-a pitanje demografije nastoji rasporediti po drugim resorima (čime više nitko nije odgovoran, a brod tone), Hrvatska je, ističu s ponosom iz redova vlasti, jedina država u Europskoj uniji koja ima ministarstvo zaduženo za demografiju i useljeništvo. Iz toga ministarstva – koje bi se sanjarski moglo nazvati ministarstvom hrvatske nade – u utorak 21. travnja najavljeno je da se osniva novi Znanstveni savjet za izradu zakonskoga prijedloga o demografskoj obnovi koji bi, navodno, do jeseni trebao iznjedriti nacrt novoga zakona. Ludost ili hrabrost?

Neki će reći (ne samo oni koji tvrde da se osnivanjem povjerenstava problemi nikad ne rješavaju) da je s obzirom na statistike riječ o posvemašnjoj ludosti, budući da će se, prema prognozama Ujedinjenih naroda, ove godine 49 posto svjetskih djece roditi u Aziji, 36 posto u Africi, 7 posto u Latinskoj Americi i na Karibima, a u Europi tek 5 posto ili brojkom 5 milijuna. To je, reći će neki, ludo i jer se na temelju nedavno objavljenih podataka europskih statističara (Eurostata) procjenjuje da će do kraja stoljeća u EU-u živjeti više od 50 milijuna ljudi manje nego danas (oko 398 milijuna) – a procjene za Hrvatsku bolno je i spominjati. Iz ministarstva uzbudljivo tvrde da su dosadašnje demografske mjere već pokazale učinak jer je u prva tri mjeseca ove godine više rođene djece nego lani u istom razdoblju. I u europskoj statistici bilježi se rast novorođenih na području EU-a. Štoviše, kažu da će taj broj rasti još tri godine, no statističari to ipak pripisuju tek očekivanomu vraćanju stanja na pretpandemijsku godinu. No potom, tvrde, slijedi novi pad – bez obzira na uvoz radne snage.

Prema najavama u znanstvenom savjetu sjedili bi čelnici sveučilišnih, akademskih i znanstvenih zajednica, a predsjedao bi potpredsjednik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Moglo bi se tumačiti da na taj način političari bježe od odgovornosti za teško ostvarivu demografsku obnovu i prebacuju odgovornost na širu društvenu zajednicu. No ako je ministarstvo zaduženo za demografiju ministarstvo nade, onda je novopokrenuti znanstveni savjet – savjet istine.

Uz istaknute znanstvene kvalifikacije članova »savjeta istine« – čelnike akademskih zajednica koje bi trebale biti autonomne u traganju za znanstvenom istinom, a time bi trebale biti slobodnije od utjecaja politike – moglo bi se napokon izračunati u kojoj su mjeri dosadašnje demografske mjere više išle naruku građevinskomu i bankarskomu lobiju, a manje obiteljima. Da se pogrješke s gašenjima lokalnih uspješnih modela ne bi ponovile, ponovno bi se mogao izračunati npr. stvarni uspjeh nekadašnje zagrebačke mjere »majka odgojiteljica«, povoljnih građevinskih zemljišta, ili doplatka koji bi bio namijenjen za svu djecu. Članovi »savjeta istine«, zahvaljujući istraživanjima znanstvenika na ustanovama u kojima imaju vlast, mogli bi podastrijeti pravu istinu o razlozima odlazaka čitavih obitelji u inozemstvo, uzevši u obzir i sva njihova razočaranja politikom, korupcijom i političkim kadroviranjima. I ne samo to: savjet istine može se suočiti i s razlozima povratka povelike skupine Hrvata koji ne žele da im djeca budu žrtva školskih sustava rodne i srodnih ideologija, koje su inficirale mnoge zemlje na Zapadu, a sada ih se poslušnički uvodi u hrvatske škole. Odbor istine mogao bi se pozabaviti i pitanjima tko desetljećima npr. minira razvoj hrvatskih željeznica i slabe prometne povezanosti krajeva u kojima život odumire, a mogao bi bujati samo da su vlakovi koji bi prevozili radnike i učenike sigurniji i brži… Drugim riječima, demografska obnova započinje istinom, a ne kesom.

Branimir Stanić
Glas Koncila