Crtice iz estradne sfere

Kad malo razmislim, pisao sam o ovome tko zna koliko puta, samo su se imena protagonista mijenjala. Sižei, zapleti, raspleti i manje ili više efektne poante ponavljaju se, kao što se ponavlja i tvrdoglava hrvatska stvarnost. Tako da mu ga to moje pisanje dođe kao Sizifov posao, a Sizifa su bogovi osudili da gura taj svoj kamen htio – ne htio, pa što ću, nastavljam i ja s pisanjem tko zna koje inačice iste kolumne. Neka vas ne zavede ovaj kvaziuman početak, riječ je prilično banalnim događajima i još banalnijim junacima, točnije junakinjama. Sve tri junakinje su, moglo bi se reći, iz estradne sfere, a sva tri slučaja su, na ovaj ili onaj način, vezana uz žilavu ukorijenjenost jugoslavenskih elemenata u hrvatskom javnom životu.

Operna  pjevačica Dunja Vejzović nedavno je objavila da vraća titulu počasne građanke Grada Raba obrazlažući to činjenicom da je istu dobio i pjevač Marko Perković Thompson: ''Odluka da se Marko Perković Thompson proglasi počasnim građaninom grada Raba za mene otvara duboko vrijednosno i moralno pitanje. Ne mogu pristati na to da se moje ime i priznanje koje sam primila nalaze u istom simboličkom okviru s odlukom koja, prema mojem dubokom uvjerenju, ne predstavlja ono što smatram dostojnim titule počasnog građanina grada Raba.'' Neki su komentatori primijetili kako joj nije smetalo pjevati pod dirigentskom palicom Lovre Matačića, koji je, za razliku od Thompsona, uistinu nosio ustašku uniformu, ni pjevati u operama Richarda Wagnera, okorjelog antisemita čiju su umjetnost Hitler i nacisti obožavali. Međutim, ostavimo po strani i Hitlera i Matačića, ostarjelu primadonu zasmetalo je Thompsonovo hrvatstvo u kojem nema mjesta za jugoslavenstvo, zato se uostalom i hvali da je glasovala za Možemo u Zagrebu.

Alka Vuica, druga junakinja današnje kolumne, ostala je zaglavljena u velikoj gužvi na graničnom prijelazu između Hrvatske i Srbije, pa se požalila ekipi TV Nove: ''Ne mogu proći. Ja to nikad u životu nisam doživjela. Mislim, ako su znali što se sprema, trebali su se organizirati. Ovo je prestrašno. Mislim da to nije dobro organizirano u svakom slučaju. Ni Unija, ni sve što se događa, sve je prestrašno. Živjela sam u divnoj zemlji, zvala se Jugoslavija. To je bio red. Red, rad i disciplina.'' U trenutku kada je hrvatska putovnica napredovala na sedmo mjesto najjačih putovnica na svijetu, prema najnovijem ažuriranju indeksa Henley Passporta, Vuica zaziva jugoslavenski režim inozemnih putovanja kada mnogima takvo putovanje uopće nije bilo dopušteno. Ništa joj ne znači što diljem Europe može putovati bez putovnice, samo joj smeta što u voljenu Srbiju mora malo pričekati na granici jer je, eto, Europska unija odlučila uvesti poseban režim za građane trećih zemalja. No, važno je da je ona pljunula po sadašnjoj hrvatskoj državi i iskazala lojalnost propaloj Jugoslaviji. To će joj se, uvjeren sam, diljem ''regiona'' itekako honorirati.

Slučaj treći ima i pomalo tužan, ako ne i tragičan prizvuk pa ću nastojati da ne pretjeram u sarkazmu. Radi se o Avi Karabatić, nesretnoj starleti koja godinama grčevito pokušava ostati u fokusu javnosti bez obzira na cijenu. Nju je u Beogradu pretukao partner. Ava je na svojim društvenim mrežama, gdje je objavila fotografiju lica na kojem se vide ozljede, napisala: ''Primorana sam ovo objaviti za sve bolesnike koji pišu da je ovo laž zbog medijske pažnje. Trenutno sam u hitnoj i ne osjećam rebra. S obzirom da sam ovo pustila javno, a nemam nikakvu osobnu zaštitu iskreno bojim se za svoj život. Pravda nek pobjedi. Ovu bitku ću privest kraju. Hvala na velikoj podršci.'' Tužno. Gdje li sada sarnavke, veljače i borić rade… Ipak, moram primijetiti da kada dobiješ u rebra, itekako osjećaš rebra. A koliko jučer sretna je Ava na tim istim društvenim mrežama objavila: ''Šest mjeseci veze, tko bi rekao da je prošlo pola godine. Lazare Ivane, hvala ti što mi uljepšavaš život.'' O kako tužnih ljubavi ima. Neki se možda pitaju kakve veze ovaj slučaj ima s prethodna dva. Pa ima, zato što je i i Avina nevolja dijelom barem proistekla iz te infantilne hrvatske fascinacije Srbijom, Beogradom, Jugoslavijom u konačnici. I Ava je odlučila krenuti stopama Severine Vučković, Nikoline Pišek, Ide Prester i sličnih. Samo su one kao promućurnije izgleda bolje procjenjivale.

Damir Pešorda
Hrvatski tjednik