Predsjedništvo BiH na svojoj 56. sjednici (24. travnja o. g.) raspravljalo je o hrvatskoj izgradnji Pelješkog mosta. Zaključak je, s obzirom na intenzitet pristupnih radova na mostu, da se granični problemi BiH i Hrvatske moraju što prije riješiti ….i to u duhu dobrosusjedskih odnosa; valjda po uzoru na Sloveniju? Predsjedništvo BiH je stoga poslalo (protestno!?)pismo predsjedniku Mesiću i premijeru Sanaderu u svezi s gradnjom mosta i drugih pitanja koja se tiču («virtualnih») razgraničenja na moru. Predsjedništvo smatra da se što prije trebaju riješiti pitanja koja se tiču prava što proistječu iz Konvencije UN-a o pravu mora. Ako do toga ne dođe, BiH će morati potražiti zaštitu svojih prava pred Međunarodnim sudovima u skladu s Konvencijom UN-a, opominju naši bih-susjedi.

Predsjedatelj Predsjedništva BiH, Srbin, Nebojša Radmanović upitan što će BiH učiniti ako se hrvatska Vlada odluči(a Vlada RH je već davno i odlučila, još i gradi!, nap.a.) na izgradnju mosta kopno-Pelješac bez suglasnosti BiH, odgovara: «Moj stav je da Hrvatska ima pravo premostiti svoje kopno, no i BiH također ima pravo izlaza na otvoreno more. Moramo sjesti za stol i postići najbolji dogovor za obje zemlje. Hrvatska, za sada nema političku suglasnost bh-strane za izgradnju mosta». Dakle, političke suglasnosti nema a kako stoji stvar glede pravnog aspekta? Bivši sudac (i bivši potpredsjednik)Međunarodnog suda, svjetski priznati stručnjak za pravo mora, dr. Budislav Vukas, tvrdi kako BiH nema nikakvo pravo izlaska na otvoreno more jer ima samo svoje unutarnje minorne morske vode. Dakle, na istočnoj obali Jadrana, u zaljevu Klek-Neum i u uz vanjsku obalu poluotoka Klek, Republika Bosna i Hercegovina ima tek 21 km obalne kopnene linije….poprilično vijugave.

Kao i svaka druga država, uz svoju obalu i Bosna i Hercegovina ima svoje unutrašnje morske vode i teritorijalno more, koje je Ugovorom o državnim granicama, sklopljenim s Republikom Hrvatskom 30. srpnja 1999., razgraničila s hrvatskim morem. «Pravo na plovidbu do otvorenog mora ne treba brkati sa suverenim pravima obalne države nad nekim morskim područjem», naglašava Vukas, dodajući kako BiH, kao i Slovenija, za razliku od primjerice Hrvatske i Crne Gore, ne mogu proglasiti gospodarski pojas jer je to pojas koji se nastavlja na vanjsku granicu teritorijalnog mora, i nastavlja: «….Iako nam i danas pripada gotovo cijeli sadržaj prava obalne države u prostoru koji može biti naš isključivi gospodarski pojas(ZERP!), bit će korisno da ga uskoro takvim i nazovemo. S druge strane, bitno je da naša vanjska politika ne ustukne pred egoističnim i nepravednim ucjenama susjeda te da ni vremenski ni sadržajno ne odustajemo od onoga što nam-kao i svakoj obalnoj državi-pripada po općem međunarodnom pravu», rezolutno zaključuje Budislav Vukas (izvor: Pomorski zakonik Republike Hrvatske i međunarodno pravo mora).

A ustuknula upravo naša vanjska politika, upravo naš 'suveren'-već poodavno- od hrvatskog suvereniteta, pa, navedimo samo: okupirana sveta Gera, neriješeni status Prevlake i unutarnjeg mora uz Prevlaku, i dan-danas okupirana Šarengradska Ada na Dunavu….. Uza sve to, naš Predsjednik sa svojom stručnom ekipom ('morskih') savjetnika, Sinišom Tatalovićem i Tomicom Jakićem zaputio se u Sarajevo kako bi riješio između ostalih i taj problem….zvan Pelješki most! Jasno, prihvatio Predsjednik objeručke bih-sugestiju(prijetnju, upozorenje?, nap.a.) kako najprije treba riješiti problem morskih granica, koji 'de facto' i ne postoji, a tek onda početi s gradnjom mosta s hrvatskog na hrvatsko kopno, koja je već i započela; lijepo, sve u duhu bratstva i jedinstva u «ZB-regionu». Reklo bi se: puše on za vrat svom dragom premijeru ili kako to narod voli reći….dok jedan šumom, drugi drumom!

Pa, naš bi mudri Predsjednik trebao barem malo poznavati povijest 'svoga regiona' umjesto što priča prigodne viceve! Ne podsjeća li nas ovo njegovo podilaženje 'Muslimanima-Bošnjacima' na lakomislenost hrvatskih političara odmah po završetku II. svjetskog rata a tada je jednako tako bio u pitanju suvereni hrvatski teritorij. O čemu se radi? Podsjetimo se: Prošao je davno turski zulum, prošla je i mletačka opasnost, raspala se i K&/K carevina, i gle čuda, u kraljevini Jugoslaviji čak i Karađorđevići vratiše Neum Hrvatskoj a 1939.g. taj grad s okolicom postade sastavnim dijelom Banovine Hrvatske, da bi 1941.g. 'lege artis' pripao NDH!

Ali, eto vraga, dođe i onaj najgori od svih zuluma, Titov-komunistički, odrediše drugovi da se Neum vrati, ali ne Turcima nego 'Bošnjacima'(ali po turskom adetu, nap.a.) pozivajući se na odluke Berlinskog kongresa iz 1878. godine(?). Dvije godine kasnije, 1947. g., na neobjašnjiv način Crnoj Gori je prepušten koridor u Sutorini; bila je to opskurna politička 'trgovina' Đure Pucara-Staroga i Blaže Jovanovića! A Bosni i Hercegovini zauzvrat, pripala je primorska enklava Neum-Klek s granicom koja je zahvaćala dio poluotoka Kleka (Punta Kleka), dva otočića, Veliki i Mali školj, i hrid Lopatu u Zaljevu Klek-Neum. Trebalo je, eto, udovoljiti 'Muslimanima-Bošnjacima', te, doslovno-političkim dekretom-rascijepiti RH na dva dijela i 'de facto' darovati hrvatski teritorij tadašnjoj Republici BiH kako bi elitna sarajevska raja-politički gotovani mogli izgraditi kućerine za odmor I baškariti se na plažama i suncu hrvatskog Jadrana. Usporedimo:

Mađari su dugo vremena polagali pravo na grad Rijeku prema tzv. 'Riječkoj krpici'-krivotvorini-iz hrvatsko-ugarske nagodbe, 1848.g., ali ga nikad nisu realizirali a 'Muslimanima-Bošnjacima' je to uspjelo s Neumom po 'Berlinskoj krpici' iz 1878.g. zahvaljujući lakomislenosti Bakarića i drugova! Interesantno: Za vrijeme NDH Muslimane smo s ponosom zvali «hrvatskim cvijećem», ali. nakon '45. postadoše pravim Jugoslavenima, od maršala Tita dobiše čak i titular muslimanske nacije. Danas su se prigodno 'transformirali' u nekakve Bošnjake (pravilnije rečeno Bošnjane) a po potrebi su autohtoni narod u ovom balkanskom regionu. Međutim, kad je u pitanju Neum/Klek, e, onda su pravi potomci Turaka ili poturica-janjičara. Čudan neki narod, čudno neko cvijeće-suncokreta! I još nešto:

Radi skučenosti manevra velikih brodova i plitkog mora te loših komunikacija sa zaleđem, Neum nikad nije bio niti će ikada biti pretovarna luka od trgovačkog značenja za BiH....to je i onda kao i danas bila hrvatska luka Ploče! I tada se pokazalo da će upravo ta «neumska enklava» s velikom većinom (96%) hrvatskog pučanstva postati granični problem između Hrvatske i BiH. Cijeli poluotok Klek, baš svaki kvadratni metar, u privatnom je vlasništvu hrvatskih obitelji: Krmeka, Pavlovića, Prekačina, Putica, Vukasovića, Obada, Batinovića, Lovrića, Kristića i Bačića. Bizarno: Godine 1974. bosanskohercegovačke vlasti su bez dogovora s hrvatskim republičkim vlastima izradile novi, 'politički katastar Neuma i Kleka' s tim da je komisija SR BiH ipak označila da vrh Kleka pripada Hrvatskoj. Devet mjeseci poslije, iz političke kuhinje u Sarajevu naloženo je da se sruši i čekićem stuče kameni križ koji je označavao granicu!!! Možda sutra 'Muslimani-Bošnjaci' postave pitanje i «teritorijalnog zračnog prostora» jer Pelješki most će stajati nevjerojatnih pedeset metara visoko u zraku, postavljen na 15 pilona visine zagrebačke katedrale a ispod njega mogao bi proći i imaginarni-virtualni, 'Bošnjački Titanic'!

Uzgred: Veličanstveni most «Vasco da Gama» u 2,5 milijunskom gradu Lisabonu spaja lijevu i desnu obalu rijeke Tejo na njenom ušću u Atlantik, duljine je fantastičnih 17,2 km, visine do 30m, drugi je po veličini u Europi, izgrađen je 1998.godine, mostarina iznosi jedan Euro po kilometru tj. 17 Eura. Do danas se most u potpunosti isplatio te donosi samo čisti profit a o njegovu značaju u gospodarskom smislu razvoja grada i šire okolice ne treba ni govoriti!

Damir Kalafatić

{mxc}