U selu Ruševu u Požeštini, 40-tak kilometara udaljenom od Đakova, u organizaciji Hrvatskoga društva političkih zatvorenika – Ogranka Đakovo, održana je peta po redu komemoracija žrtvama komunističkog terora, odnosno partizanskih jedinica 21. srpske i 6. ličke divizije, koje su po ulasku u Đakovo 17. travnja 1945. provodile brojna uhićenja i smaknuća. Tako je skupina od oko 200 ljudi, vojnika i civila, mahom Đakovčana i stanovnika okolnih sela, otjerana u koloni u četveroredu vezana žicom u Ruševo, gdje su po sjećanju preživjelih zvjerski ubijeni. Prema sjećanju djece ubijenih, listu za likvidaciju sastavljali su domaći komunisti, članovi Narodnooslobodilačkih odbora. (S.i P.Šola)

 

 

Početkom travnja. na Portalu objavljen je osvrt «Pod hitno zakonski regulirati prodaju kvadratnih kilometara Hrvatske» i komentar «Nema prodaje – samo iznajmiti». Ujedno su pozvani građani da se obraćaju svojim protestima, zahtjevima i prijedlozima Hrvatskom saboru, VRH-e i ostalim mjerodavnim institucijama. S tim u svezi, ovdje bih željela iznijeti svoja osobna iskustva od 1990. godine pa na ovamo. Nakon uspostave mlade hrvatske države dostavljala sam prijedloge za izmjenu nekih komunističkih propisa, koji su zagorčavali život građana. Ti prijedlozi su se mogli promijeniti ili ukinuti automatizmom, jer su se odnosili na administrativne propise. Dobiveni odgovor:»Sve je dobro i pametno napisano. Samo su prijedlozi preuranjeni». (M.Ivanišević)

 

 

Netom smo pristupili moćnom NATO-savezu, postadosmo ponosni i puni očekivanja kako će nam i taj važan korak pristupu euroatlantskim asocijacijama osigurati ne samo 'kišobransku zaštitu' od mogućih neprijatelja nego i pomoć 'Saveznika' u rješavanju gospodarskih problema izazvanih aktualnom recesijom. Za protekle Uskršnje blagdane skoro svi hoteli na Kvarnerskoj i Istarskoj rivijeri bili su otvoreni a s ponosom smo dočekali i, nekad tradicionalni «Majestic-Imperator Train», na relaciji Beč-Opatija (Matulji). Turistička predsezona svojim pokazateljima daje realnu nadu da će i ova godina donijeti turističku 'žetvu' ravnu barem prošlogodišnjoj. Svi strani gosti izrazili su zadovoljstvo našom tradicionalnom gostoljubivošću, a pri tome su se osjećali potpuno sigurnim u našoj zemlji.(D.Kalafatić)

 

 

Riječ korupcija vjerojatno je izvedenica iz riječi «skorup» odnosno za sve one koji se 'bave tim zanatom' narod će figurativno reći: pobrali su skorup (ili vrhnje!). Prije par dana dobili smo još jednog ozbiljnog kandidata za Zg-gradonačelnika, dekana pravnog fakulteta, Josipa Kregara. Nema tome davno kako je 'pukla' afera 'Indeks' zbog koje je naš Predsjednik izrazio duboko žaljenje što je od te operacije napravljen maestralni spektakl za 'široke narodne mase', sasvim bespotrebno! Zamjerio on pisanim medijima što su iznijeli imena i prezimena umjesto inicijala uhićenih i uz to još priložili i njihove slike. Stoga ću se i ja u ovom napisu, a da mi netko ne bi zamjerio, služiti samo inicijalima. Čudom se čudio naš pametni Stipe premda je od 'neovisnih novinara' jedinu, ekskluzivnu akreditaciju imao upravo pouzdani mu 'EPH-Jutarnji'…..i nitko drugi.(D.Kalafatić)

 

 

Komunizam je bez sumnje najkrvavija ideologija 20. stoljeća, koja je od Vladivostoka do Kočevskog roga, od Katinske šume do Jazovke, od Bleiburga do Pol Potove Kambođe posijala preko stotinu milijuna mrtvih, uglavnom nevinih civila. Kao ideologija marksistički komunizam je utoliko jedinstven, što klasna mržnja i fizičko eliminiranje ljudi tvore samu njegovu idejnu bit. Za Marxa i njegove sljedbenike ljubiti znači mrziti istog neprijatelja. Marksistički komunizam ubija ljude ne zato, jer su počinili zlo, nego zato, jer pripadaju klasi ljudi koja je objektivno štetna. On, dakle, uvodi načelo objektivne krivnje. Marksistički komunizam ubija čovjeka radi čovječanstva, ubija sadašnje ljude, da bi budući naraštaji bili sretni. Dogme ove najkrvavije svjetovne religije su zapravo presude, nakon kojih slijedi smaknuće onih koji te dogme ne prihvaćaju. Ova je totalitarna sastavnica komunizma učvršćena uzdizanjem komunističke ideologije na rang apsolutne , znanstvene istine. Ta navodno apsolutna istina opravdava teror; ona ovlašćuje partiju da upravlja svim aspektima osobnog i društvenog života. Ovaj ideološki maniheizam, podjela na crne i bijele, na „good guys“ i „bad guys“ , kao u američkim western filmovima, temelj je komunističkog političkog terora. Neistomišljenik postaje neprijatelj, zločinac; njega se sotonizira i bestijalizira, prikazuje kao životinju lišenu čovječnosti. Radi toga komunisti smatraju da ne ubijaju ljude, nego „buržuje“, „narodne neprijatelje“, „kapitaliste“.(B.Lukšić)

 

 

Andrija Hebrang uhićen je u Beogradu 18. svibnja 1948. godine, protiv njega je vođena istraga u zatvoru UDBE-e (Glavnjača) za Jugoslaviju, u Beogradu zbog kaznenog djela protiv naroda i države. Prema službenoj verziji počinio je samoubojstvo u istražnom zatvoru 11. lipnja 1949. godine (vješanjem o nisko-podni radijator, nap. a.) i pokopan na nepoznatom mjestu i od strane nepoznatih osoba bez sudjelovanja članova obitelji. Andrija Hebrang bio je žrtva ('antifašističkog', nap. a.) progona i nasilja iz političkih i ideoloških razloga-navodi se, uz ostalo, u Rješenju beogradskog Okružnog suda. Beogradski sud je prosuđivao o zahtjevu za rehabilitacijom na temelju spisa tajnog Dosjea Andrije Hebranga, ali uza sve to, vjerodostojna interpretacija sudbine hrvatskoga domoljuba i antifašiste još uvijek ostaje nepoznata. Dakle, hrvatski domoljub-nacionalista, bliski Titov suradnik a uz to još i deklarirani antifašista ubijen je u ime tog istog antifašizma; uistinu bizarno!(D.Kalafatić)

 

 

Pojam lustracije i dekomunizacije jedna je stvar, no njihova pravna praksa sasvim je druga stvar - i praktički neizvediva u Hrvatskoj. Zašto? Odmah se postavlja pitanje kako i u kojoj mjeri pravno pokrenuti dekomunizaciju. Kojim kronološkim redom? Odgovore na ta pitanja pokušao je dati Tomislav Sunić -književnik, prevoditelj i bivši profesor politologije u SAD-u, u svome komentaru objavljenom u Hrvatskom listu. "Koje slojeve hrvatskog stanovništva i koje struke ona mora obuhvatiti? Koliko duboko ona mora zadirati? Moraju li žrtve moguće lustracije, tj. dekomunizacije, biti samo članovi bivše KPH ili, pak, njihovi pomagači - od kojih većina njih nikada nisu bili članovi KPJ ili KPH, ali koji su igrali bitnu ulogu u intelektualnom, diplomatskom i medijskom legitimiranju jugoslavenskog komunističkog terora? Želja velikog broja Hrvata za dekomunizacijom Hrvatske dobrim dijelom temelji se na rezoluciji Europskog vijeća (1481.) od 3. veljače 2006., koja oštro osuđuje komunističke zločine. No ta rezolucija nije pravomoćna. Za tekst rezolucije glasovalo je 99 europskih zastupnika, a protiv teksta rezolucije 42 zastupnika. Nakon toga bilo je dosta medijskih službenih i neslužbenih svađa i kritika povodom donošenja rezolucije, pogotovo od strane Rusije, kao i kod brojnih ljevičarskih i liberalnih intelektualaca diljem Europe."(T.Sunić)

 

 

Zoran Janković gradonačelnik Ljubljane, ovih je dana usprkos brojnih medijskih otkrića grobišta i jama sa žrtvama komunističkih egzekucija u vremenu poraća II svjetskog rata, te nedvojbenih dokaza Titove krivnje za masovne egzekucije, šokirao Slovence prijedlogom da se nova avenija, sjeverni ulaz u Ljubljanu nazove Titova ulica. Na ovu je inicijativu žestoko reagirala na novinskoj konferenciji 7. travnja mladež stranke Nova Slovenija, koju su predstavljali generalni sekretar Jernej Vrtovec i član izvršnog odbora MSi Aleksander Reberšek. Do 20. travnja traje prikupljanje potpisa za peticiju pod nazivom “Ne Titovoj ulici”, a pojavio se i protuprijedlog da se ulica imenuje “Ulicom žrtava Josipa Broza Tita”, kojeg smatraju izravno odgovornim za smrt “milijun ljudi”!(D.Tučkar)