Iako je Gradsko vijeće na svojoj sjednici održanoj 8. studenog 2004. godine, donijelo je Odluku da se 38. strijeljanih domoljuba nakon oslobođenja Splita u listopadu 1944. god. (24. streljani 2. studenog 1944 i 14. streljani 15. studenog 1944) od strane Titove vojske, i presudom Vojnog suda Oblasti VIII korpusa NOVJ br. 154/1044. izrečene kasno u noć i bez prava na saslušanje i obranu ubijeni i pod okriljem noći te bačenih u jamu-grobnicu na Lovrincu, dostojno obilježi podizanjem spomenika stradalima od nositelja moći – s imenima – nije se do danas stiglo dalje od papirologije.!!! Na žalost, prošlo je već pet godine a da se Zaključak Gradskog vijeća nije ispoštovan. Ne znamo razlog i ako je u više navrata od strane još tadašnjeg gradonačelnika Zvonimira Puljića (danas zastupnik u Saboru) bilo obećano da će se nevinim žrtvama komunističkog zločin ispoštovati zaključak i postaviti spomenik, jer njihovu mučeničku smrt ne smijemo zaboraviti. To osobito, jer se pouzdano znaju imena i prezimena koja su uz drvored čempresa, jame danas ograđene od strane rodbine i prijatelja, streljani i bačeni u jamu na istočnoj strani groblja Lovrinac, samo zato što su bili Hrvati i vjernici.(Udruga Hrvatski domobran)

 

 

Na desnom ramenu „desnog“ predsjednika vlade i lijevom ramenu „lijevog“ predsjednika države stoji tabla s imenom Trga maršale Josipa Broza Tita, komunističkog maršala propale Jugoslavije. Njemu su se njegovi drugovi zaklinjani da će on živjeti u njihovim srcima i nakon prirodne smrti. Kad na ovaj trg u Zagrebu dođe sto tisuća ljudi prosvjedovati, tabla će sama pasti. Do tada Maršal je navodno mrtav iako u njima i po njima živi. Na Trgu maršala Josipa Broza Tita se nalazi vremenska točka sukoba između prošlosti i budućnosti, križanje na kojem se razilaze hrvatska prošlost i budućnost. Hrvati su još uvijek zarobljenici nametnute prošlosti. Mrtvaci u kojima mrtvac živi traže da mi Hrvati svoju prošlost ostavimo njihovim povjesničarima; žele nam je trajno otuđiti kao da ona nije naše privatno vlasništvo. Kao što je prošlost Titovih drugova nekoć vladala našom budućnošću tako sada naša budućnost teži ovladati svojom prošlošću podvrgavajući je sebi da bi mogla živjeti slobodno. (V.Ljubičić)

 

 

...Hina je 7. travnja objavila SDP-ovu vijest da svake godine Hrvatska gubi grad veličine Bjelovara. Hrvatskoj prijeti demografski slom, upozorio je SDP s tribine „Depopulacija u Republici Hrvatskoj“, ukazujući da bi bez planskog useljavanja radno sposobnog i reproduktivnog stanovništva Hrvatska u idućih 20-tak godina mogla izgubiti više od pola milijuna stanovnika. Iz SDP-a su poručili da negativnu demografsku sliku, po kojoj će Hrvatska do 2031. svake godine gubiti 25.224 stanovnika ili jedan grad poput Bjelovara, odnosno svakoga sata tri stanovnika, neće popraviti ni najbolja populacijska i pronatalitetna politika, već jedino plansko i organizirano useljavanje(!). „Moramo početi razmišljati kako organizirano i planski uvoziti ljude koji će ovdje raditi i rađati(!), ma koliko to grubo zvučalo“, poručio je SDP-ovac Davorko Vidović. U gotovo 20-tak godina samostalne Hrvatske države ponovno se promiče pogubna politička ideologija koja želi organizirano i planski uvoziti stranu radnu snagu, (po logici ponude – s istoka), umjesto uspostaviti učinkovito demografsko zakonodavstvo...(D.Borovčak)

 

 

MVPEI RH uputilo je notu slovenskom veleposlanstvu u Zagrebu kojom se ukazuje na neprihvatljivost navoda koje je slovensko ministarstvo vanjskih poslova izrazilo u noti uručenoj hrvatskom veleposlanstvu u Ljubljani, a tiče se i opet: prejudiciranja granice. Kako se navodi u slovenskoj noti to 'prejudiciranje' uzrokovano je nužnom veterinarskom sanacijom lešine jedne krepane kobile na 'imanju' Joške Jorasa - selo Mlini, koje se od davnine nalazi u hrvatskoj općini Buje. U noti MVPEI-a RH stoji da je iskopavanje i uklanjanje nepropisno zakopane crkotine, po nalogu Veterinarske inspekcije Hrvatske, učinjeno isključivo radi općeg interesa - izbjegavanja mogućih zaraznih bolesti, a akcija je izvedena na državnom području Hrvatske kojeg Slovenija parlamentarnom rezolucijom svog 'Državnog zbora' (Parlamenta) svojata slovenskim teritorijem. Umjesto da budu zahvalni Veterinarskoj inspekciji svojih 'dobrih susjeda' što se brinu za ekologiju okoliša u kojem žive i njihovi zemljaci-građani RH, službena Slovenija piše note upozorenja hrvatskoj Vladi!? (D.Kalafatić)

 

 

...Kada npr. na neke izbore iziđe 47% od ukupnih glasača neke zemlje, a pobjednička stranka dobije 30% glasova tih glasača izišlih na izbore, to znači da je u tom slučaju pobjednička stranka dobila 14% glasova ukupnih punoljetnih stanovnika neke države, što je daleko od "vladavine naroda". Možete li samo zamisliti bahatost vladajućih koji se pozivaju na svoje "legalno" izabrane mandate i uopće vjeru naroda u demokraciju i obećavajuće blagostanje. Ili je to možda neko prošlo i konstantno stanje laži i zavaravanja. Zadržavanjem postojećeg stanja preko-sto-stranačkog sustava zapravo se negira demokratski sustav koji ima za posljedicu jednostranačje paradoksalne koalicije HDZ-SDP ili SDP-HDZ ovisno o trenutačnom prije- i poslijeizbornom položaju tih Pijemont-stranki (stranki ujediniteljica, zasigurno ne naroda). Na žalost hrvatskog naroda, te dvije stranke izrodile su se u nenacionalne političke stranke bez većih obzira prema "vladavini" hrvatskog nacionalnog bića...(Đ.Bašić)

 

 

 

 

Zvonimir Marinić – Marinac, dobrovoljac i višekratno ranjavani borac, invalid, pravi, autentični ratni heroj podlegao je bolesti koja ga je brzo svladala te nas je ostavio da se borimo za Domovinu dalje bez njega. Hrvatska i Hrvati ne znaju koliko su oslabljeni gubitkom takvog čovjeka – nepotkupljivog i vjernog suborca, čovjeka za kojeg znaš da ti nikada i ni pod kakvim izgovorima neće zabiti nož u leđa, a takvi su danas uistinu rijetki. Anno domini 21.04.2009. ispratili smo na vječni počinak ratnog heroja Zvonimira Marinića - Marinca. Iz oblaka prošaranih tamnim bojama tiho je sipila kišica, blaga, proljetna, nismo je ni osjećali. To je nebo nad Zagrebom lilo proljetne suze plačući zajedno s nama. I tako, jedan za drugim, u tišini, bez pompe napuštaju nas za neke mali, ali u stvari u duši veliki ljudi, istinski domoljubi. Nitko se nije našao, da se sa par, makar kurtoaznih riječi po posljednji put oprosti od autentičnog ratnog heroja. (V.Biondić)

 

 

Po završetku Drugog svjetskog rata i nakon predaje Hrvatskih oružanih snaga NDH od oko 300.000 vojnika i velikoga broja civila, oko 200.000, žena, djece i staraca, saveznicima, na čelu sa Englezima, na Bleiburškom polju, 15. svibnja 1945., ta razoružana hrvatska vojska i taj narod su na prevaru predani u ruke svojih najgorih neprijatelja, postrojbama takozvane Jugoslavenske narodne armije, tj. partizanima. Ubrzo je, kao što znamo, započelo njihovo brutalno ubijanje, u Sloveniji i diljem Križnih puteva, kroz Hrvatsku, Bosnu i Hercegovinu i Srbiju, sve do Makedonije. Danas znamo za oko 500 Hudih jama i crnih grobišta u Sloveniji, te oko 800 u Republici Hrvatskoj i oko 90 u Bosni i Hercegovini. Mnoga grobišta još nisu otkrivena niti obilježena. Ti strašni zločini nad zarobljenom hrvatskom vojskom i hrvatskim narodom, dogodili su se protiv svakoga ljudskog i humanitarnog prava i apsolutno protivno Ženevskim konvencijama o ratnom pravu, čija potpisnica je bila i NDH. Do danas, u Republici Hrvatskoj, pa niti u Sloveniji i BiH, nitko nije za te zločine ni pravno ni moralno odgovarao, i pored Rezolucije 1481. Skupštine Europskoga parlamenta, od 25. siječnja 2006. godine, o potrebi međunarodne osude zločina totalitarnih komunističkih režima, te Deklaracije o osudi zločina počinjenih tijekom totalitarnog komunističkog poretka u Hrvatskoj od 1945. do 1990. godine, od 3. srpnja 2006. godine.(dr.R.Ćavar)