Detalji

Objavljeno: 22. lipnja 2008.

Praznik, Dan antifašističke borbe, obilježen je i ove godine tradicionalnim okupljanjem u šumi Brezovica pored Siska, u spomen onih, koji su, za razliku od „podmetnutog“ Dana ustanka slavljenog desetljećima u bivšoj državi (ustanak četnika), pokrenuli oružanu borbu protiv nacizma. Uz očekivane prigodne govore, županice gđe. Lovrić i izaslanice predsjednika Vlade, potpredsjednice gdje. Kosor, u kojima se naglasak stavio na svrstavanje Hrvatske uz pobjedničku antifašističku koaliciju uz jasno razlikovanje antifašizma i komunizma (ideologija), također očekivano predsjednica Saveza antifašističkih boraca Vesna Čulinović Konstantinović i predsjednik RH g. Stipe Mesić stavili su naglaske u svojim govorima na dnevnopolitičke poruke. Posebno je skandalozan govor predsjednika RH g. Mesića i poruke koje je odaslao svojim političkim protivnicima, današnje izgleda nepomirljivo polarizirane zemlje, zapravo „drugom dijelu, desnih, Hrvatskih“ birača. I dok se od predsjednice Saveza boraca i očekivalo da progovori današnjoj Hrvatskoj sa floskulama iz prošlosti, i o borbi za „promjenom strukture vlasti“ tijekom II svjetskog rata, što je nadomjesni termin za, danas nepoželjni termin „klasne borbe“, g. predsjednik Mesić iskoristio je tribinu kako bi odaslao poruke nepomirljivosti spram neistomišljenika oko odgovornosti tzv. „antifašista“, zapravo komunističkog rukovodstva za zločine partizanskih snaga u ratu i kasnije u poslijeratnom razdoblju.(D.Tučkar)

Detalji

Objavljeno: 22. lipnja 2008.

Odnos prema Hrvatima na području muslimansko-hrvatske Federacije, u kojoj je muslimanska sastavnica vlasti već odavno prerasla u apsolutnu nadmoć, sve više potvrđuje kako Hrvati ovaj islamski entitet, uz najveće napore, ne mogu doživljavati kao okvir svoje državnosti. U svim važnijim ustanovama, kao malobrojniji, sustavno su preglasavani, a kad je riječ o političkom životu, ono malo njihovih zastupnika, služi poput ljiljana na nekadašnjoj muslimanskoj zastavi tek kao katolički dekor za pokazivanje zapadnom svijetu. Osim što su izgubili pravo na demokratski izbor vlastitoga predsjednika, Federacija im je, umjesto da osigura kao i muslimanima, uskratila pravo na javnu uporabu hrvatskoga jezika. Premda su HVO i Armija BiH jednakopravne i zakonski legitmne oružane snage, u dodjeli mirovina, pripadnici muslimanskih postrojba imaju primat i u povlaštenijem su položaju, a mirovinske naknade primaju iz proračuna koji uglavnom pune Hrvati. Nu ta se diskriminacija ne očituje samo u političkom području života, jer su hercegbosanski Hrvati, kao što se to moglo vidjeti nakon nedavnih pobjeda hrvatske nogometne vrste na Europskom prvenstvu, u bosanskim gradovima čak i životno ugroženi od svojih muslimanskih susjeda.(M.Kovačević)

Detalji

Objavljeno: 22. lipnja 2008.

Vidjeli smo u dosadašnjim nastavcima da Zakon o suzbijanju diskriminacije sadržava niz problematičnih odredbi. Uza sve to predstavljen je kao opći Zakon koji na jednom mjestu obuhvaća sva područja diskriminacije, ali i kao Zakon koji će utemeljiti standarde za promjenu svih drugih, njemu suprotnih, propisa. No, o tako važnom Zakonu nije provedena široka javna rasprava, pa tako hrvatski građani (kao i mnogi saborski zastupnici) uopće ne znaju što zaista u sebi krije taj propis. Smatramo da je problematično već i njegovo ime pa predlažemo da se zove Zakon o zaštiti od diskriminacije. Također smo prikazali da Zakon nadilazi međunarodne standarde ili je s njima u neskladu. Naznačili smo da se Zakon na krivi način poziva na Ustav. Ukazali smo na to da je prema ovom Zakonu diskriminatorno ne dopustiti homoseksualnim parovima posvojenje djece. Mislimo da široko i nejasno postavljen okvir o neizravnoj diskriminaciji kao svakoj “naizgled neutralnoj odredbi, kriteriju ili praksi” dovodi Zakon do apsurda. Budući da Zakon predviđa socijalno partnerstvo između organizacija civilnog društva i Pučkog pravobranitelja, kao i ulogu “umješača” takvih organizacija na strani tužitelja, upozorili smo (a u nastavku ćemo još više upozoravati) na to kakva može biti (ne)vjerodostojnost nekih subjekata nevladina sektora, posebno onih s kojima se u tom socijalnom partnerstvu računa. Zakon je u mnogim dijelovima općenit, nejasan, nedosljedan, a za mnoge novouvedene pojmove uopće nije predvidio definicije.(I.Relković)

Detalji

Objavljeno: 19. lipnja 2008.

U prošlom smo nastavku vidjeli kako se olako u Zakonu o suzbijanju diskriminacije “barata” Ustavom Republike Hrvatske, pa nam riječi potpredsjednice Vlade da se HDZ i sadašnja Vlada protive tome da homoseksualni parovi steknu pravo usvajanja djece te da to ovaj Zakon ne će dopustiti (Večernji list, 11. lipnja o. g.), ne znače gotovo ništa. Ne znače nam ništa riječi političke retorike, nego činjenice. A činjenice su potpuno drukčije. Naime, prema Zakonu o suzbijanju diskriminacije, doista će biti diskriminatorno staviti bilo koju osobu prema bilo kojoj osnovi iz čl. 1. st. 1. u “nepovoljniji položaj” (čl. 1. st. 2.). Nigdje se u Zakonu ne izdvaja usvajanje djece, nego se za sve neizdvojene slučajeve jasno postavlja: “diskriminacija u svim pojavnim oblicima je zabranjena” (usp. čl. 9.). Dakle, prema Zakonu o suzbijanju diskriminacije diskriminatorno je homoseksualnim parovima ne dopustiti usvajanje djece!

Detalji

Objavljeno: 18. lipnja 2008.

Upravo je nevjerojatno danas zazvučala vijest objavljena na portalu www.javno.hr naslovom: „Nema šanse da Hrvatska uvede balkanski pasoš” ! Naime, 17.lipnja 2008. je nekakav Centar za europsku politiku, u Bruxellesu, zaključio kako bi zemlje zapadnog Balkana trebale međusobno otvoriti granice. Shodno tome i Hrvatska bi prije ulaska u EU trebala otvoriti svoje granice, ali i potpisati Sporazum o balkanskoj putovnici zajedno sa Srbijom, Makedonijom, BiH, Crnom Gorom i Kosovom. Kako je ovaj Centar sasvim nepoznat, barem našim političarima, nije niti jasno “tko” stoji iza njega, ali je sasvim izvjesno da služi svrsi ispaljivanja “probnih političkih balona”, a koje, u slučaju pozitivnih reakcija, onda preuzimaju i neke važnije institucije, a možda postaju i službeni stavovi ili inicijative nekih EU zemalja. Ne treba biti jako pametan i shvatiti kako iza ovakvih fantomskih institucija uglavnom stoje obavještajne “kuhinje” nekih zemalja, koje ove stavove ne žele javno prezentirati.(D.Tučkar)

Detalji

Objavljeno: 17. lipnja 2008.

Ozbiljnost i lakoća donošenja propisa razlikuje odgovorne i neodgovorne, stabilne i eksperiment države. Predlagatelji hrvatskog Zakona o suzbijanju diskriminacije poigrali su se - ni manje ni više - nego s Ustavom vlastite zemlje. Nesuglasje s Ustavom ne smije imati nijedan propis. Ako ga ima, nevaljan je i ruši ga se ustavnom tužbom. No što ćemo s prijedlogom Zakona u kojem se krivotvori Ustav? Naime, u prvom članku Zakona o suzbijanju diskriminacije stoji: “Ovim se Zakonom osigurava zaštita i promicanje jednakosti kao najviše vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske, stvaraju se pretpostavke za ostvarivanje jednakih mogućnosti i uređuje zaštita od diskriminacije na osnovi rase ili etničke pripadnosti ili boje kože, spola, jezika, vjere, političkog ili drugog uvjerenja, nacionalnog ili socijalnog podrijetla, imovnog stanja, članstva u sindikatu, obrazovanja, društvenog položaja, bračnog ili obiteljskog statusa, dobi, zdravstvenog stanja, invaliditeta, genetskog nasljeđa, rodnog identiteta, izražavanja ili spolne orijentacije” (čl. 1. st. 1.).

Detalji

Objavljeno: 16. lipnja 2008.

Sa predavanja na temu "Šezdesetosma i diktatura političke korektnosti" koje je u ponedjeljak 16. lipnja 2008. godine u organizaciji HIC-a održano u Zagrebu, donosimo izlaganje dr. Tomislava Sunića, književnika i prevoditelja. Izdvajamo: "Političari često postaju slavni i poznati a da o tome uopće ne sanjaju. Njihove ideje mogu imati nehotice snagu da izmijene cijeli svijet. Uostalom poznata imena, likovi i diktatori 20. stoljeća u Europi, vjerojatno nisu sanjali da ce njihov uspon biti moguć. Ionako masa pokušaja lokalnih revolucionarnih želja završava u totalnom neuspjehu o kojima nitko ništa ne zna. Zašto je to bitno? Takozvani bunt iz 68 na Zapadu počeo je prvenstveno kao studentski bunt, kao vrsta "happeninga," bez ikakvih političkih ambicija. Naknadni politički ciljevi 68osmaša više su se ostvarili zahvaljujući nesposobnosti tadašnjeg konzervativnog, građanskog i kapitalističkog sistema na Zapadu, a vrlo malo vlastitim revolucionarnim sposobnostima 68osmaša.To nije ništa novo; to je standard u politici. Konačno i u našim hrvatskim okvirima gledamo ljude i ideje koje prije 20 godina nisu uopće sanjali da će jednog dana postati osobe od političko- medijske javnosti u samostalnoj Hrvatskoj."

Detalji

Objavljeno: 16. lipnja 2008.

Svatko tko u sebi ima ugrađen osjećaj temeljnoga nacionalnoga ponosa (koji je neupitan za sve zapadnoeuropske narode), razumjet će pogubnost duha i filozofije Zakona o suzbijanju diskriminacije, koji ne samo da se provlači kroz njegove članke, nego se jasno razotkriva i u samome njegovu imenu. Riječ “suzbijati” Rječnik hrvatskoga jezika (LZ “M. Krleža”/ŠK, 2000.) objašnjava na sljedeći način: suzbijati – 1. borbom potiskivati, odbijati, odvraćati (suzbijati udarce) / 2. sprječavati (kriminal) / 3. svladavati, susprezati (nagone); suzbiti – 1. suzbiti neprijateljski napad / 2. suzbiti zarazu, suzbiti otpor / 3. svladavati, suspregnuti (npr. glad). Anićev pak Rječnik hrvatskog jezika (NL, 1991.) kaže: suzbiti (što) svrš. (prez. suzbijem, prid. trp. suzbijen) – 1. svesti na manju mjeru, dovesti pod kontrolu (suzbiti epidemiju) / 2. potisnuti, stišati, prikriti (suzbiti osjećaje, suzbiti neprijatelja).(I.Relković, HOD)