Detalji

Objavljeno: 10. kolovoza 2008.

Može li se sadržaj Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju mijenjati, nadopuniti ili neke članke ukinuti ? Obzirom da se naš ulazak u Europsku zajednicu sve više udaljava a uz to ovisi i o mnogim novim faktorima. Visoki predstavnici Europske komisije su, nakon zatvaranja Karadžića, požurili s izjavama da za Srbiju treba hitno napraviti predsporazum kako bi joj se moglo pomoći u jačanju njezine privrede. Možda će se ojačana Srbija i oslabljena Hrvatska naći na jednoj razini i biti u isto vrijeme obje spremne za ulazak u EZ-u. Francuski predsjednik Sarkozy je rekao da treba poštivati odluku irskih kolega ali da je potrebno pronaći način da se pomogne prijateljima Hrvatskoj i Srbiji, nije napravio razliku između navedenih prijatelja, premda je Hrvatska već u 2001. potpisala Sporazum. Na čitanje Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, izdanom 2007.,dostupnom pod brojem 622838 u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice Zagreb, parafiranom u Bruxellesu 14.05.2001.,potpisanom u Luxembourgu 29.10.2001., a koji je stupio na snagu 01.02.2005., potakao me je: -Članak objavljen 27.06.08. u Slobodnoj Dalmaciji pod naslovom:» Stanarsko pravo - oko 10 tisuća izbjeglica podnijelo zahtjeve za povrat imovine – Za srpske stanove država daje čak 4 milijarde kuna». Gospođa Ivana Šepetavac iz Ministarstva regionalnog razvitka je navela da je samo prošle godine država riješila 400 bivših nositelja stanarskih prava izvan područja posebne državne skrbi, te da je ove godine iz proračuna osigurano za tu svrhu oko 200 milijuna kuna.(M. Ivanišević)

Detalji

Objavljeno: 10. kolovoza 2008.

Donosimo otvoreno pismo prof. dr. Slobodana Langa i akademika Josipa Pečarića upućeno predsjedniku Saborskog odbora za ljudska prava. Izdvajamo: "Na dan branitelja grada Zagreba: Ujutro je služena misa zahvalnosti braniteljima, mladim ljudima koji su dali vlastiti život za obranu, istinu i čovječnost u demokratskoj Hrvatskoj. Trebali ste biti na ovoj misi! Preko dana je postavljen Sokratov šator, gdje su izložene knjige i prikazivani filmovi, a najvažnije ljudi koji su proživjeli obranu i stvaranje Hrvatske - branitelji, obitelji stradalih, logoraši i invalidi. Došli su mnogi građani, a posebno došli su mladi, da se sretnu sa svjedocima, da im netko kaže da smiju biti ponosni na obranu i stvaranje Hrvatske države i da se odluče i oni uključiti izgradnjom sebe da bi stvarali obitelj i gradili Hrvatsku. Trebali ste doći i susresti istinu! Navečer su se mladi došli radovati, jer se pjevalo njima a oni su bili ponosni na poginule mlade i državu koja je stvorena. Jeste li bili na koncertu? Tada je došlo do straha od ljubavi za Hrvatsku, vjerom, znanjem i pjesmom. Počeo je napad. Progovorili su moćni ljudi, i izgovorili najteže riječi. Nisu se usudili napasti misu u crkvi. Nisu se usudili napasti šator, knjiga, filmova, i fotografija stradanja i junaštva. Nisu se usudili napasti logoraše, udovice, invalide, branitelje ... Napali su jednog pjevača, jedan pozdrav, jedan znak na jednom mladom čovjeku i jednu pjesmu koju nitko nije pjevao. Vi ste ih trebali braniti!"

Detalji

Objavljeno: 07. kolovoza 2008.

Sa predstavljanja knjige akademika Josipa Pečarića "Zločinački sud u Haagu", održanog 5. kolovoza 2008. u Čavoglavima, donosimo izlaganje autora. Izdvajamo: "Organizator ove veličanstvene proslave Dana domovinske zahvalnosti učinio mi je veliku čast što je i ovo predstavljanje uvrstio u program Proslave. Zahvaljujem im se na tome. Zapravo, knjiga je trebala biti tiskana tek u rujnu i vjerojatno bi bila kompletnija – posebice dio o pismima potpore Marku Perkoviću Thompsonu, ali smatrao sam da je mnogo bolje da to bude sada u vrijeme najcrnjih dana za hrvatsku demokraciju – vrijeme intenzivnih pokušaja ponovne zabrane slobode misli, zabrane hrvatske pjesme, ukidanja ljudskih prava."(J.Pečarić)

Detalji

Objavljeno: 06. kolovoza 2008.

13 godina od Oluje, usljed prividnih smjena vlasti, od udbaške do komunističke ruke i vice versa, uz obvezna međusobna jamstva kako nema čistki (uistinu, niti lustracije) i kako nitko nikomu ne će polagati račun za političke skandale, nastao je kontinuitet jedne politike koja ide dalje, i sve dalje – od Sinjske Alke, a moguće i Knina. Kao svaki iskusni boljševičko-komunistički birokrat, Sanader, Mesić i Bebić, imaju protokol za opravdanje njihovih središnjih ličnosti protokola – među koje je, kao u svakoj zapetljanoj birokraciji u komunizmu upao Mesićev izaslanik Mladen Krunjac – što se ove godine ne na Sinjskoj Alki a možda niti u Kninu. Na 3. kolovoza, pred Oluju, naše se dakle važne ličnosti ne mogu dogovoriti koja je središnjija. (I.Arapović)

Detalji

Objavljeno: 06. kolovoza 2008.

U nedjelju 27. srpnja u Žepču na poligonu osnovne škole pred više od tisuću posjetitelja, ljubitelja izvorne pjesme i običaja, priređena je smotra folklora. Kao i predhodnih godina, na smotru se odazvao veći broj kulturno umjetničkih društava koji njeguju tradiciju hrvatskog folklora svoga kraja. Na poziv organizatora, KUD „Naši Korijeni“ Bistrica, općina Žepče, odazvali su se; KUD „Svi Sveti“ iz Svilaja (Podsvilajska sela, općina Muć, kod Sinja), KUD „Ledina“, Gašinci (kod Đakova), KUD Slavonija Soljani (blizu Gunje), KUD „Ban Neorić“ iz Neorića kod Sinja, HKUD „Gromovnik“ iz Novog Šehera, KUD „Usorski Običaji“, Sivša, općina Usora, KUD „Derventsko Kolo“ iz Zagreba i KUD „Posavski Biseri“ iz Slavonskog Broda. O ovome lijepom, kulturnom događaju razgovarali smo s domaćinom, predsjednikom KUD „Naši Korijeni“ , gospodinom Bosiljkom Zrno, u Žepču poznatijim kao Lola. Kazao nam je: „Sretan sam i zadovoljan što je svake godine organizacija ove smotre sve bolja, tako da ove godine, osim što nas je malo poškropila kiša, ne mogu naći niti jedne zamjerke samoj organizaciji.(A. Marinčić) 

Detalji

Objavljeno: 05. kolovoza 2008.

Zvonko Bušić rođen je 1946. godine u hercegovačkom selu Gorice. U ranom djetinstvu dobio je nadimak Taik je je tako izgovarao riječ "čovik". Osnovnu školu završio je u Gorici, gimnaziju u Imotskom. Studirao je slavistiku u Zagrebu. Potkraj 60-ih godina našao se kao politički emigrant u Beču, Austrija. Tamo je upoznao američku studenticu Julienne Eden Schultz. Godine 1976. s njom i trojicom prijatelja - Petrom Matanićem, Slobodanom Vlašićem i Franom Pešutom - oteo je, bez oružja, putnički zrakoplov na liniji New York - Chicago. Nakon otmice zatražio je da američki tisak objavi njegov proglas koji prikazuje stanje hrvatskoga naroda u Jugoslaviji i poziva na uspostavu saomstalne hrvatske države. Zahtjev je podupro upozorenjem na bombu ostavljenu ( s uputama o deaktiviranju) u pretincu željezničke postaje Grand Central u New Yorku. Zatim je zrakoplov okrenuo prema Europi. Kanio je iz njega baciti rečeni proglas nad Lodonom, Parizom, Zagrebom i Splitom. Američki je tisak pod pritiskom vlasti objavio proglas. No dogodila se nesreća. Pri demontiranju bombe poginuo je policajac. Otmičari su se u pariškoj zračnoj luci Charles de Gaulle nakon pregovora predali policiji. U Americi su godine 1977. osuđeni na dugotrajne zatvorske kazne. Taik i Julie osuđeni su na doživotni zatvor, s pravom na pomilovanje, a Matanić, Vlašić i Pešut na 30. godina zatvora. Svi osim Taika odavno su na slobodi. Supruga Julienne čekala je i dočekala, poput Penelope, svoga Odiseja Taika koji nije lutao morima, nego je 32 godine odležao u najstrože čuvanim zatvorima SAD-a. 14. srpnja 2008. godine nakon 32 godine sprovedene u američkom zatvoru, Zvonko Bušić, jedan od najpoznatijih hrvatskih zatočenika vratio se natrag u svoju toliko voljenu domovinu Hrvatsku!(Z. Ranogajec)

Detalji

Objavljeno: 05. kolovoza 2008.

S portala Hrvati AMAC donosimo komentar iz kojega se jasno vidi pozadina uhićenja Radovana Karadžića i očitoj zaštiti koja mu je svih ovih godina od strane svjetskih moćnika pružana, bez obzira na današnje opovrgavanje istog. Izdvajamo: "Bez obzira na sav užas pokolja u Srebrenici kao i na ostala Karadžić-Mladićeva (ne)djela, uključivo i genocid, upravo je groteskno da se sudi samo ideologu tih ratnih zločina a zaboravlja se odgovornost njegovih tadašnjih 'saveznika'! Srbija nije a vjerojatno i nikada neće isporučiti Ratka Mladića koji je bio tek stroj za ubijanje, puki egzekutor plana stvorenog u 'ludim glavama' drugih ideologa i uz blagoslov svjetskih (ne-)moćnika(?); Mladić bi ionako prije sam sebi presudio. Dakle, tko su bili i tko su i danas nevidljivi (i vidljivi) 'saveznici' tih notornih ratnih zločinaca, oni, koji su to mogli i morali spriječiti a nisu?"(kamićak)

Detalji

Objavljeno: 04. kolovoza 2008.

Vodeće industrijske nacije stoje danas pred dilemom: Povećati investicije za gradnju novih nuklearnih reaktora na račun zapostavljanja razvoja obnovljivih izvora energije, ili prekinuti daljnju izgradnju nuklearki a povećati investicije u obnovljive energije. Vođa pronuklearnog scenarija je Francuska, a scenarija obnovljivih energija je Njemačka. Kroz zadnjih tridesetak godina je kod političara oscilirala dominacija jednog ili drugog scenarija, ovisno o momentalnim tehničkim i psihološkim problemima vezanim uz nuklearke kao i od duljine svjesne memorije većih atomskih nesreća poput Harrisburga (USA), Lucensa (Swiss), Windscale odnosno Sellafielda (GB), Saint-Laurenta (Francuska) i Černobila (Rusija) i veliki broj manjih ili većih tehničkih smetnja. Većina aktivnih građana je protiv nuklearne energije, ali to nije slučaj za industrijske bosove. Razlog je jednostavan: ako država (poreznici), investira u gradnju jedne nuklearke, onda danas samo pogon privatnoj industriji donosi u prosjeku dnevno po milijun eura čiste zarade. Kod tolikog novca lako dolazi do korupcije i političke malverzacije na štetu objektivnosti u diskusiji i ne obaziranja na želje i dobrobit građana.(I. Derado)