Objavljujemo pismo Mire Ivanišević, članice Hrvatskoga kulturnog vijeća, upućeno predsjedniku hrvatske Vlade Ivi Sanaderu u svezi nedavne odluke Vlade i provedbi stambenog zbrinjavanja povratnika - bivših nositelja stanarskog prava na stanovima izvan područja posebne državne skrbi. Mira Ivanišević ukazuje na niz nejasnoća i nepoznanica kada su u pitanju bivša stanarska prava, odnosno na činjenicu kako su po nejasnim kriterijima ova stanarska prava u praksi ipak nekima priznata, a nekima ne: "Jeste li zaboravili da su se društveni stanovi gradili izdvajanjem iz dohotka svih zaposlenih, a stan je dobilo manje od 20% uplatitelja, gradilo se je na ukradenoj zemlji ili minimalno plaćenoj, da su se stanovi prodali prema zakonu iz 1992. jer prema Ustavu RH-e institut «društveno vlasništvo» više nije postojalo? Tko vam daje za pravo da gradite stanove u 2008. godini proračunskim sredstvima za srpske povratnike, a za koje se ne zna tko su i po kojem pravilniku stječu to pravo? Ako je pravilnik donesen onda ga objavite u dnevnom tisku, jer to nije državna tajna. Danas postoje sasvim drugi uvjeti stambene izgradnje. U kojoj državi EU-e se prakticira ovakav način stambenog zbrinjavanja «izbjeglica», koje to prema konvenciji o izbjeglicama i nisu? Kupuj po cca 1400.- €/m2, daj u najam po 2,50 ili 3,00 kn/m2 i prodaj mu po cca 50.-€/m2 ?"

 

 

...Zatvaranje očiju pred stvarnošću opće apatije, ignoriranje, šutnja i nevjera zahvatila je već dulje vrijeme gotovo sve segmente hrvatskog društva. Umjesto 'kršćanskog morala" u Hrvatskoj danas prevladava ideja da svatko u društvu ima pravo činiti što mu se sviđa, i malo tko više vjeruje da se radom i znanjem u životu nešto može postići. Mnogi pojedinci u Hrvatskoj ne poštuju danas zakonska i moralna pravila, oni danas poštuju i cijene samo jednu stvar, a to je novac! Takovi ljudi će učiniti sve moguće i nemoguće kako bi postigli svoj cilj, bez da ih muči savjest u tome...( Z.B.Ranogajec)

 

 

Nevjerojatno je koliko jeka vlastitih riječi i tvrdnja, koje se kao bumerang vraćaju prvotnom govorniku, može ogorčiti ili pak ozlojediti tvorničare lažnih poruka koje su im inače u međuvremenu omogućile toliku količinu političke moći, da mogu raspolagati čak i životima svojih podanika. Kao najbolji primjer tog iskustva potvrđen je nedavno na velebnom skupu Srpskoga narodnog vijeća u zagrebačkoj Koncertnoj dvorani Vatroslav Lisinski. Tamo je višegodišnje lažne izjave hrvatskoga predsjednika Stjepana Mesića i njegova društva, o tom kako je navodno predsjednik Tuđman politikom svođenja Srba na minimalni postotak počinio etničko čišćenje samo opetovao premijer Republike Srpske Milorad Dodik i gotovo neočekivano izazvao lavinu reakcija političke i medijske nomenklature, koja inače već godinama Hrvate po svijetu promovira kao najkrvoločnije zločince.(M.Kovačević)

 

 

U obliku potpore Mesićevim stajalištima o navodno tisućgodišnjoj državnosti Bosne i Hercegovine, kojima se inače iz perspektive muslimanskoga unitarizma ne niječe samo opstojnost Hrvata i Srba nego i međunarodni sporazumi, po kojima su najprije uspostavljene Muslimansko-hrvatska federacija, a potom u Daytonu i Republika Srpska kao sastavnice nove države, stigla je ovih dana i odluka Ustavnoga suda BiH, koji je odbacio zahtjev Kluba hrvatskih izaslanika za zaštitu vitalnog nacionalnog interesa, a zbog povrede Ustavom zajamčenih prava u Zakonu o javnom RTV servisu. Tako se i Ustavni sud, nakon što su muslimani brojčanom većinom i preglasavanjem poništili hrvatsku konstitutivnost u Federaciji, upregnuo u muslimanske hegemonističke vode, što će dodatno frustrirati ionako obespravljene Hrvate.(M.Kovačević)

 

 

Održao se je veličanstveni skup predstavnika srpske manjine u Hrvatskoj i uglednih gostiju iz Republike Srbije, Republike Srpske BiH, Republike Kosovo, predstavnika izvršne vlasti Republike Hrvatske i ostalih gostiju. Sve je bilo idilično. Dnevni list «24 sata» objavio je 1. lipnja članak i sliku. Naslov članka je: «Uzelac pitao Mesića je li bio na Thompsonovu koncertu na Trgu». Nakon tog pitanja obojica se smiju kao dva …… i Uzelac hvata Mesića za bedro, sve prema objavljenoj slici i članku. Nakon što je prije par dana na sjednici Vlade RH-e Uzelac hvatao za ruku potpredsjednicu Kosor moram se upitati je li to novi način komuniciranja između političara. Možda bi bili brže primljeni u EZ-u kada bi naš premijer počeo na isti način dirati europske političare. Predsjednik Mesić je na govor premijera Republike Srpske Milorada Dodika reagirao na jedini mogući način. Na Dodikov govor reagirali su još neki subjekti iz javnog života. Ali zbog čega glume iznenađenje i ogorčenje, kada je njegov govor samo nastavak govora mržnje i optuživanja od strane gospode Tadića, Nikolića, Jeremića i drugih.

 

 

Mnoge su pojave nesvatljive među nama domovinskim i iseljenim Hrvatima, ali su istinite! Osobno sam, a kako vidim u tome nisam usamljen, zaprepašten činjenicom da smo konaćno ostvarivši slobodu i državu, u nekim segmentima otkrili i svoje najnegativnije porive! Na primjer, današnji odnosi između domovinske i iseljene Hrvatske nisu dobri, oni su tragično loši. O iseljenicima se vrlo rijetko govori u medijama, o njima se ne raspravlja na sjednicama Vlade, oni su postali rijetka tema i u Hrvatskom saboru. Zašto se domovinska Hrvatska tako lako odriče potencijala koje pruža hrvatsko iseljeništvo? Zašto je iseljena Hrvatska tako brzo nestala is svakodnevnice domovinske Hrvatske? Zašto se u našoj domovini Hrvatskoj zaista se tako malo i iskrivljeno zna o njihovoj braći i sestrama Hrvatima u iseljeništvu i o njihovoj ulozi tijekom domovinskog obrambenog rata 1991-1995?

 

 

Proteklih dana jedna je kratka novinska vijest podsjetila na bezbrojne, ponekad vrlo žučljive diskusije u Hrvatskoj, glede potrebe ulaska Hrvatske u euroatlantske integracije, NATO i EU. Naime, ova je vijest govorila kako su se predsjednici južnoameričkih država, Argentine, Bolivije, Brazila, Čilea, Kolumbije, Ekvadora, Gvajane, Paragvaja, Perua, Surinama, Urugvaja i Venezuele našli u Braziliji, gdje su, pod vodstvom brazilskog predsjednika Luiz Inacio Lula da Silve, diskutirali ideju i potpisali Ugovor o stvaranju saveza južnoameričkih država, tzv. UNASUR (Unión de Naciones Suramericanas).Cilj saveza je „promocija zajedničke regionalne carinske i obrambene politike“. Nije skrivano, već je jasno izrečeno, kako je uzor najavljenom udruživanju upravo eurozona i njena jedinstvena valuta euro. Preduvjet stvaranja jedinstvene valute jest formiranje Banke Južne Amerike, te udružiti dva postojeća trgovinska bloka unutar Južne Amerike, Mercosur i Zajednicu država Anda, uz provođenje regionalne integracije.(D.Tučkar)

 

 

Mnogi se ljudi danas u Hrvatskoj, s pravom pitaju, je li javno promicanje te obilježavanje rođendana bivšega jugoslavenskog komunističkog diktatora Josipa Broza Tita, inače jednoga od najvećih masovnih ubojica u povijesti čovječanstva, zapravo jedinstven slučaj u suvremenom svijetu, da civilizirano uređena zajednica, ne samo tolerira nego se kroz svoje medije na svojevrstan način i pridružuje organizatorima štovanja kulta spomenutoga ubojice i njegovih zlodjela? Razboritiji promatrač sa strane, vjerojatno bi ocijenio kako se radi o svojevrsnom kontinuitetu Brozove vlasti, koja je prespavala nacionalne i demokratske pokrete tijekom devedesetih godina, kad je uglavnom i srušen svjetski komunistički sustav. U hrvatskom pak slučaju paradoks je još i veći, jer je Brozova jugoslavenska komunistička vojska 1945. godine okupirala hrvatsku državu i tako je držala sve do prvih demokratskih izbora 1990., kad je izgubila vlast te zbog tog započela novu agresiju na Hrvatsku.(M.Kovačević)