Donosimo pismo koje je akademik i član Hrvatskoga kulturnog vijeća Josip Pečarić uputio glavnoj urednici Slobodne Dalmacije, kao svojevrstan komentar na u tom listu nedavno objavljen razgovor s, kako Pečarić piše, "učiteljem civiliziranoga hrvatstva" Ivom Goldsteinom. Izdvajamo: "U razgovoru za Spektar „Skobodne Dalmacije“ Ivo Goldstein, kaže: „Samo glupani mogu tvrditi da se na Thompsonovim koncertima ustaški simboli nađu slučajno... Poruke koje nam Thompson odašilje jesu negacija svakog civiliziranog hrvatstva.“ Poznata su nedavna pisma potpore Marku Perkoviću Thompsonu s više od trista potpisa (vidjeti na primjer Portal HKV-a) među kojima je 11 akademika, 3 biskupa, preko 40 sveučilišnih profesora, niz umjetnika itd. Tako g. Goldstein nas uči što je civilizirano hrvatstvo. Već samo to najviše govori o njemu samome. On će kao nas naučiti kakve poruke šalje Thompson. Da umreš od smijeha!"(J. Pečarić)

 

 

Dok Židovi i dan danas imaju svoj Centar za istraživanje zločina i reagiraju na svaku izgovorenu riječ koja bi mogla imati, samo prizvuk štete po njih, dok muslimanska-bošnjačka strana u BiH ima svoju Agenciju za istraživanje i dokumentaciju, (AID) počinjenih zločina nad njima, Srbi svog Savu Štrbca, kod nas, Hrvata, još uvijek nisu znanstveno istraženi mnogi zločini počinjeni nad nama, kako u ovom, tako i u onom, Drugom svjetskom ratu i pogotovu nekoliko godina poslije rata. Ovim člankom želim i nadam se, potaknuti neke od institucija, prije svih članove HKV, te možda Hrvatsko žrtvoslovno društvo na čelu s dr. Šeparovićem, kao i Institut za povijest, da se angažiraju kako bi zločini počinjeni od strane komunističke vlasti nad Hrvatima Žepča, Zavidovića i Maglaja, danas, uglavnom ujedinjeni u jednu općinu Žepče, bili istraženi i dokumentirani. Imam i obećanje dr. Josipa Jurčevića, kako bi se nešto na tom planu moglo uraditi već početkom slijedećeg mjeseca. Hrvati navedenih(og) prostora, poslije Drugog svjetskog rata, od strane komunističkih vlasti, osuđeni su na preko 231 godinu zatvora, to je ono što sam uspio skupiti i napisati u mojoj knjizi „Općina Žepče ili ključ za funkcioniranje Federacije Bosne i Hercegovine“, ali je sasvim sigurno da to nije sve. Osim ove, preko 231 godine, jedan od njih, fra Emanuel Kljaji, osuđen je na doživotnu zatvorsku kaznu, dok je Mijat Longo ubijen u zatvoru u Zavidovićima, Nikica Budimir osuđen u odsustvu na smrt i ubijen u Brankovićima (selo, tada pripadalo općini Zavidovići a danas općini Žepče), a Marko Kresić osuđen na smrt vješanjem.(A.Marinčić)

 

 

Temeljna državno-politička aktivnost predsjednika Tuđmana u tim povijesnim vremenima bila je usmjerena na ostvarenje smisla postojanja hrvatske države. Predsjednik Tuđman je nevjerojatnom snagom duha ulijevao osjećaj da je Hrvatska, u cijelosti, ispunjena djelovanjem za narod i u njezinom opstojanju radi hrvatskog naroda. Izgrađujući demokratske navike ulagao je svu svoju snagu u razvoj demokracije u ratnim vremenima i okolnostima tvrdeći da je demokracija jedini politički sustav koji omogućuje slobodno stvaranje javnog mišljenja i mirne promjene vlasti. Oni koji bi željeli razglabati i davati sudove o objektivnoj slici veličine Tuđmanovih ideja i ostvarenja, u najmanju ruku bi trebali biti emocionalno inteligentni, jer bitna spoznaja o tome koliko osjećaji zauzimaju važno mjesto u državnopravnom dnevnom životu Hrvatske, pokazuju nam razinu emocionalno inteligentnih javnih sugovornika. Grčki filozof Platon u svoje doba razvio je znanost o temeljim vrijednostima u društvu tvrdeći da su to: razboritost, hrabrost, umjerenost i pravednost. U svojim javnim nastupima, devedesetih godina prošlog stoljeća, u traženju samostalnosti Hrvatske, predsjednik Tuđman je sve te Platonove vrijednosti neustrašivo iskazivao u svom političkom djelovanju. Ugledni amrički dnevnik The New York Times od 30. lipnja 1990. objavio je tekst dr. Tuđmana pod zanimljivim naslovom: „Sve što mi Hrvati tražimo, to je demokracija“!(M.Vuković)

 

 

Može li se sadržaj Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju mijenjati, nadopuniti ili neke članke ukinuti ? Obzirom da se naš ulazak u Europsku zajednicu sve više udaljava a uz to ovisi i o mnogim novim faktorima. Visoki predstavnici Europske komisije su, nakon zatvaranja Karadžića, požurili s izjavama da za Srbiju treba hitno napraviti predsporazum kako bi joj se moglo pomoći u jačanju njezine privrede. Možda će se ojačana Srbija i oslabljena Hrvatska naći na jednoj razini i biti u isto vrijeme obje spremne za ulazak u EZ-u. Francuski predsjednik Sarkozy je rekao da treba poštivati odluku irskih kolega ali da je potrebno pronaći način da se pomogne prijateljima Hrvatskoj i Srbiji, nije napravio razliku između navedenih prijatelja, premda je Hrvatska već u 2001. potpisala Sporazum. Na čitanje Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, izdanom 2007.,dostupnom pod brojem 622838 u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice Zagreb, parafiranom u Bruxellesu 14.05.2001.,potpisanom u Luxembourgu 29.10.2001., a koji je stupio na snagu 01.02.2005., potakao me je: -Članak objavljen 27.06.08. u Slobodnoj Dalmaciji pod naslovom:» Stanarsko pravo - oko 10 tisuća izbjeglica podnijelo zahtjeve za povrat imovine – Za srpske stanove država daje čak 4 milijarde kuna». Gospođa Ivana Šepetavac iz Ministarstva regionalnog razvitka je navela da je samo prošle godine država riješila 400 bivših nositelja stanarskih prava izvan područja posebne državne skrbi, te da je ove godine iz proračuna osigurano za tu svrhu oko 200 milijuna kuna.(M. Ivanišević)

 

 

Donosimo otvoreno pismo prof. dr. Slobodana Langa i akademika Josipa Pečarića upućeno predsjedniku Saborskog odbora za ljudska prava. Izdvajamo: "Na dan branitelja grada Zagreba: Ujutro je služena misa zahvalnosti braniteljima, mladim ljudima koji su dali vlastiti život za obranu, istinu i čovječnost u demokratskoj Hrvatskoj. Trebali ste biti na ovoj misi! Preko dana je postavljen Sokratov šator, gdje su izložene knjige i prikazivani filmovi, a najvažnije ljudi koji su proživjeli obranu i stvaranje Hrvatske - branitelji, obitelji stradalih, logoraši i invalidi. Došli su mnogi građani, a posebno došli su mladi, da se sretnu sa svjedocima, da im netko kaže da smiju biti ponosni na obranu i stvaranje Hrvatske države i da se odluče i oni uključiti izgradnjom sebe da bi stvarali obitelj i gradili Hrvatsku. Trebali ste doći i susresti istinu! Navečer su se mladi došli radovati, jer se pjevalo njima a oni su bili ponosni na poginule mlade i državu koja je stvorena. Jeste li bili na koncertu? Tada je došlo do straha od ljubavi za Hrvatsku, vjerom, znanjem i pjesmom. Počeo je napad. Progovorili su moćni ljudi, i izgovorili najteže riječi. Nisu se usudili napasti misu u crkvi. Nisu se usudili napasti šator, knjiga, filmova, i fotografija stradanja i junaštva. Nisu se usudili napasti logoraše, udovice, invalide, branitelje ... Napali su jednog pjevača, jedan pozdrav, jedan znak na jednom mladom čovjeku i jednu pjesmu koju nitko nije pjevao. Vi ste ih trebali braniti!"

 

 

Sa predstavljanja knjige akademika Josipa Pečarića "Zločinački sud u Haagu", održanog 5. kolovoza 2008. u Čavoglavima, donosimo izlaganje autora. Izdvajamo: "Organizator ove veličanstvene proslave Dana domovinske zahvalnosti učinio mi je veliku čast što je i ovo predstavljanje uvrstio u program Proslave. Zahvaljujem im se na tome. Zapravo, knjiga je trebala biti tiskana tek u rujnu i vjerojatno bi bila kompletnija – posebice dio o pismima potpore Marku Perkoviću Thompsonu, ali smatrao sam da je mnogo bolje da to bude sada u vrijeme najcrnjih dana za hrvatsku demokraciju – vrijeme intenzivnih pokušaja ponovne zabrane slobode misli, zabrane hrvatske pjesme, ukidanja ljudskih prava."(J.Pečarić)

 

 

13 godina od Oluje, usljed prividnih smjena vlasti, od udbaške do komunističke ruke i vice versa, uz obvezna međusobna jamstva kako nema čistki (uistinu, niti lustracije) i kako nitko nikomu ne će polagati račun za političke skandale, nastao je kontinuitet jedne politike koja ide dalje, i sve dalje – od Sinjske Alke, a moguće i Knina. Kao svaki iskusni boljševičko-komunistički birokrat, Sanader, Mesić i Bebić, imaju protokol za opravdanje njihovih središnjih ličnosti protokola – među koje je, kao u svakoj zapetljanoj birokraciji u komunizmu upao Mesićev izaslanik Mladen Krunjac – što se ove godine ne na Sinjskoj Alki a možda niti u Kninu. Na 3. kolovoza, pred Oluju, naše se dakle važne ličnosti ne mogu dogovoriti koja je središnjija. (I.Arapović)

 

 

U nedjelju 27. srpnja u Žepču na poligonu osnovne škole pred više od tisuću posjetitelja, ljubitelja izvorne pjesme i običaja, priređena je smotra folklora. Kao i predhodnih godina, na smotru se odazvao veći broj kulturno umjetničkih društava koji njeguju tradiciju hrvatskog folklora svoga kraja. Na poziv organizatora, KUD „Naši Korijeni“ Bistrica, općina Žepče, odazvali su se; KUD „Svi Sveti“ iz Svilaja (Podsvilajska sela, općina Muć, kod Sinja), KUD „Ledina“, Gašinci (kod Đakova), KUD Slavonija Soljani (blizu Gunje), KUD „Ban Neorić“ iz Neorića kod Sinja, HKUD „Gromovnik“ iz Novog Šehera, KUD „Usorski Običaji“, Sivša, općina Usora, KUD „Derventsko Kolo“ iz Zagreba i KUD „Posavski Biseri“ iz Slavonskog Broda. O ovome lijepom, kulturnom događaju razgovarali smo s domaćinom, predsjednikom KUD „Naši Korijeni“ , gospodinom Bosiljkom Zrno, u Žepču poznatijim kao Lola. Kazao nam je: „Sretan sam i zadovoljan što je svake godine organizacija ove smotre sve bolja, tako da ove godine, osim što nas je malo poškropila kiša, ne mogu naći niti jedne zamjerke samoj organizaciji.(A. Marinčić)