Našim mukama po trnovitom putu pristupa EU-i nikad kraja, ne samo da se nismo maknuli ni korak dalje od euro-izmišljotine nazvane «Zapadnim Balkanom» nego sve više taj naziv prihvaćamo 'zdravo za gotovo' tonući u memljivo blato balkanske žabokrečine. A za kojih pet, šest, sedam… godina bi mogli, koje li časti, na čelu «zapadno-balkanskog bloka prići EU-i i time bi izbjegli regionalno suparništvo; tako veli umni ko-medijator Erhard Busek! Tko se sve od dokone europske birokracije nije latio truda da nam 'nesebično pomogne' u euro-pristupu i kakve su sve zapreke i laži samozvani birokratski mudraci izmišljali da nas u tome spriječe? Pa, prisjetimo se samo nekih:

Najprije nam je od Međunarodne zajednice, posebno UK-a, bio nametnut ultimatum 'aut Gotovina aut EU', pa kad smo to lijepo, akcijskim planom riješili i uz pomoć britanskih MI 6 uhitili i transferirali našeg junaka u Haag, evo nove ultimativne ucjene 'aut ZERP aut EU'. I tu smo se poput poslušnog kućnog ljubimca pokrili po ušima, mahnuli repom i odrekli se jadranskih riba i ulova hrvatskih ribara u korist Italije(Talijani u ZERPU ulove 296.000 tona ribe godišnje; kaže Akademik Davorin Rudolf!) misleći kako smo poput pravih EU-dvorjana konačno ispunili sve ponižavajuće zadatke. Ma, i opet, o europskom pristupu ni govora, javiše se 'naši dragi susjedi'. Izmisliše oni problem granica pa nahuškani od (britanskih)'gospodara kaosa' započeše politikom u narodu poznatijoj po krilatici «svoj svome dva prsta dublje»!

Te sinje kukavice plašeći se pravorijeka Međunarodnog suda pravde u Haagu, lukavo predložiše umjesto «pravde» nekakvu novu pravnu formu i nazvaše je «(ko-)medija-cijom» a pronađoše među dokonim eu-birokratima i stručnjake za tu svrhu, prave medijatore kakvi su već Olli Rehn, Hannes Swoboda i ovaj posljednji, pravi (ko-)medijator nad (ko-)medijatorima, Erhard Busek, 'penzionirani' austrijski politikant na privremenom radu u Češkoj. Ima on danas i zvučnu titulu: savjetnik nepostojeće, to jest tehničke Vlade te zemlje. Jedino je pošteni Finac, nobelovac Matti Ahtisari prozreo medijaciju ponuđenu kao Rehnov opskurni nadomjestak «pravdi», pa se dostojanstveno povukao iz te komediografske, medijacijske predstave; uostalom, njemu je dosta «Balkana».

Čudi nas jedino kako 'naši dragi prijatelji', Slovenci umjesto njega nisu za predsjednika te kripto-arbitraže o granicama predložili jednog vrsnog kartografa-Vojislava Šešelja što bi bilo svakako u duhu tradicionalne engleske-kraljevske politike spram Hrvatske, politike koja nam danas servira i ove podmetaljke putem BBC-a, The Economista i Foreign Office-a!? Pa, na kraju, poslušajmo i ovog politikanta Erharda Buseka u izjavi za EurActiv.com: «Zemlje zapadnog Balkana(i Slovenija je dobrim dijelom na Zapadnom Balkanu, barem geografski, nap.a.) trebale bi ući u EU kao blok kako bi se među njima izbjeglo suparništvo kakvo se sada može vidjeti između Hrvatske i Slovenije».

Podsjetimo se, Busek je bio i koordinator Pakta o stabilnosti za jugoistočnu Europu. «Hrvatska treba stvoriti(?) blok zemalja koje bi ušle zajedno(?). Jer, prava je opasnost-a to možemo naučiti iz primjera Hrvatske i Slovenije-da jedna zemlja blokira susjednu zemlju zbog bilateralnih pitanja», naglasio je Busek u razgovoru dodajući kako bi hrvatsko-slovenski granični spor trebalo riješiti pregovorima. «Sasvim je jasno kako je riječ o političkom pitanju, a to se uvijek rješava pregovorima», naglasio je bistroumni Erhard Busek. Pa, ako je tomu tako da jedna zemlja, a to je Slovenija, neopravdano, jednostrano i nedemokratski blokira susjednu zemlju zbog bilateralnih pitanja, onda toj zemlji, dakle prgavoj Sloveniji, treba dati crveni karton, privremeno je izbaciti iz demokratske EU-e, poslati je na popravni ispit pred Međunarodno sudsko vijeće u Haagu. Tek kad taj 'ispit' uspješno položi prihvaćanjem pravednog sudskog pravorijeka, u 'bloku s Hrvatskom', ponovno ju primiti u EU čije je demokratske postulate svojevoljno i jednostrano sama prekršila, zar ne! I, 'šećer dolazi na kraju':

«Čak i najbrži scenarij ulaska sljedeće države članice, a to će vjerojatno(tko zna kada?, nap.a.) biti Hrvatska, sporiji je od najsporijeg planiranog scenarija ratifikacije Lisabonskog ugovora», naveo je sasvim otvoreno hladnokrvni Finac Olli Rehn, među ostalim, u prilogu vodećega slovenskog lista 'Delo' u povodu 5. obljetnice do sada najvećeg širenja EU-a, kad se 1. svibnja 2004. godine Unija proširila s 15 na 25 članica. Je li uopće i potrebno pitati zašto je tu izjavu dao upravo slovenskim medijima? A znate li koji je to scenarijski datum po EU-kalendaru? Pa, bit' će to sasvim sigurno o blagdanu «Svetog Nigdarjeva», pogotovo kad taj Lisabonski ugovor, kao invalidni nadomjestak EU-Ustavu prihvati Velika Britanija i njeni sateliti, odnosno bit' će to onda kad europski 'Englezi' prestanu voziti lijevom stranom! Kako bi hrvatska politička elita trebala reagirati na ovu Rhenovu 'presudu'? Pokušajmo, ne bez ironije:

Nakon ove posljednje veoma podle, dobro smišljene i politički obojene anti-turističke «verbalne agresije» na Hrvatsku od strane službenog britanskog Foreign Office valjda je svima u Hrvatskoj jasno da je glavni spiritus movens euro-pristupu upravo otočna (izvaneuropska) zemlja, Velika Britanija. Unatoč svemu što radi, ta zemlja je diljem svijeta razvikana kao utemeljitelj plemenitog fair-play-a! Hrvatska je svoju krucijalnu(tada i jedinu!) obvezu pristupa EU-i u cijelosti(veoma fair!) ispunila uhićenjem generala Ante Gotovine i to uz pomoć upravo britanskih MI 6, a Europa odnosno njen spiritus movens-Velika Britanija nije recipročno odgovorila obećanim pristupom Hrvatske EU, pa je time prekršila osnovna načela fair-play igre. «Stoga bi trebalo zatražiti da se naši generali, ionako nepravedno zatočeni u Haagu, odmah puste na slobodu a Hrvatska u znak reciprociteta i fair-playa preuzima čvrstu obvezu da nikad neće pristupiti ovakvoj, Euro(b)skoj Uniji; jer, mudri narod kaže….s kim si, takav si!»

Damir Kalafatić

{mxc}