MVPEI RH uputilo je notu slovenskom veleposlanstvu u Zagrebu kojom se ukazuje na neprihvatljivost navoda koje je slovensko ministarstvo vanjskih poslova izrazilo u noti uručenoj hrvatskom veleposlanstvu u Ljubljani, a tiče se i opet: prejudiciranja granice. Kako se navodi u slovenskoj noti to 'prejudiciranje' uzrokovano je nužnom veterinarskom sanacijom lešine jedne uginule kobile na 'imanju' Joške Jorasa - selo Mlini, koje se od davnine nalazi u hrvatskoj općini Buje. U noti MVPEI-a RH stoji da je iskopavanje i uklanjanje nepropisno zakopane lešine, po nalogu Veterinarske inspekcije Hrvatske, učinjeno isključivo radi općeg interesa - izbjegavanja mogućih zaraznih bolesti, a akcija je izvedena na državnom području Hrvatske kojeg Slovenija parlamentarnom rezolucijom svog 'Državnog zbora' (Parlamenta) svojata slovenskim teritorijem. Umjesto da budu zahvalni Veterinarskoj inspekciji svojih 'dobrih susjeda' što se brinu za ekologiju okoliša u kojem žive i njihovi zemljaci-građani RH, službena Slovenija piše note upozorenja hrvatskoj Vladi!?

MVPEI RH odbacuje navode iz slovenske note da se radi o ('lešinarskom') prejudiciranju granice i još jednom ukazuje na potrebu žurnog rješavanja graničnog pitanja između dviju država pred Međunarodnim sudom pravde a sve u duhu dobrosusjedskih odnosa po europskim standardima. Evo kako javnost o tom - očito smišljeno isprovociranom - incidentu izvještava slovenski 'Dnevnik.si':

«Joško Joras je za Delo.si potrdil, da je njegova kobila Dana živa in zdrava. Drugega aprila je poginila kobila, ki je bila v lasti suseda mu Antona Škofa, in sicer dva dni po tem, ko je skotila mladog i zdravog žrebička. Joras je dejal, da je bila kobila zakopana, vendar brez njegove prisotnosti, saj se je tisti dan mudil po opravkih v Italiji.»

Sprdanje! Figurativno rečeno, dvorište Joška Jorasa koje se nalazi na lijevoj, hrvatskoj obali (po)granične rijeke Dragonje poslužilo je Antonu Škofu kao 'Kregarova posmrtna pripomoć' za ukop uginule kobile; je li taj 'ukop' bez ikakvog nadzora bio ekološki prihvatljiv, je li to učinjeno u duhu EU-e kojoj, eto, i Slovenija pripada? Eto, dok se je Joška 'mudil po opravkih v Italiji' susjed Anton Škof mu je dobrosusjedski podvalio pa zakopao uginulu kobilu u njegovo dvorište bez da je tražio uviđaj veterinarskog 'mrtvozornika'. Doduše, još nije potpuno jasno čija je to kobila pa će vjerojatno trebati pozvati forenzičare da na temelju DNA-analize utvrde tko je od njih dvojice tu kobilu jahao dok je još bila živa. Međutim, nije stvar u tome a nije to ni prvi put da neuravnoteženi Joška Joras izvodi ovakve lakrdije sponzorirane od visoke državne politike susjedne nam 'dežele', dakako režirane po Zmagi Jelinčiču, Marijanu Podobniku, i drugim politikantskim liderima naših 'dobrih susjeda'. Slovenija već dugi niz godina sasvim otvoreno svojata (tudi, tukaj je Slovenija!), a dijelom drži i pod okupacijom (npr. Sveta Gera) hrvatski teritorij pravdajući to svojatanje izmišljotinom o prejudiciranju granice s hrvatske strane; pokušavajući ukrasti tuđu zemlju susjedna nam se 'dežela' dere na sav glas: drž'te lopova!

Hipotetski, što bi se desilo Joški Jorasu ili Antonu Škofu da su iskopali poveći 'konjski grob' i u njemu protuzakonito zakopali veterinarski neprovjerenu lešinu, ali, na stvarnom slovenskom državnom teritoriju? Pa, sigurno bi platili promptnu, mandatnu kaznu zbog namjernog zagađivanja okoliša, bili bi privedeni od strane slovenske policije na obavijesni razgovor zbog radnje opasne po zdravlje susjeda i hitno upućeni na psihijatrijsko promatranje, jer, Slovenija je uzorna europska zemlja koja bi se trebala ponašati u skladu s uljudbenim standardima zajednice kojoj 'pripada'! Ne, ne, njih dvojica, Škof i Joras, napravili su ovu bizarnu provokaciju upravo (zlo)namjerno, znajući dobro da to rade na hrvatskom tlu i da će biti 'zaštićeni' od svojih umnih politikanata od kojih su neki već poodavno, poput njih samih, zreli za temeljito psihijatrijsko promatranje.

U europskom Parizu postoji lijepo uređeno i ekološki čisto Groblje mačaka, 'Chats de cimetiere a Paris', a jednako tako i Groblje pasa, 'Cimetiere des chiens', a Slovenci profila Joška Jorasa kopaju priručna groblja u vlastitim dvorištima ali na tuđem državnom teritoriju, Groblje konja ili 'Cimetiere des chevaux'. Uistinu, vanjska politika susjedne nam 'dežele' zaudara po lešinama ili, figurativno rečeno, prava 'politika lešinarenja'. Uostalom, promućurni  Joška Joras i Anton Škof mogli su nesretnu kobilu otpremiti o vlastitom trošku i prodati je MIP-u, Mesnoj industriji Primorske-Nova Gorica….kao sirovinu za izradu slasne «Kraljevske mortadele», made in Slovenia. Bio bi to itekako značajan doprinos u borbi protiv recesije koja je teško pogodila i slovensku prerađivačku industriju….

Damir Kalafatić

{mxc}