Bark "Stefano" imao je signalnu oznaku JRSM i dozvolu za plovidbu (patent br. 22) od 3. siječnja 1874., 857 t, bijaše izgrađen u Rijeci 1873. i u vlasništvu karatista Nikole Bačića (16), Egona Cunradija (2), Francesca Lemutha (2), Antuna (Matovog) Kovačevića (2 1/2) i Frana (Matovog) Kovačevića (1 1/2), te pod zapovjedništvom Vlaha (Matovog) Miloslavića. Brodolom barka "Stefano" dogodio se 27. listopada 1875. blizu Point Cloatesa (Western Australia), a do konačnog spasa (od strahovito vrućeg vremena) 15. travnja 1876. od 10 brodolomnika preživjeli su Miho Bačić iz Dubrovnika i Ivan Jurić s Pelješca. Još tijekom spašavanja iz (na greben) nasukanog broda, prvi je uskočio u spuštenu barku "mali" (12-godišnjak Henrik Groiss) koji je odmah nastradao jer su ga "žestok udarac vjetra i veliki val" bacili i razmrskali na palubi broda. Na obali su se hranili "nekim sirovim školjkama" jer nisu imali vatre. Na engleskom kuteru kojim su napokon doplovili do Fremantlea rečeno im je da bi kao ugojeniji ljudi moguće završili na domorodačkom jelovniku. Kasnije je kao posljedica uspješnosti preživjelog (iseljenika) Miha Bačića jedna ulica u američkom New Orleansu prozvana Baccich Avenue.(Đ.Bašić)

 

 

Po povijesnim opisima i navodima, mnogi od navedenih velikaša neobično su aktivni što se tiče putovanja, vojnih pokreta ili političkih poduhvata. "Operiraju" tako na konju i sa sigurnosnom pratnjom primjerice od prostora današnje primorske Crne Gore i istočne Hercegovine pa sve do Kupresa na zapadu i središnje te istočne Bosne, tj. manjih utvrđenih gradova uz Drinu. Da li je to dosta bilo tako ili je to dugi vremenski period predstavljen kroz stalna "skakutanja" iz točke u točku, teško je reći sa sigurnošću? Jedno je dobrim dijelom sigurno, znatan dio njih rijetko se kad smiruje u svojemu dvoru, utvrdi ili županiji. Stvaraju se i međusobni plemenitaški ili županski savezi, potpisuju dogovori i ugovori, ratuje se, zasjeda na narodnim saborima ili pak putuje diplomatski ili u vjerskim procesijama. Pojam ratovanja uključuje velikim dijelom i manje okršaje obijesnih ili silnih vitezova negdje na proplanku, ledini, polju, na nekoj uzvisini ili drvenom mostu, a zbog razloga odbrane časti, zbog dugova, ugroženih posjeda ili pak samo onako - radi odmjeravanja snaga. Nije rijetkost da se kroz napad iskušava i odmjerava snaga protivnika za buduće namjere. Ne bi bila rijetkost ni kretanja u takve okršaje sa novim oklopom, opremom ili u nekoj posebnoj skupini organiziranoj u posebnoj formaciji. U takvim bolje rečeno grupnim okršajima bilo bi više porezanih i gadno ozljeđenih negoli mrtvih u nekom značajnijem broju koji bi mogao ugroziti političku stabilnost šireg okruga ili regije. (M.Škarica)

 

 

Tako od početka stoljeća sve više rastu i stasaju uvjeti za građanski rat.[21] Sukobi su toliki da se čini da svi ratuju protiv svakoga. Vojvode i njihove plemićke pristalice često odlučuju o tome koji će kralj biti na vlasti., tko imati pravu a tko ''vladavinu samo naizgled''. U takvim se odlukama, igrama a nerijetko i spletkama s vremenom počinju isticati: herceg Hrvoje Vukčić - Hrvatinić, te kraljevi poput Stjepana Ostoje, koji primjerice 1409. po drugi put sjeda na kraljevski prijestol na njemu ostavši do 1418. god.. vojvoda Vlatko Hranić - potomak bosanskog župana Vuka od takozvanih Južnih strana zvanog još i Hrana... kasnije herceg Stjepan Vukčić Kosača sinovac Sandalja Hranića koji ga vjerojatno 1435. nasljeđuje.[22] Uz navedena prezimena kao vrlo značajne glave velikaških kuća tu su Pavao Radinović, kasnije njegov sin Radoslav Pavlović u Podrinju, Kovačevići, Radivojevići, Zlatonosovići[23], Zvijezdići - potomak ovih je fra Anđeo Zvizdović koji je od sultana Mehmeda II. el Fatiha dobio Ahdnamu,[24] povelju o slobodi katoličke vjeroispovijesti u Bosni. (M.Škarica)

 

 

Budući je ljeto, vrijeme godišnjih odmora (nešto recesiju ne primjećujem osim na sebi, jer supruga i ja ne idemo ni na kakav odmor, dok mnoge koje upitam, ili su bili ili se spremaju ići na more) odlučio sam poštedjeti vas stanja u Dragoj Našoj. A i što da vam napišem? Da je BiH, uz Albaniju najkorumpiranija zemlja, da na vijestima, još uvijek od rata na ovano, samo slušamo o obljetnicama zločina nad Hrvatima, Srbima, Muslimanima-Bošnjacima. Da vam kažem da su srpski zastupnici u Parlamentu odbili raspravljati o prijedlogu teksta himne BiH jer ih, kako kaže zastupnica Dušanka Majkić, ništa u tom tekstu ne dira, ne dotiče im srce.(A.Marinčić)

 

 

Ako objašnjenje potražite u Hrvatskoj enciklopediji ili u Hrvatskome enciklopedijskom rječniku odnosno u Hrvatskome obiteljskom leksikonu, nema ga ili je pogrješno. U staroj enciklopediji (1990.) za Jadovno se navodi kako je u Jadovnu i u obližnjim jamama našlo smrt oko 35.000 ljudi, pretežno žena i djece. U Liberovu rječniku za Jadovno piše: prvi ustaški koncentracijski logor za masovno uništavanje zatočenika. Hrvatska enciklopedija navodi podatak pod pojmom koncentracijski logori: logor u Gospiću (lipanj - kolovoz 1941.), logoraši su slani u Jadovno i u druge logore na Velebitu. Šaranova jama nigdje nije spomenuta! Ostaje dvojba, je li Jadovno samo logor ili jedna velebitska jama?(Dr.S.Božičević)

 

 

Ako su bosanski tj. humski velikaši svoga doba vješti u raznoraznim zakulisnim igrama, onda će Turci kasnije za njih biti majstori političkih ucjena, spletki i igre iz sjene. U njihovoj kulturi - posebice u određenim sjedilačkim te lokalno - upravnim redovima, vještina zakulisnog djelovanja, odlučivanja te povlačenja konaca iz sjene te krajnjeg uklanjanja političkih protivnika stoljećima je razrađivana do pojedinačnih krajnosti. Iako je to možda praksa u većini feudalnih zemalja Europe, u Bosni se drevne, životnom tegobom istančane a nerijetko i mračne čovjekove težnje ujedinjuju sa novo-pristiglim kulturama sa istoka. To je u ovom slučaju kultura Male Azije i tursko-seldžučkog načina vođenja politike.[15] Pogotovo osvajačke politike. No treba biti jasno kako u predstavljanju Turaka kao takvih kakvi jesu tj. - okrutnih i nezasitnih te došljaka koje uglavnom prati negativno i zloslutno ozračje, veliku ulogu je igrala tadašnja europska propaganda. Jedan od takvih centra propagande bio je habsburški dvor. Primjerice Rudolf II. u drugoj polovici XVI. stoljeća ciljano se bavio propagandom protiv Turaka kojima su pripisivana razna zlodjela (poput ubijanja male djece i sl.).[16 ]Iako je neosporno da su sustavna širenja ovakvih informacija dovela do općeg straha i nepovjerenja sve do danas. bez sumnje se može reći kako Osmanlije doista provode neviđeno okrutne metode koje može smisliti i provoditi samo neki krajnje zao um u institucijama tadašnjeg Carstva.(M.Škarica)

 

 

Iz građanske perspektive je ohrabrujuće čitati tekst [Izgledi za ispravak hrvatske vanjske politike] koji sadrži optimistički pristup rješavanja sadašnjih problema u Hrvatskoj kao i uvjete uz koje je to ostvarivo. Uvjeti su realni i uvjerljivi i ukazuju na prioritete npr. potreba međunarodnog programskog djelovanja, počam od drugačije struktuirane i orjentirane diplomacije. Ovaj tekst a i dosadašnji javni nastupi uvaženih stručnjaka međunarodnog i pomorskog prava, ekonomskih i drugih znanosti kao i ovdje objavljeni komentari ističu i podupiru stav da se Republika Hrvatska treba pridržavati Međunarodne konvencije o pravu mora, koja uključuje pojam Isključivog gospodarskog pojasa (IGP), jer se time utvrđuje stjecanje suverenih prava na moru obalnoj državi i to se rješava multirateralno uz međunarodno prihvaćene norme. Svjesno ću neke od misli dijelom ponoviti s namjerom kako bi se pamtile i širile.(Luche)

 

 

S internetskih stranica www.hdpz.htnet.hr u 4 nastavka donosimo izlaganje dr. Srećka Božičevića o pravoj istini vezanoj uz masovnu grobnicu Šaranova jama pokraj Jadovna na Velebitu. Naime, kroz proteklih nekoliko mjeseci u javnosti su sustavno iznošene poluistine i netočnosti o još jednoj nedovoljno istraženoj ljudskoj tragediji i učinjenim zločinima u ovom dijelu Hrvatske. "Kada sam prije nekoliko desetljeća prvi put dolazio do Šaranove jame, cesta je bila makadamska. Sada je naš predsjednik dolazio od Trnovca u Ličkom polju asfaltiranom cestom i, pješačeći nešto više od dvadesetak metara od ceste, došao je do ograđenog otvora ove jame. Je li bio i u samom Jadovnu, na mjestu gdje je nekad bio ustaški logor, nisam vidio iz TV-priloga. Svakako me zanima, je li mu netko od savjetnika ili "organizatora" prikazanog "happeninga" kazao, da su tim nekad makadamskim putem, samo četiri godina kasnije, 1945., do jame dolazili i kamioni iz Gospića, koje su vozili partizanski borci? Prema onome što sam čuo - očito nisu! Dakle, nisu u jami samo žrtve ustaša, nego i žrtve partizana! Dok su godine 1941. egzekutori bili ustaše, godine 1945. to su bili partizani ili njegovi «antifašisti» s trorogom kapom, na kojoj je bila crvena petokraka zvijezda!"