Jesu li - licemjerje, nestručnost, neistinitost, neodgovornost, briga samo za vlastiti probitak, nemar prema povijesti, bezobzirnost - osobine većine hrvatskih političara? U Sloveniji je otkriveno još jedno stratište, rudnik Barbara u Hudoj Jami, nevinih žrtava partizanske/antifašističke osvete nad vojnicima i civilima, pretpostavlja se pretežito Hrvata.A možda se je radilo i o planiranom smanjivanju broja Hrvata. Prosudbu o načinu izvještavanja u medijima mora se prepustiti gledateljima, čitateljima i slušateljima.. Ministrica Jadranka Kosor i ministar Karamarko zgroženi su s viđenim stanjem i ministrica je rekla da krivce tih zločina treba kazniti. Prema objavljenom članku u Večernjem listu od 11. ožujka ove godine premijer je od mjerodavnih institucija zatražio da sa slovenskim kolegama istraže zločin u Hudoj Jami te da se odgovorni kazne. Pitam se što su radili do danas potpisnici ugovora o suradnji sa Slovenijom po pitanju istraživanja masovnih grobnica. Je li i to potpisivanje služilo samo u predizborne svrhe?(M.Ivanišević)

 

 

Kako i sam potječem iz rudarskog mjesta, poznato mi je da se više rudnika, ili pojedino rudarsko okno ili pojedina jama u njima naziva imenom Barbara po svetoj Barbari. Sv. Barbara je živjela u III. stoljeću, no ne zna se sa sigurnošću je li to bilo u Egiptu ili Nikomediji u Maloj Aziji... Kroz mnoga stoljeća sv. Barbara je postala mnogostruka zaštitnica, a najpoznatija je kao zaštitnica rudara, pa zato se njenim imenom nazivaju brojne rudarske jame. Zaštitnica je još i tvrđava, tornjeva, graditelja, zidara, topništva i ljevača topova (često je prikazana s topom), općenito vojnika, vatrogasaca i svih koji rade s vatrom (u vezi s gromom i munjom iz legende). Zanimljivost vezana uz to kaže da su sv. Barbaru za vrijeme ratova zvali u pomoć artiljerci, i to ne samo katolici već i protestanti, koji donekle zaziru od štovanja svetaca. Poznata je kao i štovana zaštitnica graditelja tunela, opet prema legendi koja kaže, da joj se, kad je bježala pred bijesnim ocom sama od sebe otvorila i stijena, zato je štuju i bušači tunela u stijenama i općenito radnici s kamenom.(M.Prpa)

 

 

Na pozornicama raznovrsnih kulturnih dogadjajima u Chicagu zadnjih tjedana hrvatski umjetnici su bili izvanredno dobro zastupljeni. Naime, 24. veljače u svijetski-poznatome Art Institute of Chicago nastupio je hrvatski pijanist Zvonimr Nagy. Ovaj mladi kompozitor, pijanist i orguljaš, rodom iz Osjeka, uz ostale uspjehe, priprema doktorat iz glazbe na poznatom chicaškom Northwestern University. Devetog ožujka u Goethe-Institut-u Chicagu čitao je odlomke svojih knjižvenih djela sad već dobro poznati pisac u Americi Josip Novaković, koji je kao mlad student došao u Ameriku i sad je profesor na Pennsylvania State University. Treći mladi Hrvatk koji je obogatio chicašku kulturnu scenu ovh dana bio je Robert Belinić. Taj mladi gitarist, za kojeg vele da je glazbeni geniji, održao je koncert u Oriental Institutu, University of Chicago, 10. ožujka, 2009. Belinića nastup je jedan od koncerata u godišnjem glazbenom rasporedu „University of Chicago Presents/UC predstavlja“. Broj posjetitelja za ovaj koncert je bio ograničen i hrvatska zajednica je mogla otkupiti samo manji broj ulaznica. Ambijent ovog dogadjanja je bio neobičan, ali izvanredan.(A.Čuvalo)

 

 

«Danes sem tu zaradi prvorazredne teme zato o drugorazrednih temah ne bom govoril», odgovorio je pred proslavu međunarodnog Dana žena predsjednik republike Slovenije Danilo Tuerk na novinarsko pitanje, hoće li otići pokloniti se žrtvama(a njih je možda čak i sedam tisuća!?) komunističko-partizanskih poratnih zločina u Barbara rovu u Hudoj Jami kod Laškoga. I dodao kako bi potvrdio prioritet slavlja u čast Dana žena pred d(t)užnim odavanjem počasti mučki pobijenim (većinom Hrvatima). «Danes sem v Trbovljah(u Trbovlju) zaradi pravic žensk, zaradi enakopravnosti žensk. To je izjemno pomembna, prvorazredna tema v Sloveniji, tudi politična tema. In zato danes ne nameravam dajati izjav o nobeni drugi temi»; dodao bih: drugorazrednoj…jer mrtvima nikakve pravice i ne trebaju. Eto, perfidnom ciniku Danilu važnije su žive slovenske deklice nego mrtvi Hrvati, sramota! Ipak, ovaj 'ugledni nam susjed' barem je bio otvorene duše(ako ju uopće i ima!?) pa je jasno rekao koliko ga je dirnulo stravično otkriće u «Barbarskom rovu». Donekle ga možemo i razumjeti jer kako prvi rezultati istrage govore radi se mahom o njegovim, eto, 'dobrim susjedima', Hrvatima a ne o slovenskim domobranima. Uostalom, u kakvom su nam mizernom stanju međurepublički odnosi stav gospodina Tuerka je s hladne političke strane možda i opravdan.(D.Kalafatić)

 

 

Povodom sedme godišnjice smrti kardinala Franje Kuharića (11.ožujka 2002.-11.ožujka 2009.) donosimo poetsku crticu Vladimira Biondića.

 

 

Evo kako glasi jedan od niza sličnih, sramotnih izvještaja o jedinstvenom, monstruoznom zločinu antifašista-partizana nad zarobljenim i bespomoćnim ljudima, nedavno 'otkrivenom' u Sloveniji: «Predstavnici hrvatske Vlade će u Sloveniji, na mjestu novo-otkrivene (ustvari davno-otkrivene, nap.a.) masovne grobnice iz razdoblja nakon završetka drugog svjetskog rata, odati počast (neprijateljskim žrtvama, nap.a.!?) u ime države Hrvatske. Slovenski mediji spekuliraju da bi broj žrtava u jami mogao biti znatno veći od dosad poznatog, dok svjedoci događanja i nakon 54 godine žive u strahu». Koga se to ostarjeli svjedoci boje, boje li se 'recidiva' bivše UDBA-e, OZNA-e, KNOJ-a? Uistinu, teško je vjerovati da se boje aktualne demokratske vlasti koja, ipak, za razliku od svih ostalih bivših komunističkih zemalja uključivo i Albaniju, još i danas tvrdoglavo prkosi obvezujućem procesu lustracije prema Rezoluciji Vijeća demokratske Europe br.1481? I dalje: «U napuštenom rudniku 'Barbarin rov' u selu Huda Jama kod Laškoga, u kojemu se po navodima iz nekih dokumenata i izjavama svjedoka nalaze hrvatske ali i slovenske žrtve poratnih 'čistki' ('pravedne osvete' nad narodnim neprijateljima, nap.a.), u ponedjeljak će u ime Hrvatske položiti cvijeće i zapaliti svijeće visoki predstavnici i hrvatske Vlade, i tako dalje...» I još nešto: Podnijet će se još jedan prijavak organima gonjenja protiv nepoznatih počinitelja (narodski rečeno: stavit' će im se 'soli na rep'). Kad netko 'sa strane' pročita ovako benigno i imaginarno sročen izvještaj može svašta zaključiti, pogotovo ako bukvalno shvati ovaj sinonim 'nepoznatog počinitelja' (koji je svima poznat). Naime, ni riječi nema ili se oprezno-u strahu izbjegava, ime i prezime počinitelja zločina odnosno barem njegova nalogodavca ili nalogodavaca, ni spomena o vrhovnom komandantu partizanske 'oslobodilačke' vojske. (D.Kalafatić)

 

 

Lukša Beritić, Ubikacija nestalih građevinskih spomenika u Dubrovniku II, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 12, Split, 1960, str. 73-74, kaže: "Među mnogobrojnim humanitarnim ustanovama Dubrovačke Republike vidno mjesto zauzima Dječje nahodište, koje su stari nazivali 'Hospital milosrđa'. Tu su se primala ona vanbračna djeca, kojih su se obično majke htjele riješiti. Kasnije su se u njega, na određeno vrijeme, primala i djeca siromašnih roditelja. Nahodište je osnovano još 1432. godine. Najprije je bilo u Zlatarićevoj ulici u gradu, gdje se još vidi otvor, tzv. rota, gdje bi nepoznata osoba položila dijete. Nakon velikog potresa, i to 1687., to je nahodište preneseno na Pile u staro ubožište, koje je bilo u Ćebedžijskoj ulici [tur. izraz za proizvođača deka, pokrivača, gunjeva; vunar, suknar]. Godine 1691. gradi se nova zgrada za Nahodište i to na mjestu današnje zgrade Brsalje br. 2., gdje je ostalo sve do 1887. godine, kada je preneseno u novoizgrađenu bolnicu, dok nije 1927. ukinuto. U dvorištu zgrade Brsalje br. 2 vide se još neki ostaci sporednih zgrada bivšeg Nahodišta, dok je sama glavna zgrada temeljito pregrađena prije Drugog svjetskog rata, kada je pretvorena u kafanu 'Ocean'." Ima ona jedna pjesma "Oči su ti kao ocean...", a ponekad u šali rabim izraz "Trooki" za poznatu vizuru grada (tri otvorena volta od nekadašnjeg Arsenala, današnje Gradske kafane u starom Portu). Međutim, ni višak očiju nam ne pomaže da pobijedimo rušenje i asfalt (bez prethodnih arheoloških istraživanja), umjesto da rabimo adaptaciju razuma.(Đ.Bašić)

 

 

Mandat našeg „dragog“ predsjednika i njegovih „mudrih“ savjetnika bliži se kraju. Ljudi koji su napravili toliko „dobra“ za voljenu nam Hrvatsku nemjerljiva su: optužnice generalima, neograničeno slanje transkripta u Haag, lažna svjedoćenja, krivokletstvo, ukidanje viza Srbima, razne afere, akcije „držite lopova“, kontrola medija, izbjegavanje nazočnosti na hrvatskim državnim blagdanima, svjetska putovanja koja su „jako puno“ pridonjela gospodarskom rastu i ugledu Hrvatske u svijetu, itd. itd. Nakon dva mandata našeg „tima iz snova“, vrijeme je da se priupitamo, trebamo li, želimo li i u budućnosti takvog predsjednika i takve savjetnike koji će nam određivati budućnost po njihovom jugonostalgičarskom ukusu?(Agatha)