«Danes sem tu zaradi prvorazredne teme zato o drugorazrednih temah ne bom govoril», odgovorio je pred proslavu međunarodnog Dana žena predsjednik republike Slovenije Danilo Tuerk na novinarsko pitanje, hoće li otići pokloniti se žrtvama(a njih je možda čak i sedam tisuća!?) komunističko-partizanskih poratnih zločina u Barbara rovu u Hudoj Jami kod Laškoga. I dodao kako bi potvrdio prioritet slavlja u čast Dana žena pred d(t)užnim odavanjem počasti mučki pobijenim (većinom Hrvatima). «Danes sem v Trbovljah(u Trbovlju) zaradi pravic žensk, zaradi enakopravnosti žensk. To je izjemno pomembna, prvorazredna tema v Sloveniji, tudi politična tema. In zato danes ne nameravam dajati izjav o nobeni drugi temi»; dodao bih: drugorazrednoj…jer mrtvima nikakve pravice i ne trebaju.

Eto, perfidnom ciniku Danilu važnije su žive slovenske deklice nego mrtvi Hrvati, sramota! Ipak, ovaj 'ugledni nam susjed' barem je bio otvorene duše(ako ju uopće i ima!?) pa je jasno rekao koliko ga je dirnulo stravično otkriće u «Barbarskom rovu». Donekle ga možemo i razumjeti jer kako prvi rezultati istrage govore radi se mahom o njegovim, eto, 'dobrim susjedima', Hrvatima a ne o slovenskim domobranima. Uostalom, u kakvom su nam mizernom stanju međurepublički odnosi stav gospodina Tuerka je s hladne političke strane možda i opravdan. Zaprepašćujuća je pak činjenica kad ovu izjavu Danila Tuerka gledamo s moralnog gledišta jer ona dolazi iz usta odgovornog i obrazovanog(?) predsjednika jedne, kažimo tako, uzorne demokratske države i k' tome još članice uljudbene Europe, dežele Slovenije, u kojoj brojne hrpe ljudskih ostataka izviru svako malo, kao otrovne gljive poslije kiše. A za njega je tek otkriveni, stravični ratni zločin počinjen na tlu njegove dežele nekakva drugorazredna stvar, uistinu neshvatljivo, nemoralno i neljudski.

Što će o njegovu ponašanju kazati demokratska i 'antifašistička' Europa, jer, stravične, 'barbarske' slike iz rudarskog okna obišle su cijeli svijet. A te slike nisu nimalo u duhu čistoće i pravednosti 'antifašističkog pokreta', one frapantno podsjećaju na jednake takve slike viđene po Hitlerovim nacističkim logorima poslije završetka drugog svjetskog rata. Još su i gore od nacističkih jer žrtve, vjerojatno i nisu trenutno usmrćene plinom nego su žive zatvorene u rudarskom oknu, vezane žicom oko nogu te pomrle u teškim i dugim mukama zbog nedostatka zraka. Jezivo i monstruozno, to ni 'drugorazredne' zvijeri ne bi učinile! A nisu ni ondašnji slovenski političari ili OZNA-ši tijekom poraća bili baš nevine ovčice, nisu ni Mitja Ribičič ili Ivan Maček bili sasvim čistih ruku kao i nikad suđeni politički emigrant Albert Svetina ili Zdenko Zavadlav….i mnogi drugi 'fantje', zar ne? A da ostarjelih ratnih zločinaca nema svjedoči i židovska hajka za 95-godišnjim Milivojem Aschnerom.

Nije li 'Barbarski rov' realan prizor stravičnog genocida odnosno Holokausta hrvatskog naroda na tlu 'Tuerkove' EU-Slovenije? S druge strane, njegov kolega po dužnosti u susjednoj državi, predsjednik Stjepan Mesić, nije bio odveć zauzet 'prvorazrednim osmomartovskim temama', niti je bio okupiran redovitim terminom klanjanja u Jasenovcu, ali, ni na kraj pameti mu nije bilo da mu je državnička dužnost otići osobno u Hudu Jamu i barem odati posmrtnu počast brojnim pripadnicima 'njegova', hrvatskog naroda, makar i najgori zločinci bili. Pače, ni svoju inače uobičajenu izjavu o tome nije dao, ni riječi zucnuo nije, čak ni svoj prigodni, lucidni vic nije ispričao - kako je to, primjerice, morbidno i amoralno znao ispričati o pokojnom Franji Tuđmanu u veljači 2000.-te godine pariškom dnevniku 'Le monde'! Je li i za njega to užasno otkriće, isto kao i Danilu Tuerku, od drugorazrednog značenja a predizborna posjeta Osijeku od 'prvorazrednog' političkog utjecaja na rezultate predstojećih izbora za gradsku vlast? Tko su uopće ta dvojica bešćutnih ljudi koji bi trebali biti časni i moralni predsjednici svih svojih građana, doslovno i mrtvih i živih, jesu li i njihove ljudske, moralne vertikale nižerazredne, ili su potpuno defektne; nisu se tako u srednjem vijeku ni 'Turci' cinički odnosili prema (svojim) pobijenim neprijateljima.

U kojem mi to vijeku danas živimo, tko to i kuda vodi ovu našu lijepu Domovinu? Ipak, dobar dio slovenske javnosti barem je reagirao na ovu amoralnu izjavu svog predsjednika o čemu svjedoče i brojne stranačke reakcije: Cinički stav slovenskog šefa države razljutio je predstavnike Slovenske narodne stranke (SLS) i stranke Nova Slovenija (NSi) koji od Tuerka, ali i od slovenskog premijera Boruta Pahora zahtijevaju javnu osudu poslijeratnih zločina te iskazivanje počasti žrtvama masovnih zločina koje su počinile komunističke vlasti. Osim toga SLS smatra da je Tuerk svojom izjavom «dokazao cinizam i aroganciju prema žrtvama poslijeratnih pokolja, prema njihovim obiteljima i prijateljima, kao i prema svim ostalim slovenskim državljanima koje je pogodilo i šokiralo posljednje otkriće žrtava u Hudoj jami». Danilo Tuerk je prezreo psihički šok cjelokupne slovenske(i hrvatske?) javnosti nad otkrićem grobnice stare 64 godine, s prezirom se ponio i prema nedužnim žrtvama masovnih likvidacija-mahom Hrvatima, označivši taj događaj tek drugorazrednom, dakle manje važnom temom od Osmog marta.

Stoga je SLS Tuerka upozorila na ponašanje dostojno jednog predsjednika države i pozvala ga na ispriku pred javnošću, ili, ako to ne želi učiniti predlažu mu neka podnese ostavku na (ukaljanu) predsjedničku dužnost. Predstavnici stranke 'Nova Slovenija' traže pak da se predsjednik Danilo Tuerk i premijer Borut Pahor s pijetetom poklone žrtvama masakra u Hudoj jami te da javno osude poslijeratne masovne zločine komunističko-boljševičkih, Titovih bandita. Smatraju također, da bi se Danilo Tuerk i pred hrvatskom Vladom trebao pokloniti žrtvama poslijeratnih pokolja. Ostaje ipak jedno krucijalno pitanje:

Zašto naš «poklopac svakom loncu» o svemu tome šuti k'o zaliven, što smjera, odobrava li on Tuerkovu ciničnu izjavu o drugorazrednosti mega-zločina u Hudoj Jami spram Dana žena, ili je protivan amoralnom i ciničkom stavu svog slovenskog kolege? -Šutnja obično znači suglasnost. Pa, da budem sarkastičan, možda smišlja neko novo odličje za pripadnike i sljedbenike 'transparentnog antifašističkog pokreta', odličje za još uvijek brojne, nelustrirane i nikad osuđene: bivše OZNA-še, bivše KNOJ-evce, bivše SKOJ-evce, bivše UDBA-še, prigodnog naziva: «Velered sv. Barbare(zaštitnice rudara) s pleterom od čelične žice!»

Damir Kalafatić

{mxc}