Dosad su u studiju komunističkog terora primjenjivane metode iz područja političkih znanosti, historiografije, filozofije, antropologije i međunarodnog pravosuđa. Veliki broj knjiga o komunističkim zločinima dodatno je omogućio da se upozna taj politički fenomen dvadesetog stoljeća, uz kojeg se neminovno povlači emotivno i veliko žrtvoslovlje. Bilo da je riječ o bivšoj komunističkoj Kambodži ili bivšoj komunističkoj Poljskoj, u svijesti naroda i građana bivših komunističkih država, komunizam će ostati zapamćen kao sinonim za neljudski politički sustav.(T.Sunić)

 

 

Posljednje 'otkriće' pobijenih u rudarskom oknu 'Barbara' nije nikakva novost ni za Slovence ni za nas, Hrvate, a da je to istina svjedoči i napis star deset godina koji donosimo u nastavku, gdje se Huda jama kraj Laškoga opisuje ispod podnaslova "Tijela pod betonom". Postavlja se pitanje zašto se je o tomu do danas šutjelo a dobar dio egzekutora bio je u to vrijeme na životu, zašto državno odvjetništvo RH tada ništa nije poduzelo a lupetanje Antuna Kvakana, zamjenika Bajićevog, u petak na Hrvatskoj televiziji je najobičnija farsa i glupost.(D.Kalafatić)

 

 

Odgovaraju li u Hrvatskoj političari, »ugledni sveučilišni profesori«, voditelji raznih nevladinih udruga i novinari za sve izgovoreno u javnosti i za svoja djelovanja koja su često usmjerena protiv opstojnosti Republike Hrvatske? Ako uzmem u obzir da su mnogi sadašnji kreatori politike i načina života u Hrvatskoj do 1990. isto tako bili kreatori svega zla (veoma malo dobrog) onda bi se morala pomiriti sa stanjem kakovo je. Ne može se očekivati da komunist ili partijaš preko noći postane pametan demokrat ili čak borac za ljudska prava kada se u komunizmu nije borio ili izborio za ljudska prava. Prema njihovom sadašnjem mišljenju, u komunizmu i nije postojala povreda ljudskih prava, otimačina svega što su građani stvarali kroz desetljeća, progon vjernika, zatvaranje navodnih državnih neprijatelja, itd. Po njima, ako se je sve to i događalo, događalo se je samo u korist ranije iskorištavanih i obespravljenih radnika.(M.Ivanišević)

 

 

Kao i svake tako i prošle godine predsjednik Mesić je hodočastio u 'svetište' Jasenovac prigodom godišnjice proboja zatočenika iz tog logora. Poslušajmo što je tom prilikom naš prvi 'antifašista' rekao: «Građanke i građani, gospođe i gospodo, drugarice i drugovi», započeo je svoj govor predsjednik RH, «mi ne zaboravljamo», rekao je te dodao kako se treba snažno boriti protiv zaborava. Potom je ispričao događaj kojem je prisustvovao bivši predsjednik SAD-a Dwight Eisenhower, koji je nakon oslobađanja nacističkih konc-logora zatražio da se «zločin koji se događa snimi jer će se jednog dana naći neki gad koji će reći da je sve to izmišljeno. I danas ima gadova koji će reći da je sve ovo bilo izmišljeno», upozorio je Mesić moguće 'gadove' govoreći o Jasenovcu. A ima uistinu pravih gadova koji ne samo što su dementni pa zaboravljaju što su činili nego i ono što se dogodilo, a opipljivo je i materijalno, drže izmišljotinom a hrvatsko državno odvjetništvo ih štiti skrivajući papire i kaznene prijave protiv (po)ratnih zločinaca po svojim ladicama. To nije ni čudo kad mu na čelu stoji prokušani, bivši komunistički tužitelj! Je li Mesić razumio ono o čemu je govorio Eisenhower? «Snimiti zločin koji se događa» istovjetno je istini o tom zločinu. Misli li Mesić da je Eisenhower govorio jedno a mislio drugo, tj. da je govorio o «istini» koju diktiraju politički moćnici. Jasenovac je doista idealno mjesto da Mesić govori o «istini». Pa već naslov argumentirane i istinite knjige Vladimira Mrkocija «Ogoljena laž logora Jasenovac» ukazuje na to (napisano po riječima Akademika Pečarića!). (D.Kalafatić)

 

 

Svjedoci smo promjena u cijelom svijetu i tegoba koje su dovele narode u položaj da razmišljaju kako izići iz začaranog kruga koji je nastao kriminalnim radnjama velikih naroda i ekonomija. Hrvatska kao mala zemlja po površini i stanovništvu, a bogata prirodnim izvorima sirovina koje su vitalne za život ljudskog društva i geografski smještena na najpovoljnijem mjestu u Europi nije imala razloga i nije smjela pasti u istu kategoriju nedaća u kojima su se našli naši susjedi ili širi svijet. Pogreške koje su nas dovele u ovaj položaj su nam poznate, no kontinuirano griješenje se ne smije nastaviti i zato svi zajedno moramo učiniti sve što bi dovelo do promjena. Zato nam je potrebno zajedništvo kako bi doveli do pozitivnih promjena. Hrvatski narod je poslije ostvarenja stoljetnih težnji za svojom samostalnom, slobodnom I neovisnom Hrvatskom pristupio utemeljenju stranaka, organizacija i udruga, kako bi demokracija zaživjela i na našim prostorima. Vrijeme je pokazalo da su se ponovno pojavile ideološki obojene stranke koje su dovele do podjele društva, ustvari do uništavanja tekovina demokratske prakse. Mnoge stranke, organizacije i udruge raznih veličina po broju članstva su usitnile našu političku pozornicu, da je došlo vrijeme da sve saberemo baš ove godine u jaku zajednicu koja će nam omogućiti ostvarenje pozitivnih promjena na korist svih građana Hrvatske bez obzira na izvjesne razlike u mišljenju.(I.Jolić)

 

 

Nisam zlopamtilo, ali jednostavno moram pitati – što li će sada, nakon kraha u Mostaru, reći oni koji su pisali hvalospjeve Prudskom sporazumu i posebno dvojici aktera u tim pregovorima? Tim veći je njihov promašaj što je i najobičniji čovjek u BiH znao da od toga nema ništa, da je to što su njih trojica predlagali nemoguće provesti, a iz tako jednostavnog razloga - jer bi to rješenje bilo nepravedno. Zar im nije poznato da je osnovno načelo države - pravednost, inače, u suprotnom, ta se država pretvara u pljčkašku i kakvu sve ne državu. Ne očekujem kako će mi se prof. Žepić ispričati, ali najiskrenije i najdobronamjernije mu predlažem da se javno i to što prije odrekne svog prijedloga o uređenju BiH, jer je takvo „rješenje“ nemoguće za sprovedbu u sljedećih stotinu godina. Također, gospodinu Čoviću predlažem, ako ne želi ubrzo nestati s političke scene, da kao rješenje predloži ono o čemu godinama pišem, kantoniziranje BiH, plus u tim kantonima potpunu sprovedbu Bečkog sporazuma. U tom smislu, prvi korak, njemu i svim strankama s hrvatskim predznakom neka bude odluka da će od međunarodne zajednice i svih onih koji se u to podrazumijevaju tražiti ono o čemu pišem već deset godina, održavanje nove međunarodne konferencije o BiH!(A.Marinčić)

 

 

Što nam donosi rukopis zbornika «Erasmus gilda - zločin za pisaćim stolom»? Apsolutno je potvrđena Šakićeva prvotna teza,[1] što je kasnije godinama solo «trenirana» u mojim radovima. Naime, da Erasmus Gilda predstavlja parapolitički stožer koji kriminalizira HOOR i, s tim u svezi, zatirateljicu svake ideje hrvatske nacionalne države.[2] Najzad, glede «kontrolne skupine», spomenutu je tezu uvjerljivo potvrdio i intelektualni guruu lijevo-liberalne intelektualne EPH-alne elite - Marko Grčić. Naime, bez imalo grča, hladno-skalpelski se utvrđuje: spram Tuđmana koji je «gradio državne institucije, poput vojske, policije i vanjskih poslova», sve kasnije, «posttuđmanovske vlasti, naprosto su uništile institucije», tako da «u današnjoj hrvatskoj državi doslovno ne postoje državne institucije».[3] Ostavši po strani, treba li sad podići tužbu «za plagiranje i duševne boli», Grčićev non-EPH-lni zaglavak dobiva (ne)izravnu verifikaciju: EPH-alna demokracija (Slavko Goldstein & Vesna Pusić): Naime, Vesna Pusić - «kozmopolitsko-liberalna politička femina»[4] podsjeća da su «godinu dana ranije [prije Sarajeva, gdje je Hrvatska prokazana kao agresor i okupator – I. B.] imali u Zagrebu okrugli stol na temu 'Srbi i Hrvati'», i to kao «politički angažman različit utoliko što je bila odgovorna samo za svoj vlastiti stav».[5] U muzeju «Mimara» Erasmus Gilda sahranjuje tako Prvu i uskrisuje «Drugu Republiku Hrvatsku», po crti lažna aksioma «demokracija ili nacija».[6] Blaža je to uhu inačica Kangrgine aksiomatike: «Ili demokracija, ili nacionalizam (ustaštvo) – tertium non datur![7] Po toj crti, nakon trećejanuarske smjene vlasti, prispodobno Goldsteinovom algoritmu («od nacionalne države ka državi građana»),[8] novoizabrani je predsjednik (Stjepan Mesić) eksponirani demontažer hrvatske nacionalne države (tuđmanizam), poznato kao detuđmanizacija. (dr.sc.I.Biondić)

 

 

HDZ stvori, HDZ ugasi, a SDP(SKJ) »niti luk jeo, niti luk mirišao«. Niti su sudjelovali u stvaranju RH 1990., niti (otvoreno) sudjeluju u njenom gašenju (da ne kažemo gušenju). Protuhrvatska plutokracija odlučuje o gašenju Hrvatske. Sabornici nisu izabrani od hrvatskih građana niti ih predstavljaju, niti su im odgovorni, a pogotovo ne mogu biti opozvani od hrvatskih građana. Sabornike su izabrali predsjednici stranaka, pa su njima isključivo odgovorni i samo od njih mogu biti opozvani, odnosno isključeni iz stranke, dakle političkog života. To se zove Plutokracija, sustav identičan Engleskom iz početka 20. stoljeća (Carroll Quigley:Tragedy and Hope). Uz predpostavku obaviještenosti čitatelja, prelazim na glavne promjene koje je nužno zaustaviti, jer u suprotnome Država Hrvatska će nepovratno (osim revolucijom)  izgubiti slobodu, nezavisnost i suverenost. Hrvatskom zemljom i Hrvatskim Narodom će vladati stranci. Neprijateljski stranci.(T.Nürnberger)