Ah, ta statistika! Minimalni troškovi umirovljeničke košarice za dvoje umirovljenika u lipnju su iznosili 3618,06 kuna, što je za 25,79 kuna, ili 0,71 posto manje nego u svibnju. U te 'košaričine' troškove vjerojatno se ne ubrajaju izdaci za njegu automobila, izdaci za godišnji odmor, teniski reketi i golf-štapovi, a ni moderna mobilna telefonija (iPhone). Jednako tako se u stavku 'penzićkih' prihoda ne mogu ubrojiti božićnice, uskršnjice, mjesečnice, ekstra-stimulacije za uspješno poslovanje ….jednostavno zato jer u 'umirovljeničkom budžetu' takvi izdaci nisu ni predviđeni. S prosječnom mirovinom koja je, prema podacima HZMO-a, u svibnju iznosila 2.167,03 kune moglo se pokriti samo 59,89 posto nasušnih životnih potreba. Međutim, granica (uistinu bijednog) siromaštva u RH je 1.845 kuna, a 75 posto umirovljenika je ispod te razine i životare na rubu gole egzistencije.

Ima još i gorih slučajeva: Ukupan broj umirovljenika u RH je oko 1.150.000 a broj uposlenih ca. 1.600.000 pa je odnos približno 1 prema 1,4. Dodajmo k' tomu još i kategoriju građana koje s pravom možemo nazvati kant(a)-autorima jer primaju sramotnih do 500 kuna mirovine mjesečno(-bez soc-pomoći-)a njihov broj se kreće oko sedamdesetak tisuća(Zvonimir Despot, Večernji list, 6.srpnja 2009.g.). Taj broj je poprilici 7 posto ukupne umirovljeničke populacije, ili, odgovara broju stanovnika primjerice grada Slavonskog broda! To tako ne ide, kažu sindikati a kaže isto tako i rezolutni Silvano Hrelja. A evo što kaže jedna 'bogata' umirovljenica s mirovinom kojoj prijeti udar od deset posto:

«Smanjenje mirovina za tri, do deset posto je genocid, eutanazija umirovljenika, ogorčena je Silva Fulgosi (82) Vladinim prijedlogom. Njezina mirovina iznosi nešto više od 4000 kuna kojima, kaže, na mjesec jedva spaja kraj s krajem. Ovom mjerom Vlada umirovljenike gura u još veću bijedu i siromaštvo (vidi novine '24 sata')».

Možda je gospođa Silva obzirom na visoke godine malo i 'ribambila' (otišla na 'kvasinu'?) pa nehoteč i pretjerala, ali nema sumnje da su jednako tako pretjerane i cijene takozvanih «elitnih staračkih domova» jer većina njih itekako nadmašuje vrijednost ove super-mirovine od 4.000 kuna. E, sad, premijerka je najavila pravi «jesenski tsunami» i to upravo na mirovine jer tu je i najlakše izračunati koliko bi država rezanjem mirovina mogla 'uštedjeti'. Od prvotnog rezanja s pet posto nameta za 'pristojne' mirovine između 2 i 3 tisuće kuna izgleda da je Vlada odustala pa je granica rezanja spuštena s pet na 3 posto za mirovine između 2,0 i 2,5 tisuće kuna a za svakih idućih 500 kuna efekt 'rebalansne rezidbe' se povećava za jedan posto, lijepo i matematički egzaktno!

Ali, još ljepše od toga za umirovljeničku utjehu zvuče riječi hrvatske premijerke: «Bolje isplatiti nešto nego ne isplatiti ništa» - ma nemoj! Iz takvih njenih riječi mogli bi zaključiti da je u rebalansu postojala i opcija 'deranja kože' oznake 'ništa' koja bi sigurno riješila recesijsko pitanje jer od 'ništa' ne mogu živjeti ni zdravstveno najotporniji penzići!? Međutim, gospođa prima-ministarka tješi umirovljeničke mase riječima kako će uza sve to voditi računa o najosjetljivijim kategorijama, ali, 'rebalansirat' će sve one koji se hrane na državnim jaslama, dakle, bez ikakve sumnje i one najosjetljivije, nas-penziće! «Ma, koje su to jasle štovana premijerko, te jasle smo mi, našim trudom sagradili, i napunili do vrha sijenom, slamom i zobi a proždrljiva stoka sve to požderala, pa ih-i opet mi-trebamo napuniti!»

Nego, imamo mi i jedan konstruktivan prijedlog.

Glede dileme oko sindikalne košarice treba kazati kako svi građani ove zemlje imaju poprilici jednak trbuh, pače, umirovljenici zbog zdravstvenih razloga trebaju i nešto skuplju dijetalnu ishranu obogaćenu vitaminima a trebaju i veće količine antidepresiva. No, svejedno, ako je na pomolu 'uravnilovka', u što nema sumnje, uvedite kao nekad bonove koje smo zvali 'točkicama' na kojima je jasno pisala namjena: 'brašno', 'šećer', 'ulje', 'mast', 'meso', 'sapun', itd. Znalo se je točno u dekagram kolika je potrošnja kojeg artikla po broju članova obitelji, pa, dodajte još-ekstra dvadeset litara goriva na mjesec i vožnju par-nepar, ali, za sve kategorije građana od najsiromašnijih do najbogatijih…. A raznorazni državni menedžeri i samozvani 'menedžerići', blebetavi saborski zastupnici, ministri u Vladi i državni tajnici, predsjednikovi praznoglavi savjetnici, neka uime socijalne solidarnosti sa sirotinjom dragovoljno i primjera radi, prihvate simboličnu plaću od jedne kune-po uzoru na američke menedžere, sve dok se 'banana-država' ne izvuče iz krize u koju su je sami i uvalili!

A sad nešto što nema nikakve veze s gore napisanim nego samo budi pomalo morbidne asocijacije. Unatoč žestokom protivljenju međunarodnih društava za zaštitu životinja ove godine u Australiji će biti pobijeno 6,5 milijuna klokana (neki izvori govore da bi ta brojka mogla nadmašiti i nevjerojatnih deset milijuna tih dragih beštija). Naime, klokani svojim tapa-tapa skakutanjem, navodno, uništavaju plodove ljudskog truda, ljetinu, i time uzrokuju deficit u proizvodnji hrane, dakle, itekako utječu na bruto-nacionalni dohodak Australije. Osim toga meso klokana je postalo značajan izvozni artikl te zemlje za gurmanske restorane diljem svijeta(ima jedan čak i u Zagrebu, kod Šestina) a oderana koža klokana se pokazala kao izvrsna sirovina u proizvodnji nogometnih kopački marke 'Adidas'. Eto, u Australiji deru klokane a u Hrvatskoj premijerka Jaca 'dere kožu' penzionerima!

Damir Kalafatić

{mxc}