Prigodom Stepinčeva potrebno je neprekidno tražiti odgovore na pitanja o uzrocima suđenja nadbiskupu Stepincu, mnogobrojnim likvidacijama Hrvata poslije Drugog svjetskog rata, nasuprut pokušaja lakiranja komunističkih zločina kao »rubne« pojavnosti antifašizma. Reformirani komunisti u posljednjem desetljeću su u velikoj mjeri uspjeli blokirati javnu, objektivnu i znastvenu raspravu o bivšem komunističkom režimu, njegovim žrtvama i ideološkom inficiranju najmlađih naraštaja. Zbog toga je vrlo vrijedno zalaganje Dr. Željka Horvatića o potrebi ispravaka »juridičkih zločina« objavljenog u intervjuu u Glasu koncila od 8. veljače ove godine. To je jedan od osnova za hrvatsku objektivnu budućnost. Naime, do istine se ne stiže preskanjem preko laži. A ključne laži i podvale nalaze se u hrvatskoj povijesti 20. stoljeća, odnosno uz događaje stvaranja prve i druge Jugoslavije, mimo demokratske volje hrvatskog naroda, s posebnim osvrtom na pojavu komunizma, njegovu krvavu ulogu u Drugom svjetskom ratu i poraću, masovne tortore, suđenja i robijanja, te vodeću zločinačku ulogu J.B. Tita u nasilno nametnutom jugokomunističkom režimu protiv volje većine Hrvata.(D.Borovčak)

 

 

U nedjelju 7. prosinca u Križevcima organizirana je središnja proslavu 140. obljetnice osnutka Hrvatskog domobranstva i obilježavanje 90. obljetnice Prosinačkih žrtava. Organizatori tih događanja bili su ogranci koordinacije Udruge hrvatskog domobrana sjeverozapadne Hrvatske, a sudjelovali su ogranci Hrvatskog domobrana iz Zeline, Zlatara, Novog Marofa, Varaždina, Koprivnice, Đurđevca, Zagreba i domaćina iz Križevaca, uz predstavnike Časničkog kluba 242 i Udruge Macelj 1945. iz Zagreba. Na proslavi se okupilo dvjestotinjak sudionika, uglavnom starije generacije. Nažalost izostali su mlađi naraštaji kojima bi takvi događaji bili poučni i najpotrebniji za povijesno učenje hrvatskog opstanka.(D.Borovčak)

 

 

Franjevci su u Vukovar došli 1687.g. poslije povlaćenja Turaka. Od 1722. godine započinju voditi »Samostansku kroniku«, pisanu djelom na latinskom, a kasnije na hrvatskom jeziku. Pučku školu za katoličku djecu osnovali su 1736.g. U samostanu počinju djelovati poznati hrvatski pisci, kritičari i prevoditelji. Spontano se razvija i samostanska knjižnica koja je do pred Domovinski rat brojila oko 17.000 svezaka. Najstarije knjige bile su tri inkunabule iz 1486.g., a knjižnica je čuvala i 14 vrlo rijetkih knjiga iz 16. stoljeća. Kako su franjevci u Vukovaru brinuli za hrvatski jezik, svjedočilo je i sedamdesetak svezaka tzv. »Rarissime Croaticae«, piše u knjizi fra Špehara. Inače, samostanska knjižnica u Vukovaru poznata je po rijetkim knjigama, primjerice od 1850.g. i po hrvatskim latinistima, te se tako ubraja, uz Dubrovnik i Trsat, u posebno značajne franjevačke knjižnice. U vremenu srbočetničkog razaranja Vukovara, crkva sv. Filipa i Jakova, samostan i knjižnica, teško su stradali. Knjige su raznešene, spaljene i nestale na sve strane. Samo manji dio se vratio.(D.Borovčak)

 

 

26. studenog u Velikom je Trgovišću, u obnovljenoj spomen školi koju je nekoć pohađao Dr. Franjo Tuđman održano predstavljanje Zbornika radova prvih Dana dr. Franje Tuđmana održanih u svibnju ove godine. Predstavljanje je organiziralo mjesno poglavarstvo, a o Zborniku su govorili dr. Milan Vuković, prof. Đuro Vidmarović i urednik zbornika Nenad Piskač. Okupljenima se u ime domaćina obratio načelnik Velikog Trgovišća dipl. inž. Zdravko Vutmej, a u ime organizacijskog odbora dr. Rajko Fureš. Na kraju se skupu obratio i dr. Miroslav Tuđman, sin pokojnog predsjednika. Na predstavljanju se okupila puna učionica posjetitelja iz Hrvatskog zagorja i Zagreba, koja je nakon predstavljanja razgledala obnovljenu školu i zajednički se fotografirala. U školi postoji spomen učionica koju je pohađao hrvatski predsjednik dok je bio osnovnoškolac, te galerija umjetničkih slika, kao i odjel mjesne knjižnice.(D.Borovčak)

 

 

U organizaciji Udruga hrvatskih liječnika dragovoljaca 1990.-1991. ove će se godine 17. studenog u Vukovaru održati 4. Znanstveno-stručni simpozij na temu »Ratna bolnica 1991. godine«. Prije dvije godine u vukovarskoj bolnici otvoren je i spomen muzej na sve ono što su vukovarska bolnica, njeno medicinsko osoblje, pacijenti i ranjenici pretrpjeli u tri mjeseca razaranja i okupacije grada. Potrebno se podsjetiti na te strašne i sudbonosne dane, posebno one zadnje krajem studenog 1991. Ali ne samo u studenom, postoji i svakodnevna prilika da na tom mjestu sve generacije hrvatskih učenika na satu povijesti uče uživo, o zločinu, o velikosrpskim hordama, o herojskoj obrani slobode, o međunarodnom licemjerju...(D.Borovčak)

 

 

U nedjelju 9. studenog na mjesnom groblju Šandrovac otkriven je spomenik prešućivanim hrvatskim mučenicima i stradalnicima iz vremena Drugog svjetskog rata. Tako Šandrovac postaje još jedno hrvatsko spomen mjesto prešućivanog i tragičnog komunističkog terora i stradanja nedužnih hrvatskih ljudi. Zalaganjem Odbora za podizanje spomenika prešućivanim hrvatskim žrtvama Drugog svjetskog rata i poraća Bjelovarsko-bilogorske županije i načelnika mjesta Josipa Dekanića, ove nedjelje održana je u Šandrovcu komemoracija u spomen na 89 žrtava iz vremena od 1941. do 1946. Na mjesnom groblju otkriven je spomenik na kojem se nalaze popisane sve žrtve s danom rođenja i danom i mjestom smrti. U otkrivanju spomenika učestvovao je uz rodbinu i potomke žrtava, Bjelovarsko-bilogorski župan Miroslav Čačija, članovi Odbora za podizanje spomenika, članovi općinskog poglavarstva s načelnikom Josipom Dekanićem, te veterani Hrvatske vojske.Spomenik je blagoslovio župnik vlč. David Andreić. Potom je u mjesnoj crkvi Pohođenja Blažene Djevice Marije održana koncelebrirana sv. misa, koju je predvodio vojni kapelan iz Bjelovara vlč. Damir Vrabec. Na groblju pri otkrivanju spomenika govorio je dopredsjednik županijskog Odbora za podizanje spomenika Zdravko Ivković čiji govor slijedi u cijelosti. (D.Borovčak)

 

 

Na Dan neovisnosti, 8. listopada, u Vratišincu u gornjem Međimurju varaždinski biskup Josip Mrzljak blagoslovio je spomen-obilježje poginulim hrvatskim braniteljima i žrtvama poratnog komunističkog terora na području župe Vratišinec. Na spomen-obilježju nalaze se imena dvadesetero župljana, kao i župnika Hinka Krodera kojeg su partizani mučili i ubili 1945. godine. Nakon blagoslova i odavanja počasti i zahvale hrvatskim braniteljima i mučenicima, biskup Mrzljak predvodio je u župnoj crkvi Uzvišenja sv. Križa misu zadušnicu za sve stradalnike, te za domovinu Hrvatsku u povodu praznika njezine neovisnosti. Spomen-obilježje u obliku dvaju slomljenih krila, simbola prekinutih života, iz kojih izranja veliki bijeli križ spasenja, žrtvovanja i ljubavi podignut je kao trajni spomen i zahvala svim poginulim hrvatskim braniteljima u Domovinskom ratu, te žrtvama jugokomunističkog terora s područja župe Vratišinec, te u spomen na sve neznane mučenike za domovinu Hrvatsku.(tekst Ika, slike D.Borovčak)

 

 

Donosimo reportažu s Mise zadužnice, održane u nedjelju, 1. lipnja 2008. godine kod crkve Muke Isusove u Donjem Maclju (župa Đurmanec). Misu, koja je služena u spomen na žrtve Križnog puta 1945. godine, predvodio je predsjednik Komisije Hrvatske biskupske konferencije "Iustitia et pax" zagrebački pomoćni biskup Vlado Košić. Tekst IKE popraćen je fotografijama koje je snimio Damir Borovčak. Iz propovijedi biskupa Košića izdvajamo: "...onaj tko to ne vidi, da je Bleiburg i križni putovi nakon toga - a Macelj je najveće groblje pobijenih Hrvata nakon Drugog svjetskog rata - najveća tragedija Hrvata u povijesti i tko to izbjegava priznati i pokloniti se žrtvama svoga naroda, taj je lud graditelj, zajedno s egzekutorima ubojica vlastitog naroda kad je već pobijen i stradao od zatornika tuđinaca, taj je zapravo izdajica vlastitog roda i naroda. Međutim, dok je nad onima koji trpe Božji blagoslov, nad onima koji ubijaju je prokletstvo.... Teško je zamisliti istinoljubivog Hrvata koji se ne želi pokloniti žrtvama svoga naroda, dok se istodobno klanja žrtvama drugih naroda. Istina je teška, često nas suočava s novim velikim trpljenjima, ali ona je jedino pravi temelj na kojem se može graditi budućnost. Kad čovjek gradi na laži, kad ne želi ni istražiti ni čuti istinu, tada riskira da kao onaj ludi graditelj doživi da mu se sve sruši".

 

 

Donosimo reportažu Damira Borovčaka s predstavljanja nove knjige udruge Žene u Domovinskom ratu, održane 16. siječnja 2008. godine u Novinarskom domu u Zagrebu. Izdvajamo: "Sa stalnom porukom Snagom ljubavi – činiti dobro, u najnovijim su knjigama žene Petrinje i Siska posvjedočile istinu o patnji i stradanjima u vremenu Domovinskog rata. U te dvije knjige 60-tak žena svjedočilo je temeljem proživljenoga svoja sjećanja, od kojih je tridesetak večeras nazočilo predstavljanju. Predstavljanje je počelo scenskim nastupom učenica škole iz Petrinje. Uz koordinatorice žena iz Petrinje i Siska, na predstavljanju je svoja sjećanja i doživljaje svjedočio i pomoćni zagrebački biskup Vlado Košić, koji je u tom ratnom vremenu bio župnik u Hrastovici, a kasnije i u Petrinji. Bio je doslovno župnik na prvoj crti bojišnice, uvijek sa svojim župljanima. I danas u Moščenici stoji križ do kuda su prognanici iz Petrinje sa svojim župnikom Košićem mogli doći iz Siska zapaliti svijeće".

 

 

Uz tekst IKA-e, a zajedno sa slikama Damira Borovčaka, donosimo reportažu s otvorenja Muzeja blaženog Alojzija Stepinca, kojeg je prekjučer u Zagrebu svečano otvorio kardinal Josip Bozanić u kuli Nebojan na zagrebačkom Kaptolu. Sam muzej utemeljen je još 1995. godine, no do sada se nalazio u skučenom i neprikladnom prostoru. U prvoj dvorani izloženi su eksponati vezani uz mučenički život kardinala Stepinca, odnosno predmeti vezani uz progone komunističke vlasti prema tadašnjem zagrebačkom nadbiskupu. Posebna pozornost posvećena je montiranom sudskom procesu, zatim uzničkim danima u zloglasnom zatvoru Lepoglavi, zatočeništvu u Krašiću, smrti te beatifikaciji. U drugoj dvorani prikazano je kardinalovo djetinjstvo i mladenaštvo, zatim Stepinčeva obitelj te njegova svećenička karijera. Iako je većina eksponata bila izložena u starom muzeju, novi će postav imati neke novine. Prvi će put biti izložen križ koji je blaženi Stepinac nosio na hodočašće u Svetu zemlju 1937. godine. U sklopu muzeja smještena je multimedijalna dvorana te suvenirnica.

 

 

Povodom 320. obljetnice smrti biskupa Martina Borkovića, zagrebački pomoćni biskup Vlado Košić predvodit će misno slavlje u srijedu 31. listopada u 18 sati u zagrebačkoj katedrali. Vezano uz spomenutu obljetnicu donosimo izvadak iz knjige Damira Borovčaka «Voliš li Hrvatsku?» (str. 147 - 152) – u obliku male reportaže, u kojoj se može saznati više o životu i djelu tog značajnog hrvatskog svećenika i domoljuba. "Biskup Martin Borković, kao predhodnik Stepinca sigurno se ubraja među najistaknutije zagrebačke biskupe i povijesne osobe. Zaslužio je počasti i dostojno naše sjećanje. Na žalost, danas u Zagrebu nema ni ulice s njegovim imenom, ni njegova spomenika, ni spomen-ploče o njegovoj zasluzi za proglašenje sv. Josipa zaštitnikom Hrvatske u Hrvatskom saboru. Posve je zapostavljeno i zaboravljeno njegovo časno ime, kao i njegova značajna uloga u povijesti, kojom je zadužio svoj hrvatski narod i zaslužio trajno poštovanje svih hrvatskih naraštaja".

 

 

Do dvorca Lužnica vrlo se jednostavno stiže iz središta Zaprešića, cestom prema graničnom prijelazu Harmica, u smjeru mjesta Brdovec. Poslije samo nekoliko kilometara putnici ugledaju jednokatni dvorac, vrlo skladnog i simetričnog pročelja. U središnjici dvorca, svečana dvorana s balkonima. Dvorac sa slikovitim kulama na uglovima, baroknih detalja i renesansnih motiva stoji na blagoj uzvisini, okružen njegovanim parkom. Namijena kula nije obrambena, ni nadzor ulaza, već samo naslijeđe graditeljske tradicije. Pogledi kao iz priče, kako prema dvorcu, tako i iz stambenih kula, s čijih se prozora pružaju idilični vidici.(D.Borovčak)

 

 

U prepunoj velikoj dvorani Muzeja Mimara Zagrebu, 23. je listopada održan koncert potpore i podrške Zvonku Bušiću, domoljubnom Hrvatu osuđenom na 30 godina američkog zatvora. «U američkom je zatvoru već 32. godinu. Kaznu je počeo služiti u svojoj 30. godini, a sada je u svojoj 62. godini života. Trebao je biti pušten po isteku kazne, no on danas u Americi još uvijek nepravedno robija, puno dulje od dosuđene presude. Kako je moguća tako okrutna nepravda u zemlji koja sama sebe ističe kao uzor ljudskih prava, slobode i demokracije?» Pismo podrške pročitala je jedna od organizatorica Kluba prijatelja – Maja Runje, nastupila je i glazbenica Meri Cetinić, a program je vodila dramska umjetnica Anja Šovagović-Despot.

 

 

U Hrvatskom glazbenom zavodu u Zagrebu vrlo uspješno je izveden program "Postaja Križnog puta Zagreb" u organizaciji zagrebačkih gospođa iz društva Krug prijatelja, koje skrbi da se tragične uspomene hrvatskog naroda ne zaborave. Dvorana Glazbenog zavoda je bila puna i u dvosatnom programu nazočni su pozorno pratili program koji su izveli HKUD "Prigorec" iz Markuševca i vokalna grupa "Žuna" Bedekovčina. Program je podsjetio na teška stradanja hrvatskog naroda poslije tzv. "oslobođenja" tijekom 1945. Cijeli događaj izvrsno je vodio poznati dramski umjetnik Joško Ševo, interpretirajući prigodne tekstove. Impresivna su bila autentična svjedočanstva stradalnika i uznika tog vremena. O represivnom i krvavom komunističkom režimu govorili su gđa Kaja Pereković i gosp. Stjepan Brajdić kao tadašnji osuđenici na smrt. Također vrlo je interesantno bilo i svjedočenje profesorice Cike Mikolčić, koja se volonterski bavi istraživačkim radom arhivske građe tog vremena. Nažalost, već uobičajeno, mediji su u potpunosti ignorirali ovaj događaj.

 

 

Jesmo li uopće svjesni u kakvoj zemlji božanske ljepote, predivne prirode i klime živimo? Jesmo li svjesni tradicije i baštine koju nasljeđujemo svojim rođenjem u Hrvatskoj? Jesmo li uopće svjesni kako imamo obvezu čuvati za buduće naraštaje sve što nam je Bog dao na uživanje? To su pitanja koja naviru kada brodom iz dubrovačke luke Gruž plovimo prema Elafitskim otocima. Elafitsko otočje čini sedam otoka: Daksa, Koločep, Sv. Andrija, Lopud, Rudo, Šipan i Jakljan. U prošlosti su svi bili nastanjeni, a danas samo četiri, od kojih su Koločep, Lopud i Šipan iznimne turističke atrakcije. Oni su i u prošlosti imali posebnu važnost za Dubrovačku Republiku, jer su ondje bili izgrađeni ljetnikovci, samostani i dvorovi najbogatije dubrovačke vlastele.(D.Borovčak)

 

 

...Godine 1990. g. Ljubica Štefan bila je prvi puta u Izraelu. U Memorijalnom centru vidjela je prostor koji je namijenjen pravednicima među narodima. Zapitala se, kako da tu uopće nema prostora koji pripada njezinom hrvatskom narodu. Prisjetila se pomaganja Židovima u Karlovcu i humanosti svog pokojnog strica Luje. Zato odmah po dolasku u Zagreb 1992.g., piše židovskim organizacijama o tome kako su njezin stric i ona pomagali Židovima u Drugom svjetskom ratu... Branila je i dokazivala istinu o kardinalu Stepincu, ukazujući kako je zagrebački nadbiskup u vrijeme Drugog svjetskog rata izravno pomagao i doprinio spašavanju većeg broja Židova od nacista...