Gvozdansko - svetište hrvatskog junaštva - 3. dio

Prije godinu dana, 13. siječnja 2009. uspinjao sam se kroz šumu u pratnji domaćina Josipa Grabarevića. Obojica smo prtili snijeg penjući se prema gradu, u koji smo jedva ušli, jer bijaše obrasao sav u korov, šiprag i trnje, iako u siječnju nema vegetacije. Razmišljao sam što bi trebalo učiniti da se Gvozdansko otme iz trnja i zaborava. U kuli sam zapalio svijeće i pomolio se sa željom da se ponovno vratim, u isto doba iduće godine.

Godinu dana kasnije, nakon prvog susreta s mjestom velike žrtve i hrvatskog junaštva te 20 godina poslije uspostave slobodne i suverene države Hrvatske, organiziran je 1. hodočasnički spomen-pohod u Gvozdansko. Iz Zagreba su u nedjelju 10. siječnja 2010. stigla dva puna autobusa hodočasnika na mjesto povijesno uzorite junačke obrane domovine, a iz lokalnih okolnih mjesta pristiglo je još toliko ljudi. Po prvi puta služena je misa zadušnica za branitelje Gvozdanskog, koji su se žestoko suprostavili Turcima, posebno po velikoj hladnoći od Božića 1577. do 13. siječnja 1578.g. Bili su tada već znatno oslabljeni, izgladnjeli i promrzli, pa ipak nisu pokleknuli u nastojanju da se ne predaju pod nikakvim uvjetima i turskim ponudama te da obrane grad na život ili smrt od puno nadmoćnijeg neprijatelja.

Pet vijekova poslije te žrtve, na brdu povrh ušća potoka Žirovca i Gvozdne, stoji još uvijek ponosni zrinski grad Gvozdansko. Ime sela, a kasnije i utvrde, potječe vjerovatno od riječi 'gvozd' koja označava 'šumu', a može značiti i nalazište rudača. Za mene će Gvozdansko uvijek značiti nešto čvrsto, nešto uzorito, nešto ponosno i uzvišeno. Nasuprut utvrde, u selu na brijegu, crkva sv. Filipa i Jakova. Nekoliko puta spaljena i srušena do temelja, pa uvijek ponovno obnovljena. Tako i opet obnovljena poslije osloboditeljske akcije 'Oluje'. Od stare crkve u unutrašnjosti samo ploča na kojoj je vidljiva godina 1787. No crkveni spisi svjedoče, župa Gvozdansko starija je više od pet stotina godina.

Misu je predvodio dr. Stjepan Kožul, kanonik Prvostolnoga kaptola zagrebačkog i kroničar povijesnih događaja u zagrebačkoj nadbiskupiji u koncelebraciji domaćina – župnika vlč. Stjepana Filipeca. U propovijedi na nedjelju Krštenja Gospodinova dr. Kožul je govorio osim o dubini značaja krštenja Isusova i krštenja svakog pojedinca, ali o gvozdanskim braniteljima iz turskih vremena i mučenicima iz najnovijih povijesnih razdoblja. Na misnom slavu blagoslovljen je i spomen-kamen za Crkvu Hrvatskih mučenika u Udbini.

Nakon misnog slavlja okupljeni hodočasnici uputili su se u povorci do spomenika žrtvama iz Drugog svjetskog rata i Domovinskog rata gdje je održana spomen riječ. Ispred župljana Gvozdanskog Zoran Stunković pročitao je popratno pismo uz spomen kamen za crkvu u Udbini. Predsjednik Hrvatskog Obranbenog Reda Branimir Petener govorio je o opravdanosti žrtve i uzoru za iduće naraštaje, a zatim je Mile Prpa pročitao zahtjev budućem Predsjedniku, Saboru i Vladi RH od strane udruga koje su organizirale 1. hodočasnički spomen-pohod. Uslijedilo je polaganje vijenaca i paljenje svijeća prisutnih predstavnika udruga podno spomenika. Potom su se hodočasnici uputili posjetiti utvrdu. U obilasku utvrde razgladavala se glavna kula u čijoj su se unutrašnjosti zapalile svijeće, a u dvorištu grada Mile Prpa pročitao je svoju pjesmu nadahnutu junačkom obranom grada Gvozadansko.

Za prilaz gradu postavljeno je preko Žirovca brvno uz pomoć lokalnih mještana. Jesenas je raskrčeno raslinje u gradu i oko grada, što potiče na to da grad uskoro mogu početi posjećivati povijesni stručnjaci, izletnici, planinari i putnici namjernici. Gvozdanskom je svakako potrebno posvetiti puno veću i plansku društvenu skrb te najveću medijsku pozornost. Gvozdansko bi svakako trebalo postati mjesto pohoda školske mladeži svih uzrasta, mjesto pohoda ljubitelja prirode i povijesti te mjesto okupljanja iskrenih domoljuba. Gvozdansko zbog svoje tragične povijesti doista zaslužuje (p)ostati svetište hrvatskog junaštva, mjesto molitve i prisege da se domovina nikada i ni pod kakvim uvjetima ne izdaje, ne prepušta požudi neprijatelja ni stranih osvajača. Ovdje bi svaki hrvatski vojnik, a napose zapovjednici, političari i visoki državni dužnosnici, trebali polagati prisegu da nikada, ni pod kakvim uvjetima, ne će izdati domovinu. Gvozdansko bi trebalo postati znamenito i kultno mjesto – svetište hrvatskog junaštva i svetište hrvatskih obrambenih snaga!

Damir Borovčak

ZAHTJEV

HODOČASNIKA PRVOGA SPOMEN-POHODA U/NA GVOZDANSKO

ZA ZAŠTITU I OBNOVU VELIČANSTVENE HRVATSKE

ZRINSKE UTVRDE GVOZDANSKO

UZ 432. OBLJETNICU JUNAČKOGA MUČENIŠTVA GVOZDANSKE HRVATSKE, NAKON VELIČANSTVENE SMRTI SVIH BRANITELJA (POGLAVITO HRVATSKIH RUDARA IZ JAPRAGA, SADAŠNJE LJUBIJE I OKOLICE U REPUBLICI BOSNI I HERCEGOVINI) TE PADA ZRINSKE OBRAMBENE UTVRDE DNE 13. SIJEČNJA 1578. POD ONODOBNU TURSKU VELEVLAST – MI, HODOČASNICI PRVOGA SPOMEN-POHODA U GVOZDANSKO ZAHTIJEVAMO NEODGODIVU I HITNU ZAŠTITU I OBNOVU ZRINSKE UTVRDE GVOZDANSKO!

ZAHTJEV UPUĆUJEMO PONAJPRIJE BUDUĆEMU PREDSJEDNIKU, SABORU I VLADI RH, TE MINISTARSTVIMA OBNOVE I KULTURE. NEKA SE GVOZDANSKE RUŠEVINE PRETVORE U SPOMEN-DOM POVIJESNOGA JUNAŠTVA I MUČENIŠTVA! NEKA TAJ SPOMEN-DOM OD ZABORAVA OBRANI GVOZDANSKO!

ŠTOVIŠE, KAKO NISU SAMO TURCI UBILI ZRIN GODINE 1577. I GVOZDANSKO 1578., NEGO I GORI ČETNICI 1941., 1943., 1945. PA OPET 1991., NEKA MINISTARSTVO KULTURE RH, PRIMJERICE, ODUSTANE OD KUKAVIČKE OBNOVE ČETNIČKOGA SPOMENIKA U SRBU, A GVOZDANSKIM SPOMEN-DOMOM POTVRDI POVIJESNU ISTINU!

POZIVAMO I SVE DOBRE LJUDE U DOMOVINI I DILJEM SVIJETA: SVOJIM DAROVNICAMA POSPJEŠITE ZAŠTITU I OBNOVU GVOZDANSKOGA GRADA I NJEGOVO PREPORODNO PROMAKNUĆE U BLISTAVU HRVATSKU ZNAMENITOST!

NEKA NAŠE SLJEDEĆE HODOČASNE SPOMEN-POHODE U GVOZDANSKO I NA GVOZDANSKI GRAD SVEČANOM PRATNJOM UZVISE POVIJESNE POČASNE UDRUGE, POSTROJBE DRAGOVOLJACA IZ HRVATSKOG OBRAMBENO-OSLOBODITELJSKOG ILI DOMOVINSKOGA RATA I NOVE POSTROJBE HRVATSKE VOJSKE, A JEDNOM I NAJVIŠI DRŽAVNI DUŽNOSNICI. NEKA UGLEDNICI SPOZNAJU I PRIZNAJU ISTINU PA NAM SE PRIDRUŽE, JER I ZA NJIH UTIREMO HRVATSKE VJEČNE HODOČASNE STAZE!

UJEDNO POZIVAMO HRVATSKO ŠKOLSTVO I ZNANOST: UVRSTITE U ŠKOLSKE UDŽBENIKE I VELIČANSTVENU TRAGIČNU POVIJEST GVOZDANSKOGA, KAKO BI NAŠA MLADEŽ I BUDUĆI NARAŠTAJI UČILI O ČASNIM I JUNAČKIM SMRTIMA BRANITELJA TE ZRINSKE UTVRDE, A JEDNAKO I O TRAGEDIJAMA HRVATA GVOZDANSKOG I ZRINA U XX. STOLJEĆU!

ISTO TAKO POZIVAMO UMJETNIKE, POSEBICE SLIKOPISNE ILI FILMSKE REDATELJE: UMJETNIČKIM DJELIMA ZAUVIJEK ZABILJEŽITE ČUDESNE BRANITELJE GVOZDANSKOGA GRADA TE INE VRHUNCE HRVATSKIH POVIJESNIH TRAGEDIJA, JER JE U HRVATA JEDVA ITKO ČUO – PRIMJERICE – ZA GVOZDANSKO, A DA GA IMA IJEDAN INI NAROD, ODAVNA BI ZA TAKVU DIKU ZNAO SAV SVIJET.

OD ZABORAVA SPASIMO

NAJLJEPŠE BISERE HRVATSKE POVIJESTI!

U/NA GVOZDANSKOME, DNE 10. SIJEČNJA 2010.

U IME HODOČASNIKA PRVOGA SPOMEN-POHODA U/NA GVOZDANSKO

PRIPREMNO-PROVEDBENI ZDRUG UDRUGA

• BOSANSKOHERCEGOVAČKI HRVATI ZAGREB •

• HVIDR-A – HRVATSKI VOJNI INVALIDI DOMOVINSKOGA RATA – ZAGREB •

• HZ – HRVATSKI ZBOR •

• MACELJ 1945. •

• HOZ – HRVATSKI OBREDNI ZDRUG – JAZOVKA •

• HOR – HRVATSKI OBRANBENI RED •

Poveznice

Gvozdansko - svetište hrvatskog junaštva (1/3)

Gvozdansko - svetište hrvatskog junaštva (2/3)

Gvozdansko - svetište hrvatskog junaštva (3/3)