Detalji

Objavljeno: 08. kolovoza 2010.

Farsa s Matvejevićevim ''zatvorom'' o kojoj sam pisao u prošlom broju Hrvatskog slova tipičan je primjer uhodanog postupka kojim anakrona pseudohrvatska pseudoljevica sustavnim etiketiranjem, izmišljanjem i izvrtanjem činjenica sve što ima veze hrvatskom državotvornim osjećajem obilježava kao fašizam. Kad se određena pojava, osoba ili događaj strpaju u kontekst fašizma, onda profesionalni ''antifašisti'' kreću u pobjednički juriš kao da umjesto Mile Pešorde ili Ivana Aralice imaju pred sobom Hitlera ili Mussolinija glavom i bradom. Takav postupak ispravno bi bilo, mislim, nazvati 'kontekstualizacijom'. U tome se, recimo, izvještio jedan Miljenko Jergović. Slušam ga neki dan u emisiji Hrvatskog radija ''Katapultura'' kako bez ikakve ograde govori o sucu Lukiću kao ustaši, kako hrvatske državne i kulturne institucije i pojedince, pa i samu premijerku proglašava ostacima ''Tuđmanova ustaškog miljea''. I nikome ništa. (D.Pešorda)

Detalji

Objavljeno: 06. kolovoza 2010.

Ovih dana ministar Milinović je najavio da bi plaće zaposlenih u javnom sektoru mogle biti smanjene za 10-15 %. Ta izjava samo je jedna u nizu sličnih izjava kojima se građane upozorava da budu sretni trenutnim stanjem jer će biti još gore. Nesumnjivo riječ je o novom diskursu političkih elita, a ne o slučajnom ekscesu. Narativ ''bit će vam još gore'' potpuni legitimitet je dobio sa Sanaderovim odlaskom, tako da se sve više stječe dojam da je vječito nasmijani ''potpisivač jamstvene kartice'' otpremljen u prijevremenu političku mirovinu samo zato što je bio istreniran za ulogu optimista. Pa bi u novoj ulozi donositelja loših vijesti bio neiskoristiv.(D.Pešorda)

Detalji

Objavljeno: 01. kolovoza 2010.

Jedan aforizam, ne sjećam se više čiji, glasi: Neki postadoše poznati na nepoznat način. Za Predraga Matvejevića to se ne može reći. Pročuo se pisanjem otvorenih pisama komunističkim vlastima tijekom ''olovnih godina''. U tim pismima zalagao se kod crvenih moćnika da budu blagi prema politički progonjenim intelektualcima. Bjehu to snishodljiva pisma, bez trunke sumnje u krivicu osuđenih, tek sa stidljivim apelom na općepoznate milosrđe i demokratsku širinu komitetlija. Nije poznato da su Matvejevićeva pisma i za dlaku popravila položaj Vlade Gotovca i ostalih, ali su itekako popravila, štoviše iz ničega stvorila, intelektualni ugled samom autoru. Kako je primijetio akademik Slobodan Novak, Matvejević u svoja pisma nije ulagao stečeni ugled intelektualca, nego ih je pisao da bi taj ugled tek stekao.(D.Pešorda,HS)

Detalji

Objavljeno: 18. srpnja 2010.

Čitam u Jutarnjem listu izjave Jelene Veljače, Renata Barkovića i Bane Milenkovića. Odlučili su, vele, ''izaći iz ormara'' i podijeliti s javnošću svoju ateističku orijentaciju. Sumnjam da je javnost luda za teološkim spekulacijama urednika jednog internetskog portala, jednog slikara i jedne glumice u ovdašnjim sapunicama. Ali njih troje očito žudi za pažnjom javnosti, pa makar i po cijenu gluparanja pred tom istom javnošću. Jelena Veljača je nešto kao ''mala Severina'' ili ''urbana Severina'', slabašniji su joj i stas i glas, ali ona to nadoknađuje pisanjem. Po Severininu obrascu nedavno je javnost zagolicala filmićem a la Severina. Brzo je demantirala da je to ona tvrdeći da se radi o nekoj dvojnici. Razlika je evidentna, bunila se Veljača, pa njene su grudi veće! Argument 'grudi' kao i argument 'nepokrenutog pokretala' djeluje u prvi mah uvjerljivo i samorazumljivo, međutim nakon podrobnijeg razmatranja ostavlja dojam da tu nešto ne štima. Jutarnji list objavljuje neke njezine tekstove, koje uglavnom preskačem, ali to štivo očito ima publiku dočim ga urednici objavljuju i honoriraju.(D.Pešorda)

Detalji

Objavljeno: 11. srpnja 2010.

U posljednje vrijeme razvezla se rasprava o tome tko je pametniji, lijevi ili desni? Sve je započelo člankom Nevena Sesardića u ''Jutarnjem listu''u kojem on lepršavo problematizira stereotip o ''pametnoj ljevici'' i ''glupoj desnici''. Sesardića je ponukala valjda navada novih filozofa da po crveno-žutim novinama krčme plod svojih dugogodišnjih faustovskih naukovanja nasitno. Teško je tome odoljeti: kao prvo, relativno lako je ispasti pametan ni stranicu dalje od dubokoumne izjave Simone ili Mani Gotovac, nakon što se ovoj drugoj učinilo da je u poistovjećivanju sa Severinom otkrila svojevrsni eliksir mladosti; kao drugo, svatko nešto prodaje da bi se prehranio. Pa i filozofi.(D.Pešorda)

Detalji

Objavljeno: 20. lipnja 2010.

Ideolog američkog neokonzervativizma Irving Kristol u eseju ''Život bez oca'' konstatira da je djetinjstvo u razorenim obiteljima generator brojnih problema u suvremenom društvu: ''Jedan od nepobitnih zaključaka moderne društvene znanosti jest da su očevi VIP-ovi (jako važni ljudi)... Pokazalo se da su gotovo dvije trećine silovatelja, tri četvrtine maloljetnih ubojica te jednak postotak zatvorenika osuđenih na dugogodišnje zatvorske kazne, mladići odrasli bez oca. (I. Kristol: Neokonzervativizam, Algoritam, Zagreb 2004., str. 85.).'' Iako se Kristol poziva na znanstvena istraživanja i dostupne statistike, suvremeni psiholozi će u javnim nastupima nastojati zanijekati, zabašuriti, relativizirati ili barem ublažiti iznesene činjenice. Naime, nije ''politički korektno'' iznositi stavove koji bi išli u prilog tradicionalno shvaćenoj obitelji. S druge strane mediji će se, a i tzv. stručnjaci koje se pita za mišljenje, s licemjernim zgražanjem i loše prikrivenim zadovoljstvom obrušiti na oca zlostavljača u slučaju obiteljskog nasilja, ne zaboravljajući pri tome optužiti konzervativni model obitelji kao glavni uzrok takvih nemilih događaja. No, je li baš tako?(D.Pešorda)

Detalji

Objavljeno: 13. lipnja 2010.

S kim god zapodjenem razgovor o politici, uvijek nekako dođemo do istog. Ulazak u EU ne donosi nam ništa dobro, ali nemamo alternative. Čitam tako nedavno kolumnu vrsnog kolumnista ''Večernjeg lista'' Milana Ivkošića: Ivkošić prvo nabraja sve mane našeg bezglavog pristupanja Europskoj uniji da bi onda neočekivano poentirao kako će on na referendumu glasovati za ulazak u EU. Ja bih ovdje oprezno dodao – ako referenduma bude. Može se kome učiniti čudnom ova moja sumnjičavost, ali ona se temelji na činjenicama. Ovih dana je naime cijela Hrvatska strepila nad ishodom slovenskog referenduma o Arbitražnom ugovoru, koji je zapravo slovenski referendum o ulasku Hrvatske u EU. Nedavno smo, zahvaljujući ponajviše američkom pritisku na Sloveniju, za dlaku izbjegli slovenski referendum o ulasku Hrvatske u NATO, a nešto mi govori da ta priča još nije gotova i da će Slovenci raspisati još barem jedan referendum o ulasku Hrvatske u EU. U isto to vrijeme u Hrvatskoj se sve čini da se onemogući bilo kakvo referendumsko izjašnjavanje hrvatskog naroda o bilo čemu. Čak se i Ustav planira mijenjati tako da se referendum, ako ga bude, svede na karikaturu slobodnog izjašnjavanja građana.(D.Pešorda)

Detalji

Objavljeno: 10. lipnja 2010.

Poljski filozof Leszek Kolakowski u eseju ''Politika i vrag'' povijest sagledava kao borbu Boga i vraga na pozornici svijeta. Borba je moguća zato što je Bog čovjeku dao slobodnu volju pa on može odabrati i zlo, to jest nasjesti zavodljivim obećanjima Nečastivog. Kako je po srednjovjekovnoj teologiji đavao ''majmun Boga'', on ne umije stvarati, umije samo oponašati. Stoga se nakon rasapa srednjovjekovnog poretka utemeljenog na kršćanskoj slici svijeta, vrag ugnijezdio u osamostaljene oblasti ljudske djelatnosti: politiku, pravo, filozofiju, znanost, umjetnost itd. Totalitarizmi 20. stoljeća, drži Kolakowski, karikaturalne su imitacije teokracije, dakle vražje djelo. Vrag je u povijesti od početka, kao tumač historije briljirao u djelima Karla Marxa, a kao kreator društvenog poretka iskazao se tijekom 20. st. Logično je stoga zapitati se: što vrag radi u 21. stoljeću? Ako je prošlo stoljeće orgijao prostorom političkog i javnog, gdje se skrio nakon što su njegova djela, totalitarni poretci, propala, a liberalizam slavodobitno objavio 'kraj povijesti'?(D.Pešorda)