Pomodni ateizam

Čitam u Jutarnjem listu izjave Jelene Veljače, Renata Barkovića i Bane Milenkovića. Odlučili su, vele, ''izaći iz ormara'' i podijeliti s javnošću svoju ateističku orijentaciju. Sumnjam da je javnost luda za teološkim spekulacijama urednika jednog internetskog portala, jednog slikara i jedne glumice u ovdašnjim sapunicama. Ali njih troje očito žudi za pažnjom javnosti, pa makar i po cijenu gluparanja pred tom istom javnošću.

Jelena Veljača je nešto kao ''mala Severina'' ili ''urbana Severina'', slabašniji su joj i stas i glas, ali ona to nadoknađuje pisanjem. Po Severininu obrascu nedavno je javnost zagolicala filmićem a la Severina. Brzo je demantirala da je to ona tvrdeći da se radi o nekoj dvojnici. Razlika je evidentna, bunila se Veljača, pa njene su grudi veće! Argument 'grudi' kao i argument 'nepokrenutog pokretala' djeluje u prvi mah uvjerljivo i samorazumljivo, međutim nakon podrobnijeg razmatranja ostavlja dojam da tu nešto ne štima. Jutarnji list objavljuje neke njezine tekstove, koje uglavnom preskačem, ali to štivo očito ima publiku dočim ga urednici objavljuju i honoriraju. O sebi Veljača veli da je odgojena u ateističkom duhu, da je imala nekih dvojbi u ranom pubertetu, ali ih je brzo prevladala. Crkvi zamjera ''silovanje djece i križarske ratove'' i to što '' misli da ateisti ne mogu biti moralni, pošteni i duhovni ljudi''. Jelena misli da mogu. U jednom od svojih tekstova u Jutarnjem listu priznaje kako je jedne zore, shrvana egzistencijalnom prazninom, pošla u crkvu tražiti svog ''privatnog Krista'' i naišla na zaključana vrata. Taj ju je neuspjeh naveo da zaključi: '' Prekasno je za spas duše, definitivno.'' Na kraju joj nije preostalo ništa nego da ''izađe iz ormara'' i raspali po vjeri. Kao takvoj.

Neven Barković (32), urednik, preživio je u tinejdžerskoj dobi religioznu fazu: '' Bilo je to tijekom srednje škole, a moja religijska faza nije bila ni kršćanska ni katolička, nego nekakva poluistočnjačka mješavina. Onda me to pustilo i nikad se nisam vraćao religiji. Naime, shvatio sam da meni definitivno 'hipoteza bog' nije potrebna jer nemam dobrih razloga vjerovati da on zaista postoji.'' Eh, dobismo konačno i ''hrvatskog Laplacea'', Barkovića. Što jest, jest – ''hipoteza bog'' uistinu nije potrebna za vođenje t-portala. Štoviše, može samo smetati. A ''poluistočnjačke mješavine'' što se tiče, ona je i danas najčešće gorivo tinejdžerskih duhovnih uzleta djece ateiziranih roditelja.

Banu ili, po jutarnjački, Baneta Milenkovića (47) u crkvu je, valjda krišom, vodila prabaka. Crkveni ambijent mu je djelovao ''fantastično i nadrealno'', a kasnije je shvatio da se ne slaže ni sa njegovim ''unutarnjim kodom''. Pošteno! Kad je čovjek kodiran, onda se valja držati koda. Tu je možda i objašnjenje ovog ateističkog prenemaganja. Svi članovi ateističkog ''iskoraka'' naglašavaju kako potječu iz obitelji koje za vjeru nisu marile ama baš nimalo. No tu se javlja i prvi paradoks njihove pozicije. Tvrde da su javno istupili kako bi ohrabrili i ostale u našem društvu, koje je zadrto klerikalno, da učine isto! Ako su već njihovi djedovi, potom očevi i konačno oni sami kao ateisti lijepo poživjeli i lijepe karijere ostvarili upravo u tom istom društvu, čak i uza sve njegove mijene, kako, pobogu, mogu lupetati bedastoće o nekakvoj ugroženosti ateizma!? Po svemu bi se reklo da su bili malčice i povlašteni upravo zbog svojih uvjerenja i obiteljskog backgrounda!

Uz ovo troje koji su se za Jutarnji fotografirali ispred spomenika Nikoli Tesli, kao ateistički prvoborci deklariraju se i filozof Pavel Gregorić (38), molekularni biolog Boris Lenhard (38) i fizičar Dejan Vinković (38). Ovo mi se zadnje ime učinilo nekako poznatim, a nikako se nisam mogao sjetiti po čemu. Po fizici sigurno nije, kopao sam po sjećanju, nije ni po druženju sa Severinom, zemunskim klanom ili Stipom Mesićem ... Možda se tako zvao neki nogometaš iz ''Cibalije'' ili ''Hrvatskog dragovoljca''? Možda neki lokalni prebjeg iz jedne stranke u drugu? A onda mi je sijevnulo – taj je pokretač peticije protiv Mišakove emisije ''Na rubu znanosti''! Provjerim na internetu – i stvarno! Munjevito napreduje taj Vinković, koji mjesec dana nakon što je otkrio da se emisija ''Na rubu znanosti'' ne bavi ''središtem'' suvremene znanosti već je otkrio i da Bog ne postoji! Nastavi li tim tempom, Nobel mu ne gine. Nepravda nanesena Tesli, bit će ispravljena nagradom drugom našijencu – Vinkoviću! Vinković misli da se ateisti moraju braniti od crkvene netolerancije i da bi se Crkva trebala financirati isključivo od poreza koji plaćaju vjernici. Kao da i želim da se, primjerice, Suzana Jašić, Marina Škrabalo i Sanja Sarnavka financiraju od mojih poreznih davanja, ali tko me pita!?

Na stranu sad činjenica da se mudri ljudi neće upuštati u dokazivanje Božjeg nepostojanja, zato je i skovan termin 'agnostik' za one koji ne uspijevaju ili ne pokušavaju vjerovati, na stranu čak i činjenica da teologija uistinu nije, kako bahato i nepametno reče Lenhard, ''izmotavanje, opskurantizam i nečasna manipulacija'' – ono što iritira u istupu ateistčkih aktivista jest samoreklamersko oponašanje stekliške Dawkinsove kampanje i pristajanje uz sramotni trend antiintelektualizma i ideološke isključivosti u orkestriranoj difamaciji Katoličke crkve.

Sve u svemu, još jedna predvidljiva trash predstava u režiji Jutarnjeg lista, legla barbarogenijske zaostalosti i malograđanštine. Sviđa mi se ova rečenica, upotrijebio sam jedan pomodni anglizam, jednu izlizanu metaforu te 'zaostalost' i 'malograđanštinu', baš po receptu progresivnog hrvatskog žurnalizma! Zato ću ovdje i završiti tekst. Da ne pokvarim dojam.

Damir Pešorda
Hrvatski list