Snažno uzdrmani temelji makedonske državnosti, nakon pristigle odbijenice iz NATO saveza, prijeteći upozoravaju na stvaranje nove arhitekture Balkana. Mogućnost raspada te države osjetila se i na Kosovu pa neki američki analitičari, poput bivšega diplomata Jamesa Hoopera tvrde kako je Kosovo već podijeljeno. Suradnik washingtonskoga časopisa “The Politico”, Ryan Grim napominje kako bi u slučaju predsjedničke pobjede Baracka Obame snažniji pritisak Rusije, Srbije i Kine prisilio američku administraciju na davanje autonomije Srbima, što bi praktično, kako kaže, značilo podjelu Kosova.Sličan se nepomirljiv duh nadvio i nad umjetno stvorenom Bosnom i Hercegovinom, a posebno ga podgrijavaju muslimanski političari u entitetu kojeg zajednički dijele s hercegbosanskim Hrvatima. Najprije je muslimanski član predsjedništva BiH, Haris Silajdžić, uzburkao duhove najavom ukidanja hrvatskoga i srpskog jezika, što je bio prvi politički čin u široj akciji nijekanja, a potom i čišćenja Hrvata i Srba iz BiH. Tu je politiku još prije nekoliko godina, kao bošnjački nacionalistički program, u javnosti predstavio akademik Muhamed Filipović. Očito je politika muslimanskog akademika proistekla ispod memorandumskih kabanica Srpske akademije, koja svojedobno, u moru različitih naroda na području bivše SFRJ, nije željele vidjeti nikoga osim Srba.

U konačnici takva je politika nanijela beskrajnu patnju i žrtve mnogim narodima, a završila je srpskim porazom. Filipovićevu pak muslimansku politiku u Silajdžićevoj jezikoslovnoj inačici, upravo je potvrdilo i sarajevsko Vijeće mula, kad je svojom odlukom hrvatskom narodu zabranilo uporabu televizijskoga kanala na hrvatskom jeziku. Nevjerojatno je da se u srcu Europe, danas, na početku 21. stoljeća, muslimanske vlasti koriste odredbama šerijatskoga zakona, koji se protiv katolika primjenjivao u ranom razdoblju osmanske okupacije BiH, kad su mjesni kadije izdavali naloge za skidanje crkvenih zvona, kako bi katoličke vjernike spriječili u okupljanju na zajedničku molitvu. Filipović se nije zadovoljio spomenutom odlukom pa je otišao i korak dalje, te od bosanskih nacionalista zatražio, da nastave progon katoličkih redovnika sv. Dominika i njihovih vjernika iz Zenice, kao što su to, valjda tijekom agresije na hrvatska područja u središnjoj Bosni, očito nedovoljno činili. Kad se ne bi radilo o programskim načelima bosanske nacionalističke politike, možda bi se moglo i pomisliti, kako je harnoga akademika razbjesnio katolički svećenik u bijelom habitu, koji je lokalno hrvatsko gledateljstvo u Kiseljaku, tek podsjetio na ćudi Titova zločinačkoga režima.

Zbog potrage za vlastitim identitetom, u akademikovoj svijesti očito vlada kaotično stanje, pa projekciju novostečenoga naci-identiteta, unatoč islamu koji ga bitno odre`uje u odnosu na susjede, pokušava projicirati u srednjovjekovno kršćansko doba bosanske povijesti. Roje li se to možda u tim tamnim dubinama akademske svijesti iracionalni strahovi od opetovanja sabora na Bilinu polju, koji Filipovića fobično tjeraju na uništenje tamošnjih Hrvata. Bez obzira na motive, najbolju ilustraciju ekstremističke Filipovićeve politike pokazuje samo segment ratnih progona Hrvata iz središnje Bosne, kad je primjerice, u ljeto 1993. Armija BiH protjerala 20 tisuća Hrvata s područja Travnika. Opljačkala im je, spalila i uništila imovinu, a iz pretočene Filipovićeve mržnje, devastirala crkvene objekte i groblja.

Tada je tako`er ubila 137 hrvatskih civila i vojnika, a u selu Bikoši počinila i pokolj nad 37 civila i ranjenih hrvatskih branitelja, za čija se 22 tijela još uvijek traga. Na nejednakopravnost i sustavno preglasavanje u parlamentu, kojim se pljačka hrvatski novac upozorio je nedavno u Mostaru i zamjenika direktora Ureda State Departmenta za jugoistočnu Europu Robert Silberstein. Nevolje s nametnutim državama postaju preskupe i za njihove sponzore pa bi negativno iskustvo zajedničkoga života u Federaciji s muslimanima, trebalo potaknuti sve hrvatske političke stranke da pozitivno iskoriste stvaranje nove arhitekture te hrvatskom narodu omoguće teritorijalnu autonomiju, koja mu jedina može jamčiti jednakopravnost s druga dva naroda.

Mate Kovačević
Hrvatsko slovo

{mxc}