Detalji

Objavljeno: 16. veljače 2010.

Britansku je javnost početkom siječnja uzbudila vijest objavljena u medijima: “Odjel za okoliš, hranu i ruralni razvoj naglašava važnost nove GM tehnologije kao moralnoga imperativa u prehrani čovječanstva”. I doista, pod naslovom “Britanija mora pokrenuti GM revoluciju hrane” The Guardian od 6. siječnja 2010. donosi govor koji će naredni dan na Poljoprivrednoj konferenciji u Oxfordu održati profesor dr. John Beddington, savjetnik za znanost britanske Vlade. Ubrzo potom, kod nas u Hrvatskoj, ilustrirani tjednik Globus objavljuje tekst hrvatskoga Vladinoga savjetnika za znanost dr. Miroslava Radmana: “Križarski rat protiv vlastite budućnosti – svi smo mi GMO”. Dr. Radman uvjerava čitatelje da možemo birati: “GM usjevi ili glad”. On tvrdi da se do sada “nije dogodila ni jedna jedina GMO-nesreća, pa stoga navodna anti-GMO histerija ljudi nije opravdana”.(prof.dr.M.Jošt)

Detalji

Objavljeno: 15. veljače 2010.

Životopisi dužnosnika Oružanih snaga Republike Hrvatske nalaze se na interentskim stranicama OS RH i dostupni su svima. Za vidjeti što stoji iza napisanog životopisa načelnika Glavnog stožera OS RH koji je OS uveo u NATO, dovoljno je usporediti neke činjenice, koje potvrđuju da je potrebno biti podoban, a ne sposoban. Kao velikom vojskovođi koji osobno izjavljuje javno na HTV-u da za biti časnikom OS RH nije potrebno vojno školovanje jer on nema nikakve vojne izobrazbe, a prvi je čovjek HV-a. Zato je veliki broj časnika poljoprivrednika, prometnika, inženjera zaštite na radu, lovočuvara i slično, jer su da bi zadovoljili kriterij stupnja obrazovanja na brzinu završavali poljoprivredni, prometni i ine slične fakultete gdje akcija “Indeks” nije zavirila. Vratimo se našem generalu Josipu Luciću koji je dužnost načelnika Glavnog stožera OS RH obnašao u dva mandata. Piše da je završio Kineziološki fakultet u Zagrebu, ako se ne varam 1984. to je bio DIF, a ne kineziologija, no na stranu to.

Detalji

Objavljeno: 15. veljače 2010.

Donosimo jedno reagiranje čitatelja vezano uz novoizabranog predsjednika Ivu Josipovića, točnije uz njegov životni put, školovanje i dosadašnji rad temeljem kojeg se možda mogu izvući i naznake u kojem će se smjeru isti nastaviti i u idućih pet godina koje će provesti na Pantovčaku. "U novinama vidjeh nasmiješena mladića za klavirom koji je davne 1984.g. sjeo za taj instrument negdje u spremištu JNA - oficirskog doma u Beogradu. I prisjetih se te danas već davne 1984. godine kada sam i ja jednog pijanog jutra dovezen u kasarnu Kozara u predgrađu Banja Luke. Na odlasku pustio sam na svojoj Tosci Albonionija - Adaggio u d molu, stara je bila sva u suzama, jednom riječju - karmine. Prisjetih se bojevih gađanja na Manjači koju će mnogi koji nisu bili na odsluženju vojnog roka upoznati kasnije. Ostaje mi gorak okus zatvora za čovjeka koji nema punih 18, koji upoznaje surovi svijet socijalističkog, bolje reći staljinističkog poretka, koji shvaća da ako i pogine na tamo nekoj Manjači nikom neće biti žao. Možda će biti više frke zbog potrošene municije i neispravnog tenka".(ac)

Detalji

Objavljeno: 15. veljače 2010.

U austrijskom listu «Die Presse» se 6. veljače ponovno oglasio komentator prof.dr.sc. Alojzij Ivanišević, u rubrici «Zeichen der Welt» (U znaku vremena), naslova «Mit Rosenkranz und MP» ( S krunicom i automatom) i slikom Thompsona s jednog koncerta uz podnaslov «Krv i zemlja, militarizam i katolički fundamentalizam». Članak je započet s analizom rada Slavena Bilića izbornika hrvatske nogometne reprezentacije na Europskom prvenstvu, održanom u lipnju 2008. u Austriji. Naime S. Bilić je dobio oštru opomenu ministra unutarnjih poslova Njemačke Wolfganga Schaeuble, u kojoj mu poručuje da se može sramiti, jer je prije utakmice s Austrijom, svojim igračima kao ohrabrenje pustio patriotsku pjesmu izvjesnog Marka Perkovića. Dalje navodi da ga je britanski novinar Steven Well u jednom komentaru u «Guardian-u» nazvao «nogometnim fašistom».(M.Ivanišević)

Detalji

Objavljeno: 14. veljače 2010.

Gledajući neki dan emisiju 'Otvoreno' o našem blaženiku Stepincu čovjek bi mogao zaključiti kako i danas u nekim usijanim glavama postoje sumnje u njegovu humanost i djelovanje tijekom Drugog svjetskog rata. Za veliku većinu poštenih ljudi u Hrvatskoj ne postoji nikakva dilema oko njegovih zasluga kod spašavanja života ljudi različitih vjera i raznih nacionalnosti osim kod onih zlonamjernika koji i danas pokušavaju našeg Blaženika ocrniti jer nije napravio sve što je mogao odnosno mogao je napraviti i više. Jedan od takvih je svakako i Ivo Goldstein, zamislite, on je čak i profesor na katedri za 'modernu' hrvatsku povijest….blago nama! Ne ulazeći u polemiku, postavio bih mu slično hipotetsko pitanje: Ako Stepinac nije dovoljno učinio za Židove tijekom 'onog' rata, što su židovski rabini primjerice uradili da bi spriječili pokolj kojeg je počinio Ariel Sharon nad Palestincima u logorima Sabra i Shatila, ili, što su prošle godine židovski rabini učinili da spriječe masakr pučanstva u Gazi, gradu kojem su Izraelci bukvalno govoreći nehumano 'zatvorili' dovode vode i struje te blokirali svaku humanitarnu pomoć?(D.Kalafatić)

Detalji

Objavljeno: 14. veljače 2010.

Dugo sam se skanjivao napisati ovaj članak. Prvo, tema o 'zlim Hercegovcima' i 'dobrim urbanim Hrvatima' činila mi se kontraproduktivnom kao i razglabanje o NDH, Jasenovcu, Bleiburgu itd. Teme su to na koje se našijenci lijepe, navaljuju kao muhe na da ne kažem što. Drugo, činilo mi se da zasijecanje po toj otvorenoj hrvatskoj rani nikako ne može doprinijeti ozdravljenju. U dva-tri teksta ipak sam upozoravao kuda sve to vodi, više da mi savjest bude mirna negoli sam očekivao nekakvu korist od takvoga pisanja. Treće, ah, treće, činilo mi se – cinici se sada mogu smijati koliko im drago, i bit će u pravu! – činilo mi se da ova zemlja još ima nekakvu budućnost, nekakve, barem male izglede da se uljudi, upristoji i osovi na vlastite noge bez tutorstva iz Washingtona, Londona, Pariza i dojučerašnje 'braće' iz susjedstva. A previše sam i Zagreb volio da bih o njemu trijezne glave sudio.(D.Pešorda)

Detalji

Objavljeno: 13. veljače 2010.

Nema nam spasa od života, spasa od istine nas samih, a pod njezinom se svjetlošću iznova vraćamo u središte egzistencijalne i duhovne drame hrvatskoga naroda u sredini XX. stoljeća, na svetački život i smrt hrvatskoga mučenika i blaženika Alojzija Stepinca (8.svibnja 1898.-10.veljače 1960.), svjedoka vjere i narodne slobode, primasa rimokatoličke Crkve u Hrvata, zaokupljeni omertom o jednome zločinačkom sustavu i o jednome kardinalovom „Krvniku“ opranih ruku, i „zemljaku“, istaknutom predstavniku komunističke „nove pravde“ i , tijekom četrdesetak godina (od 1941. do 1980-ih) veoma, veoma moćnom dužnostniku i „hrvatskom“ kadru u antihrvatskoj kadrovskoj križaljki beogradske Centrale, koji je, kao „ekspert“ i državni tužitelj „FNRJ“u vrijeme jugokomunističke diktature, sastavio glavni, uvodni dio optužnice protiv Stepinca.(M.Pešorda)

Detalji

Objavljeno: 12. veljače 2010.

Tri su osobine pretežito odredile karakter Ive Sanadera. Narcisoidnost, pohlepa i kukavičluk. Narcisoidnost traži potvrdu u nadmoći ljepote, ljepota nadmoći nalaže podložnost koja pak hrani autoritarnost. Ako ovakva predodžba o sebeljublju naiđe na prepreku pretvara se u poniznost, a u težim oblicima i u poltronstvo, ali čeka... Postoji i narcisoidnost koja je ponekad spremna umrijeti u prividu vlastite ljepote. Zanimljiv je jedan detalj iz Sanaderove političke karijere. U Ureda predsjednika, kazuje priča, od predstojničke sobe do predsjednikova ureda šest je zrcala. Za kratkog predstojničkog mandata, svaki je dan svako zrcalo u svako doba, predstojnik Ivo Sanader, po nekoliko minuta častio vlastitom ljepotom. Dok ljepota nije dosadila predsjedniku Franji Tuđmanu, pa su zrcala ostala pusta i vape za novom ljepotom. Šteta, jer je Stipe Mesić birao samo zbilja ružne predstojnike. Pohlepa leži na imperativu posjedovanja. Takav naboj nameće sve oblike namicanja bilo čega što služi moći posjedovanja. Jednom osjećena, ta moć naprosto ne smije stati. Jer ako staje onda i prestaje. I zato traži više i više, još više...do...E, nema više !!!??? A onda je vrijeme straha! Straha od progona, pa nastaje 'moć panike'. Panika je sestra kukavičluku. Spas se traži u 'nadi prisiljene suradnje'. Ova mini studija uzajamnosti negativnih imperativa karaktera u Sanaderovu slučaju postala je HDZ-ov politički program i osobni model vladavine kao hrvatski prilog parodiji o 'povjesnom kultu (s)ličnosti'. Tu imprerativnu narav veoma dobro uočili su stratezi predizborne kampanje Ive Josipovića, pa je ucjenjeni Ivo Sanader postao ključna točka Josipovićeva strateškog plana za pobjedu na predjedničkim izbirima.(A.Škaro)