‘Bratovština brata Franje Ilići’ dovršava izgradnju crkvice na Babunu, zapadnom dijelu Mostara. Bratovština je vrlo živa i aktivna u Ilićima, Babunu, Cimu, Vrelu Radobolje, Rudniku, Orlacu i Miljkovićima, gdje vrlo uspješno okuplja mlade i zrelog doba župljane u svojim pjevačkim zborovima, folklornim grupama, izletima u Međugorje i drugdje i naravno na vjeronauku, nedjeljnim redovnim i izvanrednim misama. Kratko rečeno, Bratovština je srce i duša naroda, na ovim prostorima. Trenutno sve aktivnosti odvijaju se, u već izgradjenom podrumu, a sada je počela gradnja i nadzemog dijela crkve. Zato sada ‘Bratovština brata Franje Ilići’ treba, zove i moli za pomoć.

 

 

Donosimo razgovor s Jurom Vujićem, znanstvenikom i publicistom, koji nakon knjige „Trg Maršala Tita-Mitovi i realnosti“ objavljuje novu knjigu „Intelektualni terorizam-Heretički brevijar“ u nakladi Hasanbegović. Vujić ističe: " Tema moje knjige je intelektualni terorizam kao nova "govorna tiranija", odnosno "logocentrična diktatura" kao strategija prozivanja, etiketiranja i isključivanja svih političkih neistomišljenika i protivnika "Političke korektnosti". Današnji intelektualni terorizam promiče i nameće „liturgijske“ dogme "političke korektnosti"poput kozmopolitizma, egalitarizma, multikulturizma, ateističkog humanizma, antirasizma itd. Ova sveopća prihvaćena načela liberalno-kapitalističkog i lijevog demokratskog vladajućeg meanstreama u zapadnim zemljama, vješto su instrumentalizirani u ime održavanja vladajućeg status quoa određene političke i gospodarske oligarhije, te stoga takav intelektualni terorizam predstavlja jednu "meku" misaonu, lingvističku i kulturnu subverziju."

 

 

Možebitno popuštanje Sloveniji, oko nastojanja da na račun našega mora proširi svoj državni teritorij, ne će riješiti toliko žuđenu želju domaće političke elite, da se dodvori bruxelleskoj administraciji i napokon mirno uđe u Europsku uniju. Čak i malu naznaku hrvatskoga popuštanja slovenskim pretenzijama, ovih su dana iskoristili talijanski dužnosnici na čelu s predsjednikom države Giorgiom Napolitanom. U namjeri da se što prije dočepaju hrvatskoga teritorija oni optužuju Hrvate da su u godinama poslije Drugoga svjetskog rata počinili etničko čišćenje talijanskoga stanovništva, te da je taj progon nametnuo "osvajač koji nije priznavao suživot s talijanskom komponentom", nametnuvši "jedan sramotan i za Italiju ponižavajući mirovni sporazum". Osim toga na pozivnici za otvaranjem neke riječke ulice u Milanu, upućenoj aktualnom riječkom gradonačelniku Vojku Obersnelu, stoji kako je stoljećima riječko stanovništvo bilo većinom talijansko te da je to prekinuto s Prvim svjetskim ratom. Tek je, kako se navodi, bio potreban pothvat D`Annunzija i njegovih legionara 1918. da bi "glavni grad Kvarnera" mogao biti pripojen Kraljevini Italiji. Nevolja je hrvatske politike u ovom slučaju višestruka i ona podsjeća na kilave odnose političke elite sa srpskom manjinom. Kao što se ni jedan Pupovčev specijalac, unatoč sudjelovanju u dvije koalicijske vlade još nije usprotivio velikosrpskoj politici, koja i dalje financira tzv. vladu "rsk" u izbjeglištvu, isto će tako biti teško iscijediti osudu talijanske politike iz usta predstavnika talijanske manjine, koja također participira u Hrvatskoj vladi.

 

 

Američki plan za proglašenjem kosovske neovisnosti pokazuje kako osim Velike Britanije, EU i Rusije, i Sjedinjene Države na balkanskom području imaju svoje posebne interese. Zbog straha od srbijanske reakcije, na što je upozorio i nedavno izabrani srbijanski predsjednik Boris Tadić, sve zemlje u okruženju, uključivši i Vladu Republike Hrvatske pa čak i donedavno vrlo glasnu Sloveniju suzdržano gledaju na američke planove. Europska unija, koja se zbog vlastitoga plana o integraciji zapadnobalkanskih zemalja suzdržavala oko mogućnosti priznanja nove albanske države, tek je nakon konzultacija s Washingtonom, nevoljko pristala uz američko stajalište. Neke pak njezine članice, kao glasnogovornice britanskih političkih interesa, kao i zemlje koje, unatoč proklamiranu europskom zajedništvu, nisu uspjele riješiti pitanja svojih etničkih skupina i dalje stoje u protimbi američkim nastojanjima oko Kosova.

 

 

Donosimo osvrt Damira Borovčaka na knjigu autora Mladena Lojkića "Kletva kralja Zvonimira". Sam naslov djela mogao bi čitatelje uputiti na to da se knjiga bavi posve drugom tematikom, dok je ovdje zapravo riječ o autorovu istraživanju mogućih uzroka današnje kvazidemokracije u Hrvatskoj. Izdvajamo: "Rijetko u kojoj knjizi će se naći ovakav sveobuhvatni povijesni pregled o hrvatskom narodu, od pravremena do Krista i od Krista do današnjih dana, poput ovog sažetog u Kletvi kralja Zvonimira. Lojkić ukazuje na dokazano prapodrijetlo hrvatskog naroda, duboke povijesne veze između Vatikana i Hrvatske, po čemu su Hrvati posebni i različiti od ostalih europskih naroda. Glede starosti hrvatskog pisma i kršćanstva spominje se premalo poznata Lištanska ploča. Navodi se ugovor diplomatske razine s papom Ivanom IV. i Hrvatske kao samostalne europske države i prvi hrvatski ustav iz godine 753. sa Hrvatskog sabora na Duvanjskom polju, kao najstariji poznati ustav u Europi. Cijeli povijesni presijek autor vodi kroz tri poglavlja kako bi u četvrtom ukazao čitatelju na najnoviju povijest 20. stoljeća, s pogubnim utjecajima na razvoj suvremene hrvatske demokracije".

 

 

Fond Jedinstvo uz pomoć znanja je pokrenut sredstvima zajma Svjetske banke, putem kojeg se po prvi puta u Hrvatskoj osigurava izravno sufinanciranje zajedničke suradnje znanstvenika s hrvatskih sveučilišta, instituta i malih i srednjih poduzeća s našim znanstvenicima iz svjetskih znanstvenih institucija. Procjene Svjetske banke pokazuju kako gotovo svaki treći građanin Hrvatske s diplomom, živi u inozemstvu, a sa stopom migracije od 29,4% Hrvatska je zauzela prvo mjesto u Europi po odlasku visokoobrazovanih ljudi, a 14. na globalnome planu. Na svjetskoj razini veće stope odljeva mozgova bilježe pacifičke, karipske i afričke zemlje. Među 195 zemalja, koje su ekonomisti F. Docquier i A. Marfouk prošle godine uključili u istraživanje, s našeg kontinenta su još tri zemlje iza Hrvatske: Slovačka na 23., Srbija na 27. i Poljska na 30. mjestu. Tragom tih zabrinjavajućih procjena zapitali smo se što čini hrvatska Vlada u trenutku kad joj je potrebna sva inteligencija, osobito ona mlada, kako bi što bolje opstala u novim integracijama i izgradila ekonomski prosperitetnije društvo!?

 

 

Radi očuvanja jezične raznolikosti i sprečavanja izumiranja jezika Glavna skupština Ujedinjenih naroda proglasila je ovu godinu Međunarodnom godinom jezika, na što Unesco upozorava skoro deset godina svjetskim Danom materinskog jezika koji se obilježava 21. veljače Materinski jezik iseljene Hrvatske ima izvornih govornika koliko i matična zemlja, ako u svijetu u četrdesetak država danas živi približno jednak broj Hrvata kao i u domovini. Sredinom 20. stoljeća optimist bi primio ovu tvrdnju bez razmišljanja u ondašnjim uvjetima političke emigracije, a vjerodostojnosti toga dojma doprinosila je i činjenica da je u to vrijeme diljem planeta izlazilo gotovo 400 periodičkih publikacija na hrvatskome jeziku. Riječi mlade predsjednice Udruge učitelja hrvatskog jezika u Victoriji Katice Perinac izrečene nedavno na stranicama australskog Hrvatskog vjesnika ne odaju u tom smislu ni tračak optimizma. Ako se ne probudimo, imat ćemo u iseljeništvu hrvatske domove u kojima se neće govoriti hrvatski! Na pitanje je li još uvijek važno danas imati hrvatske škole u Australiji Katice Perinac kaže da je itekako važno, kako bi se hrvatski jezik mogao očuvati i omogućiti drugima koji nisu Hrvati - ili onima koji ne govore hrvatskim jezikom - da ga nauče.

 

 

Najnovije gorenje turskog broda u blizini Istre, zatim već namjerno zaboravljeni tragični požar (benzina i goriva iz helikoptera) na Kornatu, požar PUTO-a u Zagrebu, brojna curenja amonijaka i drugih plinova iz različitih industrijskih pogona pojave su koje uzbuđuju i zabrinjavaju javnost, a nakon toga bez obzira kakve su posljedice, sve se zaboravi i ništa se ne dogodi tj. i nadalje nema interesa da se ponovno uspostavi sustav za upravljanje u krizama. Nekontrolirana oslobađanja opasnih tvari (toksične kemikalije) samo su jedna vrsta nevolja iz grupe izazvanih čovjekovim djelovanjem ili tzv. tehnološkim nesrećama. Još za vrijeme Domovinskog rata u Hrvatskoj se znalo (1992/1993) što treba napraviti da bi se obranilo i zaštitilo ljude u slučaju takvih zbivanja ili u slučaju napada izazvanih kemijskim oružjem. Osnovni problem je i tada bio povezati čitav niz organizacija koje trebaju obavljati niz zadataka na ovladavanju tim stanjem što bi trebalo biti obuhvaćeno planom pripravnosti i djelovanja. Danas je stanje znatno lošije jer nema niti zakonom određene organizacije (programatskog segmenta – kompetentne uprave za obranu, zaštitu i spašavanje) koja te aktivnosti treba povezivati, a organizacija koja je imala ulogu povezivanja svih operativnih učesnika u obrani, zaštiti i spašavanju je početkom 1994. godine razorena. U članku su osim opisa problema opasnih tvari, dane naznake što treba učiniti da bi se uz uspostavu odgovarajućeg tijela uprave za slučaj izvanrednih stanja u Hrvatskoj obranilo i zaštitilo ljude, dobra i okoliš.(B.Molak)