Nekontrolirano oslobađanje opasnih (toksičnih) tvari u okolinu

Najnovije gorenje turskog broda u blizini Istre, zatim već namjerno zaboravljeni tragični požar (benzina i goriva iz helikoptera) na Kornatu, požar PUTO-a u Zagrebu, brojna curenja amonijaka i drugih plinova iz različitih industrijskih pogona pojave su koje uzbuđuju i zabrinjavaju javnost, a nakon toga bez obzira kakve su posljedice, sve se zaboravi i ništa se ne dogodi tj. i nadalje nema interesa da se ponovno uspostavi sustav za upravljanje u krizama. Nekontrolirana oslobađanja opasnih tvari (toksične kemikalije) samo su jedna vrsta nevolja iz grupe izazvanih čovjekovim djelovanjem ili tzv. tehnološkim nesrećama. Još za vrijeme Domovinskog rata u Hrvatskoj se znalo (1992/1993) što treba napraviti da bi se obranilo i zaštitilo ljude u slučaju takvih zbivanja ili u slučaju napada izazvanih kemijskim oružjem.

Osnovni problem je i tada bio povezati čitav niz organizacija koje trebaju obavljati niz zadataka na ovladavanju tim stanjem što bi trebalo biti obuhvaćeno planom pripravnosti i djelovanja. Danas je stanje znatno lošije jer nema niti zakonom određene organizacije (programatskog segmenta – kompetentne uprave za obranu, zaštitu i spašavanje) koja te aktivnosti treba povezivati, a organizacija koja je imala ulogu povezivanja svih operativnih učesnika u obrani, zaštiti i spašavanju je početkom 1994. godine razorena. U članku su osim opisa problema opasnih tvari, dane naznake što treba učiniti da bi se uz uspostavu odgovarajućeg tijela uprave za slučaj izvanrednih stanja u Hrvatskoj obranilo i zaštitilo ljude, dobra i okoliš.

Za vrijeme rata uvodili smo u našu praksu metodologiju koja se primjenjuje u SAD (FEMA, NATO). Napravili smo određene analize ugroženosti za opasne kemikalije i kemijsko oružje (amonijak, klor, fozgen, arsin..) te odredili uz poznavanje osnovnih pokazatelja opasnih tvari (LOC, IDLH) zone ugroženosti za neke kemikalije (plinovite, tekuće i krute) u gradu Zagrebu, a danas se u nekoliko institucija nekontrolirano i nepovezano troši novac za provođenje istog što je napravljeno prije desetak godina – tj. otkriva se «topla voda». Analize ugroženosti postale su unosan posao (a najčešće su upitne kvalitete), koji je zbog nepostojanja sustava obrane, zaštite i spašavanja sam sebi svrha, a kada se nešto dogodi nema nikakvih suvislih akcija djelovanja – obrane, zaštite i spašavanja niti odgovarajućih akcija obnove.

Osim šteta što ih čini priroda (elementarne nepogode) koje su u Hrvatskoj daleko najveće, ne treba smetnuti s uma ni potencijalne štete koje su izazvane tehnologijom djelovanjem čovjeka. Nekontrolirano oslobađanje opasnih tvari samo je jedna od vrsta izvanrednih stanja izazvanih čovjekovim djelovanjem, tzv. tehnoloških nesreća. Ostale su: požari i eksplozije, radioaktivnost ili nesreće u nuklearnim elektranama, prekidi opskrbe (voda, hrana, energija..), unutrašnje smetnje (terorizam i nemiri), i lomovi brana ili nasipa. Općenito je poznato kakvo je stanje u obrani od nekontroliranog oslobađanja opasnih tvari (toksičnih) – vrlo loše, no ono nimalo nije bolje niti u segmentu: nekontrolirano oslobađanje opasnih radioaktivnih tvari u okoliš, naime do danas u Hrvatskoj još nema nikakvog sustava zaštite i spašavanja za slučaj nesreće u nuklearnoj elektrani Krško blizu Zagrebu Uobičajeno je u svijetu da za upravljanje u krizama ili izvanrednim situacijama postoji samostalno visoko stručno državno tijelo (ministarstvo, uprava ili direkcija) vrlo visoko pozicionirano u državnoj hijerarhiji s visoko stručnim kadrom i velikim ovlastima za djelovanje. Već odavno se o tome kod nas piše i govori no do danas nema napretka. Umjesto da se formira takvo tijelo uprave pojedinci koji su 1994. godine srušili sustav obrane, zaštite i spašavanja koji smo u tijeku rata izgradili. Povodeći se samo svojim osobnim interesima napravili su nakaradnu organizaciju tzv. Državnu upravu za zaštitu i spašavanje DUZS, koja nije u stanju ništa ozbiljno napraviti, osim skupih političkih predstava za javnost.

Svakodnevno su ljudi izloženi informacijama o štetnim tvarima u svome okolišu. Djelovanje tih štetnih tvari na ljude može biti praćeno neznatnim zdravstvenim posljedicama, ali može rezultirati i teškim bolestima pa i smrću. Te tvari mogu izazvati i zakašnjele učinke koji se mogu pojaviti i poslije deset i više godina. Opasne tvari u okoliš mogu doći od prirodnih izvora kao i od izvora koje je stvorio čovjek. U prirodi se javljaju različiti minerali, metali ili plinovi kao što su ugljen, nafta, olovo, radon i drugi. U prirodi se javljaju i pesticidi i zagađivači prirodnog porijekla. Mnogi zagađivači u okolišu dolaze od izvora koje je stvorio čovjek, na primjer: komercijalni pogoni koji proizvode, prerađuju, skladište ili odlažu opasne tvari, zatim smetlišta i pogoni za preradu voda, zatim različita potrošačka dobra kao što su benzin, sredstva za čišćenje, pesticidi, boje i otapala, itd.

Opasne tvari mogu se u okoliš oslobađati rutinski - svakodnevno i nesretnim slučajem. Rutinska oslobađanja dolaze i od prirodnih i od čovjekovom rukom stvorenih izvora. Na primjer radon se kontinuirano oslobađa iz zemljine površine koja sadrži radiaktivne elemente. Različiti zagađivači također se kontinuirano oslobađaju u prirodi. Čovjekovi izvori kontinuiranog oslobađanja opasnih tvari su na primjer: boje - sprejevi u kućanstvu, automobili i druga vozila, otapala i sredstva za čišćenje, različite tvornice, nuklearne i druge termoelektrane, pušenje cigareta, građevni materijali koji sadrže formaldehid, azbest ili radioaktivne tvari itd. Opasne tvari ponekad mogu biti oslobođene u okolinu i nesretnim slučajem i to i iz prirodnih izvora, a isto tako i iz onih koje je čovjek stvorio. Nesretna ispuštanja mogu biti vrlo kratkotrajna ili i vrlo dugotrajna (ako ispuštanja nisu detektirana). Šumski požar izazvan munjom može rezultirati ispuštanjem štetnih tvari u okoliš, kao i iznenadno aktiviranje vulkana (u područjima vulkanske aktivnosti). Iz čovjekovom rukom stvorenih izvora mnoštvo je nesretnih nekontroliranih oslobađanja opasnih tvari. Ljudima su najviše u sjećanju oslobađanja prilikom nesreća u nuklearnim elektranama, no po posljedicama mnogo su gore nesreće koje su se dogodile u nekim industrijskim pogonima - kemijskim tvornicama.

Različiti su putovi djelovanja opasnih tvari na ljude, bilo da se radi o kontaktu tijela s opasnim tvarima, unošenju disanjem ili prehranom. Činjenica je da što se je bliže mjestu gdje se opasne tvari oslobađaju to je veća izloženost njihovu djelovanju. Što je dulja izloženost djelovanju opasnih tvari to su veće posljedice po zdravlje. Kod nesretnih nekontroliranih ispuštanja opasnih tvari u okolinu mnogo je važnije ispuštanje opasnih tvari u zrak nego što je ispuštanje tih tvari na tlo ili vodu i zahtijeva vrlo hitne akcije zaštite. Ispuštanje u vodotoke također je važno i ponekad također zahtijeva vrlo brzo provođenje određenih aktivnosti zaštite. Niz je najrazličitijih definicija opasnih tvari. Obično se govori o radioaktivnim tvarima kao jednoj grupi, opasnim kemikalijama drugoj grupi i biološkim opasnim tvarima kao trećoj grupi.

Kako se procjenjuje rizike za zdravlje

Vjerojatnost nastajanja bolesti ili štetnih posljedica na zdravlje (rizik) općenito je veća što je veća izloženost štetnim tvarima (doza). No rizik bolesti se definira i kao količina opasne tvari koja može oštetiti zdravlje. Na primjer mala količina arsena može biti velik rizik za zdravlje, čak sa smrtnim ishodom, dok slična količina npr. kuhinjske soli ne predstavlja uopće rizik. Kod svakog tko je izložen opasnim tvarima iznad nekog minimuma povećan je rizik nastajanja bolesti, no to koliko će se izloženih ljudi stvarno razboljeti ovisi o veličini izloženosti i svojstvima opasne kemikalije. Na primjer, kod svih ljudi koji se hrane s namirnicama koje sadrže pesticide koji su kancerogeni biti će povećan rizik pojave raka, no povećani rizik vrlo je mali - tako mali da se očekuje npr. da će jedna osoba od milijun stvarno dobiti rak. Nasuprot tome, većina ljudi koja je udisala visoku koncentraciju klora biti će vrlo bolesna ili umrijeti, odnosno njihov rizik smrtnosti veoma je velik.

Pojedinačni rizik bolesti iskazuje se kao vjerojatnost (na primjer kao jedan od 10 tisuća) da će se pojedina osoba razboljeti. Ponekad se ozbiljnost različitih rizika uspoređuje pojavama bolesti kod ukupno izloženog stanovništva. Na primjer ako je vjerojatnost pojave bolesti jedan od 10 tisuća, tada će se u zajednici od milijun izloženih stanovnika razboljeti 100 ljudi (umnožak broja stanovnika i individualnog rizika). To je tzv. društveni rizik. Proces određivanja rizika pojave neke bolesti je složen i sastoji se iz tri segmenta : identifikacije bolesti koju neka opasna tvar može izazvati, procjene relacije pojave bolesti u ovisnosti o dozi - izloženosti i procjeni rizika pojave bolesti za pojedinu dozu. Izloženost opasnim tvarima povezana je s povećanim rizikom mnogih bolesti ili drugih učinaka na zdravlje kao što su: prijevremena smrt, oštećenje bubrega, defekt novorođenčadi, rak, anemija, oštećenje jetre, oštećenje nervnog sustava, smanjenje plodnosti, bolesti kože, sljepoća itd.<7p>

Informacije dobivene izučavanjem na ljudima najpouzdanije su. Neki od dokaza su dobiveni od liječnika koji su upozorili npr. na neobično velik broj specifičnih bolesti kod izloženih pacijenata. Na primjer, nađen je stanovit broj pojave leukemije kod ljudi izloženih velikim koncentracijama benzena ili nekih drugih kemikalija. Neke od studija proučavale su pojave bolesti u ovisnosti o izloženosti. Informacije dobivene izučavanjem na ljudima vrlo su ograničene za većinu opasnih tvari i često ih se nadomješta informacijama iz proučavanja na životinjama. Informacije dobivene u eksperimentima na životinjama koriste se da bi se procijenio rizik obolijevanja ljudi budući da tvari koje izazivaju štetne učinke na ljudima općenito uzrokuju također štetne učinke kod drugih životnih vrsta. Na primjer stručnjaci su pronašli da sve opasne tvari koje izazivaju rak kod ljudi izazivaju rak kod najmanje jedne životinjske vrste.

Subjektivno prosuđivanje ozbiljnosti rizika za zdravlje

Osim objektivnog pristupa i vrednovanja rizika koji bi trebao biti predmet izučavanja stručnjaka postoji i niz subjektivnih činilaca koji mogu utjecati na našu prosudbu veličine rizika za zdravlje. Vrlo važan činilac je i povjerenje u rezultate istraživanja. Istraživanja rizika vrlo često su kompleksna i teško ih je rastumačiti širokom pučanstvu. Rezultati su često u širokom rasponu, pa su bez poznavanja statistike teško razumljivi. Koji put su stručnjaci pristrani (da li su to stručnjaci ?), te su njihovi rezultati prilagođeni željama onih koji ih plaćaju - što može rezultirati spomenutim gubitkom vjere u njihove rezultate. Na čovjekovo poimanje rizika utječu i neki drugi činitelji subjektivne prirode koje treba uzeti u razmatranje, a ti su:

1. Ozbiljnost bolesti - da li je bolest privremena ili stalna i da li izaziva smrt ?
2. Faktor straha - da li je rak ?
3. Vrijeme razbolijevanja - da li postoji dugi vremenski razmak između izloženosti i pojave bolesti ?
4. Znanstvene spoznaje - koliko znanost pouzdano poznaje relacije između izloženosti opasnim tvarima i pojava bolesti ljudi ?
5. Socijalna i politička dinamika društva - da li u društvu postoje grupe koje ljude čine svjesnim objektivnog rizika ili postoje grupe koje zbog različitih interesa žele umanjiti ili uvećati zabrinutost stanovnika ?
6. Potencijal izazivanja katastrofa - da li velik broj ljudi može biti ubijen istovremeno ?
7. Sadašnji trend - da li se radi o novom riziku ili povećavajućem riziku ?
8. Pravičnost raspodjele rizika: bogati ili siromašni, djeca ili odrasli ?
9. Kontrola/pristanak - tj. kako lako ljudi mogu kontrolirati rizik i da li oni imaju mogućnost izbora izloženosti ?
10. Udaljenost - da li ljudi rade ili žive blizu izvora izloženosti?
11. Korisnost - da li izloženi ljudi imaju korist od izvora kojem su izloženi ?
12. Vizualna slika - da li izvor izloženosti stvara negativan učinak ?

Prve dvije osobine: ozbiljnost bolesti i strah su povezane. Mjera ozbiljnosti bolesti može biti vjerojatnost smrtnog završetka i dužina bolesti, kao i bolovi i smetnje u životu koje izaziva. Neovisno o zdravstvenim učincima ljudi se nekih bolesti boje više nego nekih drugih. Na primjer rak je jedna od takvih bolesti kojih se ljudi boje od koje umire oko 20% stanovnika, a bolesti krvnih žila i srca od kojih umire oko 50% stanovnika ne zabrinjava toliko. Vrijeme pojave bolesti nakon izloženosti također ima utjecaja na percepciju rizika. Bolest koja se javlja neposredno nakon izloženosti mnogo više brine ljude nego ona koja se javlja sa npr. sa dvadeset godišnjim zakašnjenjem.

Fond znanja o opasnim tvarima i akcijama koje treba poduzeti u slučaju izloženosti nije potpun, pa je takvo i znanje stanovništva. Neke pojave ljudi razumiju bolje, neke slabije (što dakako ovisi i o kompleksnosti pojave i mogućnosti njihova tumačenja pučanstvu) pa se jedni više boje jednih opasnih tvari, a drugi drugih. Potencijal izazivanja katastrofa može kod ljudi izazivati percepciju veće ozbiljnosti. Ljudi ne vole nesreće u kojima gine veliki broj ljudi na jednom. Ljudi lakše prihvaćaju rizik s kojim žive godinama nego neki novi koji je u povećavanju. Udaljenost i raspodjela rizika također utječu na percepciju ozbiljnosti rizika. Rizik kojem je izložena neka druga grupa ljudi čini se manjim nego rizik kojem je izložena naša grupa. Ako ljudi mogu utjecati na odnosno kontrolirati rizik on se čini manjim. Nasuprot tome rizik koji je nametnut (nije svojevoljno prihvaćen) ljudima se čini ozbiljnijim. Dobrobit od neke aktivnosti koja nosi stanoviti rizik može utjecati na to da se taj rizik čini manje ozbiljan. Ljudi su općenito više zabrinuti zbog novih i nepoznatih rizika, rizika s katastrofalnim posljedicama i nametnutih rizika (novo sagrađeni objekti u susjedstvu).

Što utječe na pripremljenost zajednice za nekontrolirano oslobađanje opasnih tvari

U svijetu pa tako i u Hrvatskoj niz je kemijskih spojeva i drugih tvari koje ukoliko izađu izvan kontrole mogu ugroziti ljude, dobra i okoliš. Ljudi, dobra i okoliš mogu u slučaju nekontroliranih oslobađanja opasnih tvari biti ugroženi u području nekoliko stotina metara do nekoliko desetaka kilometara udaljenosti od izvora opasnih tvari. Stoga je nužno da se zajednica, uz dakako pripremljenost svakog stanovnika, pripremi za djelovanje u slučaju kriznih stanja izazvanih takvim oslobađanjima. Pripremljenost zajednice za nekontrolirano oslobađanje opasnih tvari u okolinu važan je činilac za spašavanje ljudi, dobara i okoliša. Zajednica mora biti pripremljena za takva krizna stanja kako bi se njihove posljedice smanjile na minimum. Pripremljenost se očituje u pet segmenata koji moraju biti poznati u nekom području (geografskom) čija se pripremljenost istražuje. Oni važe i za sva druga izvanredna stanja, a obuhvaćaju: 1. Analizu opasnosti, 2. Ovlaštenja, 3. Organizaciju, 4. Komuniciranje, 5. Resurse za djelovanje Dakako da svih ovih pet dijelova trebaju biti uključeni u pisanom dokumentu – 6. segmentu: "Planu pripravnosti i djelovanja u slučaju kriznog stanja nekontroliranog širenje opasnih tvari u okolinu " koji treba postojati u svakoj zajednici određenog područja (županija ili Republika za neke vrste ugrožavanja) u kojoj može doći do spomenutih kriznih stanja. Kako je odgovornost za sigurnost stanovnika, dobara i okoliša u demokratskim državama na vlastima (kod nas, pretpostavljam, županu i predsjedniku države ili vlade) to je nužno da vlast brine o pripremljenosti svoga područja za djelovanje u kriznim stanjima.

Analiza opasnosti

Analiza opasnosti uključuje procedure za određivanje osjetljivosti određenog geografskog područja na oslobađanje opasnih tvari, identifikaciju mogućih izvora iz kojih se mogu osloboditi opasne tvari iz stacionarnih pogona koji proizvode, prerađuju ili na drugi način koriste, skladište ili raspolažu materijalima koji se općenito smatraju opasnim u nezaštićenoj okolini. To također uključuje analizu potencijala ili moguće opasnosti uslijed prijevoza opasnih tvari kroz određeno geografsko područje. Analiza opasnosti općenito se sastoji iz tri dijela: identifikacije potencijalne opasnosti, određivanja područja ozljedivosti ili zone ugroženosti kao rezultata postojeće opasnosti i procjene rizika oslobađanja opasnih tvari (vjerojatnost i posljedice). 

 

 

U svijetu su uz mnogobrojne baze podataka o opasnim tvarima za najrazličitije namjene razvijeni brojni modeli za predviđanje djelovanja opasnih tvari u okolini ukoliko dođe do njihova nekontrolirana oslobađanja. Jedan od njih uz kompjutorizirane baze podataka o opasnim tvarima koristili smo za Domovinskog rata za određivanje zona ugroženosti, a prikazan je na slici 3. 

Slika 4: Zone ugroženosti za amonijak, klor, fozgen i arsin u ovisnosti o brzini oslobađanja, meteorologiji i terenu

Ovlaštenja

Pod ovlaštenjima se podrazumijevaju zakonodavne podloge ili druga pravna sredstva koja su na raspolaganju osobama, organizacijama, direkcijama, upravama i drugim jedinkama u djelovanju ili u pripremi za odgovarajuće djelovanje za slučaj oslobađanja opasnih tvari u okolinu.Moguće zakonodavno reguliranje za slučaj nekontroliranog oslobađanja opasnih tvari (USA):

Planiranje za slučaj nekontroliranog oslobađanja opasnih tvari
Obavještavanje o nekontroliranom oslobađanju opasnih tvari (370+720 kemikalija)
Obavještavanje o količinama i smještaju opasnih tvari (370 kemikalija)
Obavještavanje o rutinskom ispuštanju otrovnih kemikalija(320 kemikalija)
Zaštita podataka i poslovne tajne
Popisi kemikalija na koje se odnose odredbe zakona
Uloga lokalne organizacije za upravljanje kriznim stanjima
Uloga stanovnika
Uloga vatrogastva
Uloga javnih institucija
Uloga zdravstva
Uloga industrije i malih poduzeća
Uloga poljoprivrednika
Uloga državne organizacije za upravljanje kriznim situacijama

Organizacija

Pod organizacijom se smatra oblik organizacije u području gdje treba djelovati u slučaju nekontroliranog širenja opasnih tvari u okolinu. Taj oblik organizacije naravno razlikuje se od jednog geografskog područja do drugog, što ovisi o tipu i količini opasnih tvari te o drugim pokazateljima nekog područja. Postoje dva bazna tipa organiziranosti. Prvi je onaj koji se bavi planiranjem i procesom odlučivanja. Drugi je onaj koji ima funkciju operativnog djelovanja i mora biti prvenstveno uspostavljen lokalno (županije). Dakako da je i organiziranje različito od područja do područja ovisno o tipu i količini opasnih tvari kao i o resursima za uspostavu organizacije na nekom području. Mnoštvo je organizacija koje trebaju biti uključene u ukupan proces priprema za slučaj oslobađanja opasnih tvari u okoliš. Neke od njih su uz upravu za izvanredna stanja koja mora sve povezivati: zdravstvene organizacije, organizacije javne sigurnosti (vatrogastvo, policija, hitna pomoć), transportne organizacije, organizacije za zaštitu okoliša, organizacije za prirodne resurse, organizacije za zaštitu okoliša s posebnim odgovornostima (za šumske i poljske požare, kvalitetu vode, kvalitetu zraka, sigurnost potrošača, dobara ili proizvoda), sustav obrazovanja i informiranja javnosti, industrijske organizacije u društvenom i privatnom sektoru i brojne druge. Za svaku od spomenutih organizacija moraju biti definirana njena ovlaštenja, odgovornost i ustanovljene mogućnosti za izvršavanje preuzetih obaveza u svim fazama upravljanja kriznim stanjima (ublaživanje i pripravnost ili planiranje i prevencija, djelovanje u vrijeme kriznog stanja, povratak u normalno stanje ili obnova).

Komuniciranje

Pod komuniciranjem se smatra bilo koji način ili načini razmjene informacija ili ideja za vrijeme djelovanja u kriznom stanju između jedinki postojeće organizacione strukture bilo unutar nje same ili izvan. Posebno su važna područja koja treba ispitati: koordinacija informacija, raspodjela informacija, širenje informacija, izvori informacija i širenje baza podataka, procedure obavještavanja, funkcija razmjene informacija.

Resursi

Pod resursima se podrazumijevaju osobe, uvježbavanje, oprema, pogoni i drugi izvori koji se mogu koristiti u djelovanju za vrijeme kriznog stanja izazvanog širenjem opasnih tvari u okolinu. S obzirom na doseg pojedine vrste nesreće određen analizom opasnosti treba biti određena razina pripravnosti u nekom području. Znalci mogu procijeniti pripremljenost resursa za krizna stanja izazvana širenjem opasnih tvari u okolinu kako za osobe, tako i za uvježbanost, opremljenost i pogone u nekom području djelovanja.

Plan za slučaj nesreće

Plan za slučaj nesreće u vezi je sa spomenutim u prethodnih pet sekcija. No on je i posebnog značaja jer je osnovno mjerilo pripremljenosti lokalne županijske (ili republičke) uprave za krizna stanja u tehnologiji (širenje opasnih tvari) i bez njega nema djelotvornih akcija u slučaju izvanrednog stanja.

Mogući sadržaj županijskog plana za slučaj nekontroliranog oslobađanja opasnih tvari (Hamilton, Ohio, USA)

A. Uvod

1. Sažetak informacija o nesreći
2. Dokument o proglašenju – odobrenju plana
3. Pravna osnova i odgovornost za djelovanje
4. Sadržaj plana
5. Kratice i definicije
6. Pretpostavke / činioci planiranja
7. Koncept operacija
a. Principi upravljanja
b. Organizacione uloge i odgovornosti
c. Relacije s drugim planovima
8. Upute o korištenju plana
a. Svrha
b. Raspodjela plana
c Bilješka o poboljšanjima

B. Telefonski imenik sudionika za vrijeme kriznog stanja

C. Funkcije djelovanja

1. Početno obavještavanje organizacija za djelovanje
2. Smjernice i kontrola
3. Komuniciranje (između djelatnika)
4. Sistem upozoravanja i obavještavanja javnosti
5. Relacije: javno informiranje / zajednica
6. Upravljanje resursima
7. Zdravstveni i medicinski servisi
8. Sigurnost osoba za djelovanje
9. Osobna zaštita stanovnika
a. zaštita u zatvorenom prostoru
b. procedure zaštite
c. ostale strategije zaštite
10. Požar i spašavanje
11. Prisila na osnovi zakona
12. Prosudba pojava nesreće
13. Servis za pomoć ljudima
14. Javni radovi
15. Ostalo

D. Zustavljanje i čišćenje

1. Tehnike zaustavljanja ispuštanja i čišćenja
2. Resursi za čišćenje i odlaganje

E. Dokumentacija i slijed istrage

F. Procedure za testiranje i obavljanje plana

1. Testiranje plana
2. Obnavljanje plana
G. Analiza opasnosti (sažetak)

H. Reference

1. Laboratorij
2. Tehnička knjižnica

  Niz je pitanja – ispitna lista - kojom se provjerava da li je zajednica pripravna za izvanredna stanja – nekontrolirana oslobađanja opasnih tvari – tj. Da li je u planu (a isto tako i za ostalih pet segmenata upravljanja u krizama – opasne tvari) uključeno sve što je potrebno za djelotvornu akciju u slučaju potrebe. Neka od njih su npr.:

1. Da li su u planu utvrđene razine ugroženosti i moguće lokacije nesreća sa širenjem opasnih tvari u okolinu?
2. Da li su u planu određena područja posebne brige za zdravlje stanovnika?
3. Da li su u planu određena posebno osjetljiva područja okoliša?
4. Za opasne tvari ustanovljene u području, da li plan uključuje informacije o kemijskim i fizikalnim osobinama materijala, sigurnosti i informacijama za djelovanje u slučaju nesreće i tehnikama savladavanja opasnosti? (Opaska: Nije potrebno da su sve te informacije zbog opsežnosti u planu, ali plan treba objasniti gdje su te informacije pohranjene)
5. Da li su prikladne (kompetentne) organizacije uključene u proces razvoja i revizije plana?
6. Da li je plan odobren od strane mjerodavne organizacije?
7. Da li je organizaciona struktura i lista obavještavanja definirana u planu revidirana u posljednjih šest mjeseci?
8. Da li je organizaciona struktura u planu u skladu s zahtjevima u zakonima?
9. Da li je određena organizacija u planu koja ima odgovornost komandiranja i kontrole u razdoblju prije nesreće, za vrijeme nesreće i u fazi oporavka?
10. Da li plan definira organizacione odgovornosti između županije/grada i republičkih upravnih organizacija?
11. Da li su u planu definirane organizacije koje imaju ulogu djelovanja u slučaju oslobađanja opasnih tvari u okolinu (javna sigurnost i zdravstvo, radna sigurnost i zdravstvo, transport, prirodni resursi, okoliš, prisila, obrazovanje i informiranje, planiranje, privatni sektor)?
12. Da li su procedure i potrebni kontakti za aktiviranje i deaktiviranje organizacija jasno dani u planu za predreagiranje, reagiranje i postreagiranje?
13. Da li organizaciona struktura navedena u planu osigurava mehanizam pregleda aktivnosti za vrijeme reagiranja ili vježbi za korekciju da bi se korigirale pogreške?
14. Da li plan uključuje komunikacijske sisteme/metode za informiranje učesnika u reagiranju na nesreću, ugroženog stanovništva, i drugih?
15. Da li je u planu identificiran sistem/organizacija koji je zadužen za komuniciranje s javnosti?
16. Da li je u planu određena centralna lokacija i telefonski broj na koji se javlja o pojavi nesreće?
17.........
18...........

Zaključak

Nesreće u kojima može doći do nekontroliranog oslobađanja opasnih tvari mogu rezultirati teškim posljedicama za život, zdravlje i dobra ljudi kao i okoliša na području od nekoliko stotina metara do nekoliko desetaka kilometara oko pogona (stacionarnih ili pokretnih) u kojima se takve nesreće mogu dogoditi. Nužno je da stanovnici objektivnim informiranjem budu upoznati s realnim rizicima takvih događaja (vjerojatnost događaja i posljedice) da bi se u slučaju nesreće što učinkovitije zaštitili, tim više ako ne postoji djelotvoran sustav obrane, zaštite i spašavanja na lokalnoj ili državnoj razini – što je u Hrvatskoj slučaj. Uspostava sustava za djelotvorno ovladavanje kriznim stanjima nesrećama, pa tako i onima u kojima može doći do nekontroliranog oslobađanja opasnih (toksičnih) tvari, zadatak je svakog demokratskog društva koje se brine o zaštiti života i zdravlja stanovnika, njihovih dobara i okoliša, što političari koji donose odluke u Hrvatskoj ne razumiju.

Kao i u nizu drugih vrsta ugrožavanja tako i u ovom koji se tiče nekontroliranog oslobađanja opasnih tvari osnovni problem je nepostojanje programatskog segmenta sustava odnosno kompetentne uprave za obranu, zaštitu i spašavanje koja bi objedinjavala i koordinirala rad niza operativnih organizacija (vidi 3.3) koje sve moraju imati jednoznačno određene svoje obveze i prava u sustavu obrane, zaštite i spašavanja – ovlasti (vidi 3.2.). Upotrebljivog zakona o obrani, zaštiti i spašavanju u Hrvatskoj nema pa nema niti valjanih osnova za uspostavu sustava, pa tako niti onog dijela koji se tiče nekontroliranog oslobađanja opasnih tvari. Posljedica svega je nebriga za resurse, nepostojanje sustava komuniciranja i nepostojanje bilo kakvih stručno utemeljenih planova pripravnosti i djelovanja za slučaj takvih izvanrednih stanja. Nepostojanje sustava obrane, zaštite i spašavanja stanovnika, dobara i okoliša u Hrvatskoj se zamagljuje provođenjem političkih megalomanskih skupih vježbi – predstava za snimanje filmova, a stvarna briga za obranu, zaštitu i spašavanje puka i njegovih dobara nije političarima zanimljiva.

Svaki puta kada se u Hrvatskoj dogodi neko od nekontroliranih ispuštanja opasnih tvari digne se uzbuna, provode se ponekad skupa a improvizirana rješenja na terenu. Nakon što sve padne u zaborav ništa se ili gotovo ništa u šest spomenutih osnovnih segmenata sustava za to područje – uspostava sustava obrane, zaštite i spašavanja - ne događa ni u jednoj njegovoj fazi (ublaživanje, pripravnost, djelovanje i obnova).

dr. Branimir Molak, dipl.ing
U ponešto izmijenjenom obliku objavljeno u:
Hrvatska vodoprivreda, 102, ožujak 2001, 31-34
Hrvatska vodoprivreda, 103, travanj 2001, 53-57

{mxc}