Tako od Foče nasta „Srbinje“, od Bosanskog Novog „Novi grad“, od Bosanskog Broda „Srpski Brod“, Bosanska Dubica posta „Kozarska Dubica“, Bosanska Gradiška jednostavno „Gradiška“, a iz Skender Vakufa nasta „Kneževo“. Bosansko Grahovo je izgubilo pridjev „bosansko“; za divno čudo nije preimenovano u „Pasuljevo“! U toj tragikomediji „vrhunac“ je dostigao Radovan Karadžić htijući Sarajevo preimenovati u „Ninoslavgrad“; po banu Ninoslavu, koji je po srpskoj dikciji poput svih nositelja banske časti (koja je u Srbiji oduvijek bila nepoznata!) naravno bio „njihov“. Ali brzo se ispostavilo da se taj Ninoslav kao katolik dopisivao s Rimskim papom! Tragično je pri svemu tomu, da velikosrpski propagatori ne moraju sami uvjeravati svijet u ispravnost svojih poteza; veliku pomoć im pružaju hrvatske institucije od Hrvatske turističke zajednice preko HAK-a i nekih dnevnih novina, koji na zemljovidima Hrvatske prikazuju i BiH ili njen veći dio i njemačkom, engleskom i –naravno- hrvatskom govornom podneblju nude, ne sve, ali dosta tih srpskih naziva!

 

 

Iz Hrvatskoga slova donosimo prvih devet nastavaka serijala autora Branimira Součeka pod nazivom «Opća i nacionalna enciklopedija u 20 knjiga». S obzirom da tiskanje nacionalne enciklopedije nije i ne može biti uobičajeni svakodnevni događaj, zanimljivo je pročitati Součekove opservacije o istoj, raspoređene u nekoliko nastavaka. Enciklopedija je izašla u izdanju „Pro lexis d.o.o.“ „Večernjeg lista“, a glavni urednik je bivši ministar kulture Antun Vujić, koji je pri izradi iste surađivao sa više od 30 urednika i 40 suradnika. Ideja je bila da se u 20 knjiga napravi jedan brži i sveobuhvatni enciklopedijski priručnik, što je i postignuto, no prema Součekovom mišljenju, pritom je učinjeno znatno previše propusta i pogrešaka koje je on i pojedinačno pobrojao u nastavcima serijala kojeg donosimo. Iako su njegove primjedbe glede nekih pojedinih stvari (primjerice, što se tiče grafičkog izgleda) možda i preoštre, zaviri li se malo pomnije između korica, doista se može naići na niz očitih nedosljednosti do kojih, s obzirom da se radi o nacionalnoj enciklopediji i svojevrsnom predstavniku hrvatske povijesti i kulture – nije moglo ni smjelo doći.

 

 

Opušten u razmišljanjima na novu godinu i blagdan Sv. Bogorodice Marije dohvatih u ruke nedavno nabavljenu knjižicu fra Zvjezdana Linića: Očenaš (Teovizija, Zagreb 2005.). O molitvi Očenaša do sada nisam razmišljao na način dubokog promišljanja značenja svake riječi, jer su mi se same po sebi činile dovoljno jasnim. Vjerujem da mnogi poput mene slično misle, kako je u toj molitvi sve jasno. Ipak nije tako. Isus je Očenaš izrekao prije svog dragovoljnog pohoda na muku i ostavio nam je kao pouzdan zagovor Ocu. Katolički vjernik bezbroj puta u životu izgovara riječi Očenaša, ali čini li to rutinski ili dubinski? Rijeđe prodiremo duboko, razmišljajući o detaljima, u koje nas u stvari uvodi knjižica fra Zvjezdana Linića. On raščlanjuje sve poruke Očenaša, zajedno s uvodom, u četrnaest malih poglavlja.

 

 

Donosimo osvrt Damira Borovčaka na 12. prosinca 2007. godine objavljenu elektroničku knjigu autorice i članice Hrvatskoga kulturnog vijeća Mire Donadini pod naslovom "Konačište ljudskosti". Iz spomenutog osvrta izdvajamo: "Prekrasan uradak nove knjige Mire Donadini Konačište ljudskosti (elektronička knjiga u vlastitoj nakladi, Split, prosinac 2007.) plijeni pozornost na prvi pogled. Otvorite stranicu www.donadini.net i na njoj poveznicu-link na E-book Konačište ljudskosti. Ipak to je elektronička knjiga, koju nije moguće listati, no dizajnirana je tako da stvori dojam stvarne knjige. Konačište ljudskosti ima sve što i prava knjiga, osim mogućnosti opipa. Izvrsni majstor potrudio se oko patinastog papira, tvrdog uveza, zlatotiska, ukrasnih okova i oslikavanja. Ljepota korica, stranica i crteža ulijevaju dojam vrijednosti, što knjiga sadržajno i posjeduje, ali i žaljenje čitatelja što knjigu ne može držati u rukama. A sadržaj? On je već donekle poznat prijateljima web stranica Mire Donadini. No povezan i podijeljen u poglavlja, ukoričen u knjigu, postaje zanimljiv onima koji suosjećaju za bližnje u nevolji. Puno je tu odricanja i ljubavi, u kratkim proznim pričama ili lirskim suosjećajima prema potrebitima, umornima, onima na kraju puta, skrhanima nepravdama i nebrigama društva, zajednice, obitelji ili najbližih."

 

 

Hrvatski teolog, pjesnik, pripovjedač, esejist, novinar i prevoditelj Miljenko Stojić, autor više knjiga pjesama, priča, ogleda i slikovnica, ovih je dana objavio svoju novu knjigu, " Riječ po riječ ". Ona je 48. naslov u ediciji koju podastire Naklada DHK HB. U knjizi su objavljene kritike i prikazi knjiga koje su nastajale u razdoblju od gotovo jednoga desetljeća. Riječ je o kritikama poglavito domaćih, ali i prevedenih naslova pjesama, pripovjedaka, romana, antologija, eseja. U ovakvom je pisanju bjelodano, što je veoma važno, da njegov tvorac nije samo samo kroničar književnoga života, već poglavito, hrabri prosuditelj književnih ideja i domašaja.

 

 

Ljubitelji klapskog pjevanja sigurno su već upoznati s radom klape Hrvatske ratne mornarice "Sveti Juraj", koja svojim repertoarom od duhovnih do dalmatinskih, od tradicionalnih do skladanih pjesama, oduševljava svoju publiku. Radi se o klapi koja neumorno obilazi Lijepu Našu, ali i inozemstvo, a primjerice samo u prosincu predviđeno je jedanaest njihovih koncertnih nastupa. Voditelj klape Marko Bralić požalio se nedavno u Glasu Koncila kako ih mediji ignoriraju, iako postoji opće slaganje o njihovim visokim umjetničkim dosezima: "Kao glazbenik nemam ništa protiv bilo kojega glazbenog izričaja, ali je tragedija da mladi ljudi u Hrvatskoj ne poznaju vlastitu kulturu i nacionalne vrijednosti te pribjegavaju narodnjačkoj glazbi, koja je postala opće popularna. Jednostavno iz neznanja da postoji njihovo, nacionalno, dobro i kvalitetno.".

 

 

Kako smo bili najavili, u nedjelju 25. studenoga 2007. godine predstavljena je knjiga Tomislava Nürnbergera "Ognjištar u mRačnoj DemoNkraciji". Predstavljanje knjige organizirala je Udruga Hrvata iz BiH, a sav prihod od prodanih knjiga je namijenjen za pomoć hrvatskoj djeci u BiH. Sa samog događaja održanog u zavjetnoj crkvi "Sveta Mati Slobode" u Zagrebu donosimo govor športskog novinara Zvonimira Magdića – Amiga. Izdvajamo: "Zdravoj Hrvatskoj trebaju, piše Nürnberger i igrališta i nogometne škole i mladost, sutra pod puškom ako bude trebalo. I zato traži spremnu hrvatsku vojsku. Treba joj i bazena, i još terena. Gledajući neku večer »Londonca« sjetio sam se tolikih redaka knjižice koja nas vodi hrvatskom sutrašnjicom. Jer joj je tema sutra. S analizom događaja koji su bili, koji nas prate svakodnevno i s kojima ćemo u zagrljaj sutra. Nürnbergerove su vizije široke. Njega ne zbunjuje ni široko plavetnilo Atlantika. On nije Europejac. Nije opterećen austro-ugarštinom niti novo najavljivanom Unijom, koja za njega nema nikakvo pokriće i za koju on nema ama baš nikakve sklonosti.".

 

 

Iz tjednika Fokus donosimo komentar Valentina Purića povodom Frankfurtskog sajma knjiga, održanog od 10. – 14. listopada 2007. Posebno je zanimljiv autorov osvrt na hrvatski štand na samom sajmu, koji je po njegovom mišljenju iako solidnog izgleda, svojim relativno slabim sadržajima ostavio ne baš dobar dojam, te je tako nada da će Hrvatska još u ovom desetljeću postati počasnim gostom sajma, zasad uzaludna. "Na hrvatskom se štandu godinama nalaze isti nakladnici. Jesu li to poslovno uspješni, privilegirani ili financijski moćni hrvatski izdavači ne mogu prosuditi., jer naše društvene prilike nisu transparentne i u svijetu uobičajene. Budući da na sajmu knjiga nisu nastupile hrvatske vodeće kulturne i nacionalne institucije, Akademija i Matica hrvatska, sjetio sam se predizbornog duhovitog i dvosmislenog plakata bivše engleske premijerke, Margareth Thacher: ”Labour does not work”. Upitan što mislim o hrvatskom nastupu svojim sam znancima odgovorio parafrazirajuci taj slogan “Croatia does not yet work”. Moju rezigniranu primjedbu o hrvatskom nefunkcioniranju, potvrdio je i prikaz knjige pravnog stručnjaka profesora Hrvoja Kačića, U službi domovine. Prikazivači, a posebice autor iznijeli su mnoge činjenice prije i za vrijeme agresije na Hrvatsku koje međunarodna javnost, pa ni haški sud ne pozaju ili nisu uzeli u obzir jer je hrvatsko državno odvjetništvo (i hvatske znanstvene institucije V. P.) propustilo to dokumentirati ili na činjenicama inzistirati. Pitam se hoće li protimba ovogodišnjoj listopadskoj haškoj presudi tzv. JNA trojki, postati konstanta buduće hrvatske vanjske politike ili pak ostati samo predizborni slogan stranačkih lista u borbi za saborska primanja iz državnoga proračuna? Hoćemo li konačno kao narod prepoznati i podržati u javnom životu sposobne i moralne, a ne momentalno blještave? Težimo li kao narod radu i “kruhu u licu znoja svoga” ili pak zabavi i brzom dobitku na prevari i vezama?"