Dana 24. veljače, 2008.g. u Kninu, u svečanoj dvorani Veleučilišta „ Marko Marulič „ u organizaciji Udruge Prvi hrvatski redarstvenik – Podružnice šibensko-kninske, upriličena je promocija zbirke pjesama "Sinjske ruke ljubavi" sinjske pjesnikinje Marije Vučković Vučemilović. Zbirku pjesama predstavili su kninski pjesnik, satnik Ante Nadomir Tadić-Šutra i prof. Ante Jurković, a stihove je čitala autorica Marija Vučković Vučemilović. U zbirci prevladavaju zavičajne, domoljubne i vjerske teme a ideali su joj ljubav, mir, dobrota, istinsko poštenje, vjera u Boga i moralna načela.

 

 

Donosimo kratki osvrt IKA-e na u prepunoj dvorani Pastoralnog centra Varaždinske biskupije u Varaždinu u subotu 16. veljače održanu tribinu na kojoj je o temi "Moj put od ateista do vjernika" govorio prof. dr. Zdravko Tomac. Ujedno je i predstavio svoje knjige "Tuđmanizam i mesićizam" i "Moj obračun s KGB-om". "Govoreći o samoj temi tribine, istaknuo je kako čovjek ne može postojati bez vjere jer vjera čini čovjeka čovjekom, dodavši da čovjek bez vjere prestaje biti čovjekom. Kazao je kako je oduvijek bio uvjerenja da mora postojati Netko tko čovjeku daje ljubav i orijentaciju, tko je stvorio trajan sustav vrijednosti i tko kroz 10 zapovijedi rješava sukob dobra i zla u čovjeku i društvu. Naglasio je da je prije nego što mu se dogodilo obraćenje, poput mnogih drugih intelektualaca, bio svjestan svoje žudnje za spoznajom da je čovjek ponajprije duhovno biće. Dodao je da mu se dogodila Božja milost što je vjera pobijedila nevjeru u njegovom životu i srcu. Primijetio je kako je tom promjenom i spoznajom da Bog postoji prestao biti tužan čovjek koji je smatrao da je smrt kraj".

 

 

Donosimo osvrt Damira Borovčaka na knjigu autora Mladena Lojkića "Kletva kralja Zvonimira". Sam naslov djela mogao bi čitatelje uputiti na to da se knjiga bavi posve drugom tematikom, dok je ovdje zapravo riječ o autorovu istraživanju mogućih uzroka današnje kvazidemokracije u Hrvatskoj. Izdvajamo: "Rijetko u kojoj knjizi će se naći ovakav sveobuhvatni povijesni pregled o hrvatskom narodu, od pravremena do Krista i od Krista do današnjih dana, poput ovog sažetog u Kletvi kralja Zvonimira. Lojkić ukazuje na dokazano prapodrijetlo hrvatskog naroda, duboke povijesne veze između Vatikana i Hrvatske, po čemu su Hrvati posebni i različiti od ostalih europskih naroda. Glede starosti hrvatskog pisma i kršćanstva spominje se premalo poznata Lištanska ploča. Navodi se ugovor diplomatske razine s papom Ivanom IV. i Hrvatske kao samostalne europske države i prvi hrvatski ustav iz godine 753. sa Hrvatskog sabora na Duvanjskom polju, kao najstariji poznati ustav u Europi. Cijeli povijesni presijek autor vodi kroz tri poglavlja kako bi u četvrtom ukazao čitatelju na najnoviju povijest 20. stoljeća, s pogubnim utjecajima na razvoj suvremene hrvatske demokracije".

 

 

Prva u nizu publicističkih knjiga autora Nenada Piskača s ukazivanjem na promašaje novije hrvatske politike bila je Poražena Hrvatska (CC Marketing, Zagreb 2002.). Knjiga je izazvala veliku pozornost na svom prvom predstavljanju u Zagrebu 29. studenog 2002., no izazvala je i neke prijepore zbog naslova – Poražena Hrvatska. Neki tada nisu mogli prihvatiti takav naslov. Nažalost, politička vjerodostojnost tog šokantnog naslova, iz godine u godinu, sve se više potvrđivala. Nenad Piskač zatim je u svom publicističkom opusu objavio knjigu Između Hrvata i Hrvatske (SlovoM, Zagreb 2003.), pa dokumentarnu posebnu hit-knjigu Nebeska Srbija u Hrvatskoj (Grafički studio, Zaprešić 2005.), koja sadrži cijeli niz originalnih akata tzv. RSK uz autorovu detaljnu analizu srpskih zločinačkih ciljeva. Piskač nastavlja s knjigom Eurodresura (K.Krešimir, Zagreb 2007.), koja sadrži tekstove njegovih uvodnika u tjedniku Hrvatsko slovo iz najnovijeg razdoblja hrvatske podložne politike oko ulaska u EU. Slijedi najnovija Piskačeva knjiga Haag protiv Hrvatske (Ekološki glasnik, Zagreb, studeni 2007.), koja izlazi u prigodi 2. obljetnice uhićenja generala Ante Gotovine i obećanog mu “brzog i pravednog” suđenja. Autor to navodi u posveti knjige, uz nabrajanje još nekoliko neslavnih obljetnica.(Damir Borovčak)

 

 

U hrvatskom kraljevskom gradu Kninu, simbolu hrvatske pobjede u Domovinskom ratu, povodom 16-obljetnice međunarodnog priznanja Republike Hrvatske, u organizaciji udruge Prvi hrvatski redarstvenik – Podružnice šibensko-kninske, upriličeno je predstavljanje trećeg izdanja knjige junaka hrvatskog Domovinskog rata, vukovarskog ratnika Petra Janjića – Tromblona "Žedni krvi, gladni izdaje". U svečanoj dvorani Veleučilišta "Marko Marulić", pred brojnim auditorijem knjigu je predstavio prof. dr. Josip Jurčević, a o nastanku ideje za knjigu i svojim doživljajima, živopisno je, kako sam on zna, govorio legendarni Petar Janjić – Tromblon. U prvom dijelu svoga govora prof. Jurčević je prikazao širi okvir u kome se događala vukovarska epopeja, te naglasio kako je vukovarska bitka bila presudna za obranu od srbijanske oružane agresije, a time i za opstanak države Republike Hrvatske, a izravna postignuća i mnogovrsne posljedice vukovarske bitke bili su presudni i za međunarodno priznanje Republike Hrvatske.

 

 

Već je spomenuti opis Hrvatskog primorja, gdje autori otoke uvrštavaju u sjeverno H.p. I ti hrvatski otoci su se očito “zamjerili” Vujićevoj ekipi, pa ih ona maćuhinski obradjuje. Nije samo Rab “prekomandiran” u Ličko-senjsku županiju. Tako pod natuknicom Cres čitamo 404,3 qkm (jednako kao i otok Krk; dijele prvo mjesto po veličini). Samo naivni misli da pod Krk stoji isto; tamo nalazimo: najveći (uz Cres) i najsjeverniji hrv. otok …406,27 qkm. Kako to razumjeti? A ono “najsjeverniji”? Pa jedan pogled na zemljovid - pardon: enciklopedija to naziva čisto novohrvatski “geografska karta” - pokazuje da je to Sveti Marko, bez obzira na činjenicu što je to otočić. Enciklopedija navodi da otoku Krku pripadaju (mu) priobalni otoci Plavnik i Prvić, te manji otočići Sveti Marko, Zec, Košljun i Galun. Na osnovi čega “mu pripadaju”? I što to čini Plavnik i Prvić “priobalnim”? Plavnik je daleko bliži Cresu, nego Krku, pa je valjalo navesti zašto “pripada” Krku. Kako objasniti slijedeću “informaciju”: Ranoromanička bazilika sv. Kvirinala ?!? Zar je taj rimski brežuljak ne samo poznat, nego još i svet?!

 

 

Uzmimo, štovani čitaoče, da ste korisnik “Opće i nacionalne enciklopedije u 20 knjiga” i da želite doznati nešto podrobnije o Primorsko-goranskoj županiji. U 16. knjizi na stranici 240. nalazite punih pet redaka o njoj! Osim navoda sjedišta, površine i broja stanovnika tu još stoji: Obuhvaća veći dio Hrv. primorja, Gorski kotar, dio ist. obale Istre te otoke Krk, Cres, Lošinj, Rab, Unije, Susak, Ilovik, Goli i dr. Lijepo, ali Vi hoćete točno znati spadaju li u tu županiju i otoci Prvić i Sv. Grgur sjeverno od Raba. Srećom držite u ruci svezak koji završava s natuknicom Querard, i … evo Vas kod natuknice Prvić. Da, ali tu čitate nešto o Prviću iz šibenskog arhipelaga … o kvarnerskom Prviću ni traga! A njegova površina iznosi ipak 13,45 četvornih kilometara, a ona šibenskog “imenjaka” tek 2,37! Unatoč tomu ne odustajete, uzimate u ruke idući svezak – možda pod natuknicom Rab stoji nešto i o Prviću. No tek sad počinju muke, jer tu “doznajete” da otok Rab pripada Ličko-senjskoj županiji !!! Ne vjerujete vlastitim očima, ali … nemojte ih trljati, jer na istoj 6. stranici 17. sveska stoji još jedanput crno na bijelom da se i grad Rab nalazi u Ličko-senjskoj županiji! Nije dakle lapsus!

 

 

Donosimo izlaganje člana Upravnog vijeća akademika Josipa Pečarića s predstavljanja knjige «Tko smo mi? – Ogledi o naciji i državi», autora Benjamina Tolića. Izdvajamo: "Nedavno sam razgovarao s jednim kolegom o knjizi Samuela P. Huntingtona - "Tko smo mi? Izazovi američkomu nacionalnom identitetu" (2004.) - u kojoj Huntington raspravlja o krizi američkoga nacionalnog identiteta. Kolega, koji nije moj politički istomišljenik, napomenuo je kako bi bilo dobro da ja ili netko sličan meni napiše takvu knjigu o nama. - Napisana je, rekao sam mu. Napisao ju je netko mnogo pozvaniji od mene za to. Naravno mislio sam na knjigu koju danas predstavljamo i na autora g. Benjamina Tolića. Tolić je rođen 1943. g. u Osoju, općina Posušje. Školovao se u Posušju, Donjim Andrijevcima, Slavonskom Brodu, Zagrebu i Beču. Završio je studij filozofije i germanistike u Zagrebu. Radio je kao profesor njemačkog jezika i kao urednik Osmojezičnoga enciklopedijskog rječnika u Leksikografskom zavodu «Miroslav Krleža» u Zagrebu. Od 1992. do 2003. bio je diplomat s prekidom od 1998. do 2000., kada je bio glavni urednik HINE. Prevodio je s njemačkoga. Pisao je političke oglede, a čitateljima Hrvatskoga slova poznat je po razgovorima Guravca i Rutavca koji su iz tjedna u tjedan izlazili od Božića 2000. do Božića 2001. Potpisivao ih je doduše Eugen Patak, a bilo je više čitatelja koji su me pitali pišem li ih ja. Rekao sam to Toliću i pitao ga zna li tko ih piše. I tako sam doznao. Ostalim čitateljima se razotkrio kad su te, kako kaže Ivan Jindra u Hrvatskom slovo 14. prosinca 2007., duhovite i oblikom jedinstvene kolumne skupljene u knjigu Haaški sapun (HKZ - Hrvatsko slovo, 2002.). Slijedili su politički eseji o Hrvatskoj u vrtlogu novoga svjetskog poretka -Pamet u glavu, Zagreb, 2003."