Pod povećalom: Opća i nacionalna enciklopedija u 20 knjiga (2)

Klaić-Vujićev sindrom u Robakovom stadiju

Tako od Foče nasta „Srbinje“, od Bosanskog Novog „Novi grad“, od Bosanskog Broda „Srpski Brod“, Bosanska Dubica posta „Kozarska Dubica“, Bosanska Gradiška jednostavno „Gradiška“, a iz Skender Vakufa nasta „Kneževo“. Bosansko Grahovo je izgubilo pridjev „bosansko“; za divno čudo nije preimenovano u „Pasuljevo“!

U toj tragikomediji „vrhunac“ je dostigao Radovan Karadžić htijući Sarajevo preimenovati u „Ninoslavgrad“; po banu Ninoslavu, koji je po srpskoj dikciji poput svih nositelja banske časti (koja je u Srbiji oduvijek bila nepoznata!) naravno bio „njihov“. Ali brzo se ispostavilo da se taj Ninoslav kao katolik dopisivao s Rimskim papom! Tragično je pri svemu tomu, da velikosrpski propagatori ne moraju sami uvjeravati svijet u ispravnost svojih poteza; veliku pomoć im pružaju hrvatske institucije od Hrvatske turističke zajednice preko HAK-a i nekih dnevnih novina, koji na zemljovidima Hrvatske prikazuju i BiH ili njen veći dio i njemačkom, engleskom i –naravno- hrvatskom govornom podneblju nude, ne sve, ali dosta tih srpskih naziva!

Odricanje od hrvatske baštine

Vratimo se banu Ninoslavu i pogledajmo što o njemu stoji u Vujićevoj-Večernjakovoj “nacionalnoj enciklopediji”. Matej Ninoslav, koji se pri napadu Mađara nije sklonio u Srbiju, nego u Dubrovnik, koji nije imao vezu sa Pećkim patrijarhatom nego Rimskim papom, je “bos. ban”. To je samo jedan od nebrojenih primjera odricanja Enciklopedije od hrvatske povijesti i hrvatske baštine. Ni poznati Kulin nije drugo, nego “ban Bosne”, iako su i on i Ninoslav priznavali hrvatsko-ugarskog kralja i premda već sama riječ “ban” ukazuje na hrvatsku pripadnost. Nacionalna enciklopedija ni Hrvoja Vukčića Hrvatinića ne drži Hrvatom, pa “logično” navodi kako je on bio “sudionik osvajanja dijelova Hrvatske (sic!) i Dalmacije“. A u natuknici “Hrvatinići” nailazimo na srž te povijesne doktrine kad doznajemo “u povijesti srednjovj. Bosne obitelj H. drži se najmočnijom velikaškom obitelji, a djelovanje njezinih najistaknutijih odvjetaka znatno je utjecalo na oblikovanje srednjovj. bos. države”.

Skučenost prostora onemogućava podrobnu raspru o drugima iz hrvatske kulturne i povijesne baštine izbačenima i darovanim osobama i događajima; tako se na pr. pod natuknicom “bosansko-hercegovačka književnost” ne pojavljuje niti jedanput riječ “hrvatska” ili “hrvatski”! (Ali i «srpski» i «židovski»).Tko se onda smije čuditi kad “Bošnjaci” drsko tvrde da je Tomislav “krunjen u inostranstvu”?!

Dominik Mandić o Nadi Klaić

Minimalizam u hrvatskoj povijesti i kulturi najuže je vezan uz ime Nada Klaić. Talentiranu i marljivu povjesničarku, koja je sve hrvatsko izvan granica SR Hrvatske proglasila nehrvatskim i brisala iz hrvatske povijesti, poznati povjesničar Dominik Mandić ovako opisuje: “Ona mnogo tvrdi, a malo dokazuje; mnoge stvari uzimlje kao dokazane, koje bi morala dokazati. Strastvena subjektivnost Nadu Klaić često zasljepjuje, da ne vidi i ne razumije povijesne izvore u njihovom pravom, objektivnom značenju, nego ih shvaća i tumači na svoj način.” A njenu učinkovitost riječima: “…krivo shvaćenih i na štetu hrvatskog naroda protumačenih izvora ima kod Nade Klaić ne na jednom mjestu. Tim je Nada Klaić hrvatski povijesni život za narodnih vladara minimalizirala i osiromašila, napose je hrvatski etnikum, prostor hrvatskog naroda i države svela upravo na bijedne razmjere.”

Vujićeva enciklopedija naprotiv navodi da je Nada Klaić “dala istaknute prinose razvoju kritičkog pristupa hrv. historiografije”. No tu “kritičnost” Mandić ovako objašnjava: “God 1967. ja sam istakao, da je Nada Klaić došla do svoga današnjega povijesnog mentaliteta i nehrvatskih stavova moguće iz psihičke težnje, da se pokaže ‘kritčna’ i da nije zaražena ‘nacionalnim predrasudama’.”

Na istom kolosijeku s Klaićevom

Vujićeva i Večernjakova enciklopedija je nažalost na istom “kolosijeku”. Pokazuje to i svjesno ispuštanje zadnje rečenice iz natuknice Nada Klaić u Hrvatskom leksikonu, čiji je glavni urednik bio Ante Vujić, koja tamo glasi: “Njezine teze pokrenule su mnoge pa i polemičke rasprave.” Sukladno tomu je i kod Dominka Mandića brisan navod iz Hrvatskog leksikona, koji zaključno kaže: “Znanstv. opus mu je velik i raznolik, posebno značajan za istraživanje povijesti hrv. nazočnosti u BiH.” Pa jasno da se te riječi moraju izostaviti, jer enciklopedija izbjegava gotovo bez iznimke dokaze i navode te “nazočnosti”. Postoji li još sumnja u pravac, kojim ide Vujićeva enciklopedija u distribuciji Večernjeg lista?

Šteta po sadašnjost i budućnost

Da bi naslov drugog nastavka bio sasvim jasan, potrebno je reči nekoliko riječi i o Robaku. Fritz Robak je kao austrijski političar i dugogodišnji gradonačelnik Stinjaka u Gradišću postao “čuven” po tomu što je u lipnju 1955. osnovao “Prezidij socijalističkih zastupnika iz hrvatskih i jezičnomješanih općina”, koji je postao nepremostiva zapreka bilo kakvom pomaku u ostvarenju prava hrvatske manjine u Austriji. Robak nije samo propagirao asimilaciju, nego ju je do zadnjeg daha ultimativno tražio od Gradišćanskih Hrvata. Pred svoju smrt 4. rujna 1994. objavio je još letak u kojem je pozvao Gradišćance da se odjave od dvojezične nastave u školi. Doslovce je u letku stajalo: "Ne dopušćajte, da se dica nepotribno opteretu s nepotribnim jezikom", i "S nimškim jezikom se moremo čuda bolje sporazumivati nego s našim arhaičnim dijalektom, ki se ne more upotribiti u životu i djelu".

Klaićeva kao karijatida hrvatskog povijesnog minimalizma, Vujić kao njegov provoditelj u nezavisnoj Republici Hrvatskoj; i to u stadiju Robaka, t.j. demonstrativnog odbacivanja i odricanja što više hrvatskoga! Ono što je Mandić rekao za Klaićkino djelo, naime “...duboko žalim, da je Nada Klaić svoj naravni povijesni talenat i svoju tehničku spremu okrenula protiv svoga hrvatskog naroda. To je razlog da navedeno djelo Nade Klaić smatram ne samo subjektivnim, nego i veoma štetnim po sadašnjost i budućnost hrvatskoga naroda.”, vrijedi u punoj mjeri i za enciklopediju Vujićevog tima.

Nekoliko primjera – da čovjeku pamet stane

Kako inače objasniti grješke, propuste, iskrivljenja od kojih se normalnom čovjeku ponekad diže kosa na glavi; nekoliko primjera –od mnogo njih- neka to pokažu.

* Opća i nacionalna enciklopedija se lakomisleno odriče svih onih Hrvata islamske vjere, koji su se nedvojbeno izjasnili Hrvatima (na pr. Safvet-beg Bašagić – autor slijedećih stihova: Hrvatskog jezika šum može da goji, može da spoji Iztok i Zapad, srdce i um. - iz «Jezik roda moga»; Hamdija Kreševljaković, i t.d.).
* Hrvatska enciklopedija odbacuje i franjevce iz Bosne (tako primj. Ivan Franjo Jukić nije Hrvat!).
* Posušje - jedno od najhrvatskijih naselja BiH (1991: 99,5 % hrvatsko stanovništvo) prema enciklopediji je većinom naseljeno Hrvatima ! Normalni smrtnik bi –ni broj ni postotak nisu u Enciklopediji navedeni!- pomislio da je u toj hercegovačkoj općini 60-66 % stanovništva hrvatsko, jer što bi trebalo značiti «pretežno»?
* Vujićev tim je izgleda spreman Slovencima darovati Istru, pa čak i otok Krk, jer pod natuknicom Kras stoji: krška visoravan u Sloveniji i Italiji. Proteže se od r. Soče na Z Slovenije do Kvarnera na I; na J prodire na Istarski poluotok... a prilog je ilustriran fotografijom pod kojom se čita: Kras, krški oblici, Krk !! [to onda reći slovenskim ekstremistima kad glasno viču: «Sve do Rijeke je Slovenija!»?
* K tomu se pridružuje dalji «biser» enciklopedije, koji govori kako je staro korito Rječine pretvoreno u mrtvi kanal, a taj je u prošlosti bio granica između Hrvatske i Rijeke !!
* Vrhunac darežljivosti «nacionalne enciklopedije» (možda bi ipak trebalo zapitati, koje to nacije?) predstavlja svakako politički zemljovid Nezavisne države Hrvatske, koji informira čitatelja, da je «Italija anektirala» Kastavštinu i zapadni Gorski kotar (Čabar), Krk, Rab, otoke zadarskog arhipelaga, sjevernu Dalmaciju bez Zadra i Knina, ali sa Šibenikom i Splitom, te Šoltu, Vis, Korčulu, Mljet i Boku Kotorsku; Italija prema tom zemljovidu nije anektirala Istru, Rijeku, Cres i Lošinj, Zadar i Lastovo! Da čovjeku pamet stane! Nastavlja se

Branimir Souček
Hrvatsko slovo

{mxc}


Uto, 7-12-2021, 19:14:04

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2021 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.