Hrvatske su zemlje u srednjem vijeku bile stalno pod najezdom osmanlijskih osvajača, pa su se naši preci umjesto razvoja kulture i općeg napretka, borili se za golu egzistenciju braneći ostatke ostataka nekad slavnog kraljevstva Hrvata. No, i u takvom izrazito nepovoljnom okružju iznjedrila je hrvatska gruda velikane pisane materinske riječi poput Marulića, Držića ili Gundulića. Začinjavci su životom hrvatske pisane riječi čuvali i onu usmenu, životnu. Jer povijest hrvatskog naroda je povijest hrvatskog imena i hrvatskog jezika. Stoga mi je, kao sinu svoga naroda, čovjeku koji nije znanstvenik, već samo zaljubljenik u hrvatsku povijest i kulturu, ugodna zadaća promišljati, pisati i zboriti o precima našim, njihovim pregnućima, žrtvama, ali i velikoj ljubavi prema domovini i narodu Hrvata. (L.B.Tadinov)

 

 

Drug Stipe Mesić ima pravo kada tvrdi da samo ratni zločini ne zastarijevaju. Po međunarodnim konvencijama samo je za ratne zločine dogovoreno da ne zastarijevaju. Nitko i nigdje ne spominje mirnodopske zločine. Kako se zna da je Drugi svjetski rat prestao 9. svibnja 1945. i sve što je do tada nezakonito učinjeno može se smatrati ratnim zločinom koji ne zastarijeva. Tako bi se mogli tražiti zločini počinjeni nad hrvatskim narodom tijekom II svjetskog rata od strane bilo kojih vojnih postrojbi koje su ratovale na prostorima NDH. Nitko ne može poricati da NDH nije bila međunarodno priznata, direktno ili indirektno, od strane tridesetak ondašnjih država Europe, a i svijeta, kao na primjer od strane velikog Japanskog Carstva. Nitko ne može tvrditi kako čelnici NDH nisu bili zapadnoeuropejci svoga vremena. Antihrvatske postrojbe su četnici i partizani kojima je glavni cilj bio rušenje NDH. Prvi su pod vodstvom Draže Mihajlovića, a drugi pod vodstvom J. B. Tita... I danas bi se po međunarodnome pravu moglo optuživati sve one postrojbe na području NDH za zločine koje su počinile do 9 svibnja 1945. godine, jer samo su to ratni zločini.(M.Ćavar)

 

 

Komunizam je bez sumnje najkrvavija ideologija 20. stoljeća, koja je od Vladivostoka do Kočevskog roga, od Katinske šume do Jazovke, od Bleiburga do Pol Potove Kambođe posijala preko stotinu milijuna mrtvih, uglavnom nevinih civila. Kao ideologija marksistički komunizam je utoliko jedinstven, što klasna mržnja i fizičko eliminiranje ljudi tvore samu njegovu idejnu bit. Za Marxa i njegove sljedbenike ljubiti znači mrziti istog neprijatelja. Marksistički komunizam ubija ljude ne zato, jer su počinili zlo, nego zato, jer pripadaju klasi ljudi koja je objektivno štetna. On, dakle, uvodi načelo objektivne krivnje. Marksistički komunizam ubija čovjeka radi čovječanstva, ubija sadašnje ljude, da bi budući naraštaji bili sretni. Dogme ove najkrvavije svjetovne religije su zapravo presude, nakon kojih slijedi smaknuće onih koji te dogme ne prihvaćaju. Ova je totalitarna sastavnica komunizma učvršćena uzdizanjem komunističke ideologije na rang apsolutne , znanstvene istine. Ta navodno apsolutna istina opravdava teror; ona ovlašćuje partiju da upravlja svim aspektima osobnog i društvenog života. Ovaj ideološki maniheizam, podjela na crne i bijele, na „good guys“ i „bad guys“ , kao u američkim western filmovima, temelj je komunističkog političkog terora. Neistomišljenik postaje neprijatelj, zločinac; njega se sotonizira i bestijalizira, prikazuje kao životinju lišenu čovječnosti. Radi toga komunisti smatraju da ne ubijaju ljude, nego „buržuje“, „narodne neprijatelje“, „kapitaliste“.(B.Lukšić)

 

 

Ispod svakog dostojanstva je tvrdnja profesora s Oxforda, urednika Priručnika o fašizmu, Richarda Boswortha, koji, prema „Jutarnjem listu“ od 23. ožujka 2009., u poglavlju „o Hrvatskoj i Srbiji“, govoreći o dr. Tuđmanu i Miloševiću, razrađuje „koji je više i jače fašistički nastupao devedesetih godina prošlog stoljeća“, ne spominjući uopće činjenicu srpsko-crnogorske agresije na Hrvatsku i nužnost nužne obrane hrvatskog naroda. Britanska politička mašinerija ne želi prihvatiti činjenicu povijesne borbe hrvatskog naroda za slobodu i samostalnost vlastite države. U Priručniku o fašizmu poistovjećuje se Tuđmanova borba za obranu samostalne Hrvatske i srpsko-crnogorska agresija na Hrvatsku predvođena Miloševićem. Bosworth je morao znati da je, i u takvim okolnostima, dr. Tuđman, na prvim slobodnim i demokratskim izborima na ovim prostorima od 1918. godine, svibnja mjeseca 1990., na najlegalniji način došao na vlast i obranio Hrvatsku. Kako se demokratski izabrana vlast može nazivati režimom u kojem su se „događale manifestacije fašizma, ali u znatno manjem opsegu nego u Srbiji“! Može li nam gospodin profesor reći koje su to pojave u Hrvatskoj s karakterom fašizma?(M.Vuković)

 

 

U dva smo navrata na Portalu prenjeli prvo prepisku između akademika Josipa Pečarića i novinara beogradskog tjednika NIN, vezano uz optužbe koje je na njegov račun iznio srpski matematičar dr. Slavko Simić (Odgovor akademika Pečarića na objede Slavka Simića). Nakon toga, objavili smo i Simićevo reagiranje (Reagiranje dr. Simića na odgovore akademika Pečarića) da bi ovoga puta donjeli Pečarićevo zaključno pismo na tu temu. "Jako dobro je što je HKV objavio tekst kolege Simića. Vidim da je kolega viši znanstveni suradnik, a ne znanstveni savjetnik kako sam mislio. Ta posljednja stepenica je po pravilu i najteža. Tako mi je postalo jasnije da se ovdje radi o njegovoj metodi znastvena napredovanja. Sama metoda ima više točaka. Ovdje ću dati one koje mi se čine najvažnijim."(mmb)

 

 

22.ožujka 2009., poslije nedjeljne pučke mise u hrvatskoj crkvi sv. Jeronima u župnoj dvorani, Hrvati ovog grada imali su prigodu pozdraviti, poslušati izlaganje i porazgovarati s Deanom Golubićem iz Zagreba. Ovaj mladi hrvatski entuzijast govorio je o (ne)prilikama i opasnostima u kojima se nalazi hrvatska država i hrvatski narod danas, krivnjom postojećih hrvatskih vladajućih struktura. Sva se moć slila u ruke malog broja ljudi (ponajviše iz bivšeg režima) koji rade što god hoće, a narod ni zakon im ne mogu ništa, dok srestva javnog priopćavanja vjerno služe plutokracije, a ne narodu. Stranačke razlike su samo deklarativne. Sve se vrti oko HDZ-a i SDP-a, a druge stranke su samo satelitići, čija vodstva mijenjaju stavove prema potrebi samo da bi se i oni mogli barem malo okoristiti. Sve je rasprodano što se može rasprodati da bi onaj mali postotak na vrhu mogao nacionalno bogastvo prebaciti u svoje džepove, a Hrvatska je u tolikom dugu da više ne može ni zajmove dobiti. Mladi gost je naglasio da je vrijeme za uzbunu, jer država, koju je hrvatski narod želio i za koju se borio toliko stoljeća i desetljeća, je u opasnosti, a hrvatski narod na rubu siromaštva, umjesto da živi u miru i blagostanju.(A.Čuvalo)

 

 

Vrsni znanstvenik i član HKV-a akademik Josip Pečarić Uredništvu je ovog Portala proslijedio prepisku između njega i novinara beogradskog lista NIN, Miljana Paunovića. Pitanja gospodina Paunovića i odgovori akademika Pečarića vezani su uz srbijanskog matematičara Slavka Simića kojem je odbijeno objavljivanje jednog rada u hrvatskom časopisu koji se nalazi na SCIE listi, a kojega je akademik Pečarić glavni urednik. Gospodin Simić u Paunovićevom članku iznosi svoje viđenje takvog razvoja događaja, pripisujući odbijenicu ponajprije nacionalnoj osnovi. Akademik Pečarić iznosi drugu stranu priče, u kojoj navodi svoje, isključivo znanstvene razloge zbog kojih Simićev rad nije objavljen. Ovaj je slučaj između ostaloga posebno zanimljiv s obzirom da je iz prepiske vidljivo kako se i hrvatski predsjednik Mesić "zanima" za matematičku znanost i kako tvrde iz NIN-a utječe ili bar neuspjelo pokušava utjecati na rad redakcije jednog časopisa s SCIE liste.(mmb)

 

 

Na pozornicama raznovrsnih kulturnih dogadjajima u Chicagu zadnjih tjedana hrvatski umjetnici su bili izvanredno dobro zastupljeni. Naime, 24. veljače u svijetski-poznatome Art Institute of Chicago nastupio je hrvatski pijanist Zvonimr Nagy. Ovaj mladi kompozitor, pijanist i orguljaš, rodom iz Osjeka, uz ostale uspjehe, priprema doktorat iz glazbe na poznatom chicaškom Northwestern University. Devetog ožujka u Goethe-Institut-u Chicagu čitao je odlomke svojih knjižvenih djela sad već dobro poznati pisac u Americi Josip Novaković, koji je kao mlad student došao u Ameriku i sad je profesor na Pennsylvania State University. Treći mladi Hrvatk koji je obogatio chicašku kulturnu scenu ovh dana bio je Robert Belinić. Taj mladi gitarist, za kojeg vele da je glazbeni geniji, održao je koncert u Oriental Institutu, University of Chicago, 10. ožujka, 2009. Belinića nastup je jedan od koncerata u godišnjem glazbenom rasporedu „University of Chicago Presents/UC predstavlja“. Broj posjetitelja za ovaj koncert je bio ograničen i hrvatska zajednica je mogla otkupiti samo manji broj ulaznica. Ambijent ovog dogadjanja je bio neobičan, ali izvanredan.(A.Čuvalo)