Drug Stipe Mesić ima pravo kada tvrdi da samo ratni zločini ne zastarijevaju. Po međunarodnim konvencijama samo je za ratne zločine dogovoreno da ne zastarijevaju. Nitko i nigdje ne spominje mirnodopske zločine. Kako se zna da je Drugi svjetski rat prestao 9. svibnja 1945. i sve što je do tada nezakonito učinjeno može se smatrati ratnim zločinom koji ne zastarijeva. Tako bi se mogli tražiti zločini počinjeni nad hrvatskim narodom tijekom II svjetskog rata od strane bilo kojih vojnih postrojbi koje su ratovale na prostorima NDH. Nitko ne može poricati da NDH nije bila međunarodno priznata, direktno ili indirektno, od strane tridesetak ondašnjih država Europe, a i svijeta, kao na primjer od strane velikog Japanskog Carstva.

Nitko ne može tvrditi kako čelnici NDH nisu bili zapadnoeuropejci svoga vremena. Antihrvatske postrojbe su četnici i partizani kojima je glavni cilj bio rušenje NDH. Prvi su pod vodstvom Draže Mihajlovića, a drugi pod vodstvom J. B. Tita... I danas bi se po međunarodnome pravu moglo optuživati sve one postrojbe na području NDH za zločine koje su počinile do 9 svibnja 1945. godine, jer samo su to ratni zločini. A sve što se zbivalo poslije rata su mirnodopski zločini koji kao takvi nigdje nisu registrirani kao zločini koji ne zastarijevaju. A upravo najveći zločini, u povijesti Hrvata, su mirnodopski zločini koji su počinjeni nad hrvatskim narodom nakon 9. svibnja, ili konkretnije nakon 15. svibnja, nakon predaje vojske i naroda NDH Englezima i njihova izručenja JBT-ovim jugokomunističkim strukturama.

A to su oni koji su kao ratni banditi proglasili regularne branitelje NDH banditima, nad kojima su izvršili genocid bez ikakve međunarodne zaštite. Tako je tijekom poratnih i svih godina postojanja takozvane SFRJ vršen genocid nad hrvatskim narodom ubijanjima, zatvaranjima i progonima svih vrsta, jer Hrvati su bili i ostali jedini narod koji je mogao razoriti imperijalističku balkansku jugotvorevinu prvoga i drugoga puta. Nikakvi Slovenci, Albanci, Makedonci ili Crnogorci to nisu mogli učiniti bez hrvatskoga naroda. Do "hrvatskog proljeća" bilo je jedan milijun i tristo trideset tisuća policijskih kažnjeničkih dosjea nad Hrvatima u SFRJ, a nakon toga, do Domovinskoga rata, još preko stotinu tisuća dosjea SUP-a. To je pravo stanje nad Hrvatima u drugoj jugokomunističkoj tvorevini.

Mate Ćavar

{mxc}