Ožalošćeni slovenski premijer Borut Pahor duboko žali zbog prekida sjednice na kojoj je trebao biti ratificiran sporazum o ulasku Hrvatske u NATO. Žaljenje je izrazio i naš odani lobista, g. Hannes Swoboda. Kuka čak i glavni tajnik moćnog NATO saveza, gospodin Jaap de Hoop Scheffer. Liju svi redom krokodilske suze, a sve zbog blokade jedne jogunaste državice ispod Alpa. Sjednica slovenskog parlamenta prekinuta je kasno u noć nakon što je opstrukcijom glasovanja (bolji izraz svakako je politička ucjena) zaprijetila SDS-stranka bivšeg premijera Janeza Janše.Janšina stranka ocijenila je da je državna revizija iz političkih razloga u proračunu iz 2007. otkrila manjak umjesto službeno iskazanog viška pa zato bojkotira Hrvatsku u njenom pristupu NATO-u. A bez Janšinih demokrata nije moguće osigurati dvotrećinsku većinu potrebnu za ratificiranje pristupnih protokola Albanije i Hrvatske za učlanjenje u NATO. Eto, tako to rade naši 'dobri susjedi' - izvodeći svoje igre bez granica, sustavno i temeljito.(D.Kalafatić)

 

 

Povijest je ne jednom svjedočila kako se neki događaji, posebno zločini počinjeni iz ideoloških razloga, bolje rečeno zabluda, ako povijesno u smislu struke nisu ispravno valorizirani vraćaju kad-tad , te vladajućim garniturama predstavljaju „vrući krumpir“. Tog „krumpira“ svi se klone ili imaju tumačenja kojima se zbivanja iz prošlosti „lakiraju“. No, i tada se problemi uporno vraćaju sve dok se u povijesne knjige ne ubilježi istina o prošlim zbivanjima. Naravno, sud povijesti nije i sud pravde, pa se oni koji su stradali u bližim ili daljim povijesnim zbivanjima rijetko kada dobiju zadovoljštini, no povijesna osuda za krivce je zbog svog bezvremenskog roka trajanja višestruko teža od osude ovozemaljskih sudova. Izvještajne su agencije ovog tjedna donijele dvije nepovezane vijesti, s raznih strana svijeta, u kojima su zbivanja od prije nekoliko desetaka godina ponovno aktualizirana, upravo zato što su bila povijesno neispravno valorizirana. Poveznica između ovih zbivanja vremenski i zemljopisno udaljenih jest propala ideologija komunizma i tragična zastranjena njene nasilne provedbe. Trebali bi to imati na umu svi sljedbenici i branitelji komunističke ideologije i u našoj zemlji, jer duhovi prošlosti s ovih naših prostora i te kako opterećuju našu svakodnevnicu.(D.Tučkar)

 

 

Rođen sam Hrvat. Prvih 19 godina moga života sproveo sam u Hrvatskoj. Hrvatska je moja prva domovina koju neizmjerno volim. Posljednjih 38. godina živim u Americi, mojoj drugoj domovini koju također neizmjeno volim i čiji sam državljanin postao prije desetak godina. Ovaj članak pišem kao rođeni Hrvat, i ne rođeni amerikanac, ali što je najbitnije pišem kao vjernik kršćanske vjeroispovijedi koji vjeruje da Sveto Pismo, Biblija, Božja riječ ima mnogo toga za kazati o Božjem odnosu prema svijetskim nacijama! Naslov moga članka je "Je li Bog, naš Spasitelj, Sin Božji, Gospodin Isus Krist na strani Amerike i Hrvatske?". To je tema moga pisanja iz nebilijske i biblijske perspektive razumijevanja i gledanja.(Z.B.Ranogajec)

 

 

Od kada ih je EU primila u svoje jato, našim 'dobrim susjedima' kao da su bahatost i slava u glavu udarile! Glede pitanja međudržavnih granica slovenska politika sve više podsjeća na osebujnu tvrdoglavost svojstvenu nekim tipičnim primjercima faune-životinjskog carstva; kad samo jedanput mirišljivo označe svoj interesni teritorij drže ga i zaposjednutim, okupiranim! Uostalom, kakva je razlika u ova dva povika: «Ovo je Srbija» ili «tudi, tukaj je Slovenija»; u dlaku jednako!? Upravo je tragikomično da je glavni slovenski borac za takozvane 'južne granice dežele' kontroverzni Joška Joras, rođeni Mariborčanin…..a po zanimanju birtaš, kvalificirani pipničar. Što se tiče tih 'južnih granica', republika-država Hrvatska upisana je kao vlasnik zemljišta na južnoj/lijevoj strani rijeke Dragonje(umjetni kanal sv. Odorika je prokopan za slovenske potrebe odvodnje 1954.g.), koja je oduvijek i nesporno bila hrvatski teritorij. Uostalom, to je shodno i načelima utvrđenim po Badinterovoj komisiji po kojima se granice bivših republika pretvaraju u državne. Tomu se Slovenija službeno nikad nije tako žestoko protivila…sve dok nije zakoračila, figurativno rečeno: 'iz kmetske noge u briselsku cipelu'. Današnji kamikaza slovenske vanjske politike, Joško Joras, svojedobno je bio čak i lojalan građanin ondašnje republike Hrvatske (1983,g.!), a to potvrđuju njegovi zahtjevi iz tog doba za građevnim dozvolama u hrvatskoj općini Buje i dokazivanje vlasničkih prava na tamošnjem Općinskom sudu(D.Kalafatić)

 

 

U srijedu, 14. siječnja 2009. u 19.00 sati na Kaptolu 27 je održana javna tribina na kojoj je govorila Martina Grahek Ravančić iz Hrvatskog instituta za povijest. Tema je bila Bleiburg i križni putevi. Na predavanje održanoj u punoj dvorani iznio bih nekoliko primjedaba i pitanja. Nužno je formulirati smislena pitanja obzirom na ozbiljnost i važnost teme. Posebno je to važno, jer gospodja Martina Grahek Ravančić priprema doktorsku disertaciju, kako je naznačeno na web stranici Hrvatskog Instituta za Povijest, koja će se odnositi na Rad Zemaljske komisije za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača (1944. – 1947.). U uvodu predavanja je bio kratki osvrt na okolnosti prije odluke o povlačenju prema zapadu Hrvatske Vojske i hrvatskih civila, uključujući žene i djecu. Formuliranje okolnosti i izbor bibliografije su temelj svakog znanstvenog rada, pa se je nadati da slijedeće okolnosti i ( više ili manje ) poznate činjenice ne će biti zaobiđene, kako bi se mogao donijeti objektivan i istinit sud o opcijama, koje su bile na raspolaganju državnom i vojnom vodstvu Nezavisne Države Hrvatske.(G.O.)

 

 

EU je mozaik sastavljen od 27 kamenčića u kojem se svakodnevno dogodi mnoštvo, za stanovnika Hrvatske, više ili manje interesantnih događaja što napune novinske stupce i možda privuku našu pažnju zbog asocijacija sa našom svakodnevnicom. Gradom Sheffieldom ovih će dana kružiti i prevoziti putnike poseban tramvaj, posebno uređen u okviru kampanje protiv diskriminacije psihički bolesnih osoba. Unutrašnjost takvog tramvaja, sva u bijelom, izgleda poput soba u psihijatrijskim ustanovama, uz niz statističkih podataka i slogana poput: “Jedna od 4 osobe ima psihičkih problema, a to je 50 osoba na ovaj tramvaj, no one ne moraju provesti cijeli dan u ćeliji!“. Popularno nazvan „tapecirana tramvajska ćelija“, projekt je financiran od nekog lutrijskog fonda i podržan od mnogih javnih osoba, a sudeći po slikama, prihvaćen je od građana. Usprkos bijelih ploha, „umjetnici“ grafita, kojih sigurno i u Engleskoj ima, nisu poželjeli dati svoj „doprinos“ ovom tramvaju. Neminovno, kao stanovnika najvećeg grada Hrvatske s tramvajskim prometom, te svjedoka odnosa zagrebačkih „umjetnika grafita“ spram ZETovih vozila, pothodnika, novih fasada, čak u najstrožem centru grada, nameće se pitanje kako stati na kraj rečenoj devastaciji.(D.Tučkar)

 

 

Prijatelj mi je s 18. god. bio domobranski dočasnik a nakon izobrazbe u Austriji postao je časnikom i službovao u Istočnoj Bosni. Prošao je i povlačenje hrvatske vojske i Križni put, vukli su ga nekoliko godina po zatvorima a danas živi ovdje u Melbourne-u. Obzirom da je, tijekom rata, po službi često putovao vlakom preko Maribora njemu je jako dobro poznato da su mnogi Slovenci iz toga sjevero-istočnog dijela Slovenije, njih preko 10.000, pobjegli u Nezavisnu Državu Hrvatsku, dobili su i posao i mirovine a mnogi od njih su bili primljeni u hrvatsku vojsku, i kao domobrani ali i kao ustaše. A pobjeglo je i mnogo slovenskih svećenika koje je od njemačkog progona zaštitio zagrebački nadbiskup Alojzije Stepinac. Bježali su oni iz slovenskog, okupiranog na slobodni, hrvatski teritorij jer je sjeverni dio Slovenije bio uključen u njemački 'Reich' jednako kao i Austrija(a do rujna 1943.g., Koper je bio Capodistria, Postojna je bila Postumia a Ljubljana je bila Lubiana…Maribor je cijelo vrijeme rata bio Marburg). Slovenci, iz po Nijemcima okupiranog dijela Slovenije, su morali služiti njemačku vojsku, mnogi od njih su bili u elitnim SS-trupama a bilo ih je priličan broj koji su stražarili po Hitlerovim koncentracionim logorima.(D.Kalafatić)

 

 

Tempus fucit (Vrijeme leti) - Život je samo mozaik sjećanja. Oblak, prepun tuge, radosti i bola. Rijeka, koja nesmiljeno teče, bez zaborava, bez pozdrava, bez povratka. Lani je bilo jučer, sutra će biti danas. Domovina, majka, sloboda, sreća, to tek su riječi, izrazi ljubavi i bola. Zemlja i nebo, toliko blizu, a tako daleko. Dragi svemogući Bože, gospodaru neba i zemlje, učini da vrijeme stane – makar na tren, učini, da se životne kazaljke vrate, da prošlost bude danas, a ne jučer. Učini, da sloboda drage nam domovine ne bude samo tlapnja, nedosanjan san onih ispred i onih iza nas, učini, da se vrijeme vrati, da sve drage osobe koje brižno nosimo duboko zakopane u srcu, budu opet s nama. Da li je to mjesto u srcu bol, tuga ili sreća – da li je to mjesto crni duboki bezdan ili bogato ispunjen prostor koji pršti nabijen emocijama. Amor vincit omnia (ljubav pobjeđuje sve) ili Veritas amara est (gorka je istina) Domovina – majka – vjera neka meni i mojoj djeci budu visoko na pijedastalu. Pomozi meni i mojima, Ti, koji ravnaš nama i našim okruženjem, da tako vječno ostane. Neka naše geslo – Proaris et focis, Deo propitio (Za žrtvenike i ognjišta s Božjom milošću) svjetli vječnim plamom.(V.Biondić)