Detalji

Objavljeno: 17. ožujka 2010.

Ne znam zašto, ali nijedan roman Mome Kapora nisam uspio pročitati do kraja. Iz nekog razloga tzv. ''proza u trapericama'' nije mi sjedala. Znam da moj ukus nije mjerilo i da se o ukusima ne raspravlja, spominjem ovo samo stoga što sam se nemalo iznenadio kada sam potkraj devedesetih u Ukrajini otkrio da Momo Kapor uživa status kultnog pisca. Upoznao sam serbisticu Nataliju Čorpita, predavačicu ''srpskohrvatskog'' u Lavovu, simpatičnu ženu u kasnim tridesetim, neudanu, dokraja posvećenu srpskoj književnosti. Predstavljena mi je kao ''žena koja je prevela Kapora''. Ne vrijedi to opisivati, trebalo je to čuti. Zamislite da vam netko predstavlja Matu Marasa kao ''čovjeka koji je preveo Shakespearea'', jeste, e sada zamišljeno poštovanje i oduševljenje u tom glasu podignite na n-tu potenciju – i to je otprilike to! Dodamo li k tome da se pred vama ne nalazi postariji gospodin, nego ljepuškasta žena u najboljim godinama, prevoditeljica 'proze u trapericama' u čijim se trapericama nazire puno više poezije negoli proze – dojam će, mislim, biti potpun.(D.Pešorda)

Detalji

Objavljeno: 17. ožujka 2010.

Uprizorenje Aristofanove komedije »Lizistrata« u Rijeci i odjek toga u nekim 'nazovielitističkim' krugovima i medijima neka bude tek početna potka za opis zloga gliba u koji dio našeg društva sve brže tone. Ta Aristofanova umotvorina iz oko četvrtog stoljeća prije Krista bila je do nedavne postave na daskama Hrvatskog narodnog kazališta Ivan pl. Zajc u Rijeci možda samo tek humorna feminističko-pacifistička poruka za mir između vječno zavađenih Atene i Sparte. Međutim, redatelj neprimjereno vulgarizira predstavu, a riječka intendantica dodaje završni čin u auli kazališta gdje na u nas do sada nezabilježeni prostački način i u prisutnosti gradonačelnika dijeli mnoštvu ogromnu ružičastu tortu u obliku penisa. Opće bedasto smijuljenje i točenje šampanjca zaokružuju posljednju scenu u kazališnom predvorju, koju medijske kamere kao odvratnu poruku preko televizijskih udarnih termina unose u obiteljske domove i prenose svekolikom gledateljstvu.(B.Ručević)

Detalji

Objavljeno: 16. ožujka 2010.

Ponovo smo u najgledanijem terminu na Hrvatskoj televiziji imali priliku slušati i gledati neutemeljene optužnice i krivotvorine. Po stoti puta ponovljena je monstruozna laž koja velikosrpsku agresiju pokušava pretvoriti u tzv. dogovorni rat kojim se amnestira velikosrpski agresor i osvajački rat pretvara u navodno dogovorni rat s podijeljenom krivnjom Srbije i Hrvatske. Tu monstruoznu laž ispričao je Rajko Grlić, filmski redatelj uz odobravanje voditelja Aleksandra Stankovića prepričavajući prijateljsko čavrljanje Stipe i Rajka. Rajko je rekao Aci da mu je Stipe (Mesić) svjedočio da su se navodno Tuđman i Milošević o svemu dogovorili te da su prividno ratovali po dogovorenom scenariju radi podjele Bosne i Hercegovine. Dakle, Rajko je potvrdio Aci da se radilo o dogovornom ratu a pozvao se na svjedočenje bivšeg predsjednika Stipe Mesića. Ta bezbroj puta ponovljena laž o dogovornom ratu vrijeđa ne samo branitelje jer od njih pravi budale i idiote nego vrijeđa i hrvatski narod u cjelini jer ga pretvara u idiotski narod koji je ginuo u bespotrebnom i dogovornom ratu.(prof.dr.Z.Tomac)

Detalji

Objavljeno: 16. ožujka 2010.

Prema novinskoj informaciji, publiciranoj ovih dana (ožujak 2010.) u jednom od dnevnih tiskovina, saznao sam kako se priprema imenovanje nekih ulica, prema inicijativi pokrenutoj od pojedinih članova Odbora iz rujna 2009., kada su u Fond imena ulica 1. skupine stavljena i imena oskarovca Dušana Vukotića, preminulih političara Savke Dabčević Kučar i Ivice Račana. Posebno budi pažnju i „bode oči“ imenovanje ulice po Ivici Račanu, što je potpuno politički obojena odluka, u suprotnosti sa stručnim i moralnim kriterijima, ideološki neobojenim, a kojih bi se ovaj Odbor trebao pridržavati. Ivica Račan jest zauzeo svoje mjesto u povijesnim zbivanjima u Hrvatskoj, prije svega kao dosljedni čelnik Partije, jedne totalitarne i od Vijeća Europe, kroz dvije rezolucije, osuđene ideologije. Zagreb je tijekom strahovlade komunista, kojim je i Ivica Račan vjerno služio, desetljećima bio izvrgnut teroru nazivlja ulica posvećenih ideologiji komunizma, koje su bile ne samo uvreda zdravom razumu, već svim nevinim žrtvama ove mračne ideologije.(D.Tučkar)

Detalji

Objavljeno: 15. ožujka 2010.

Nakon niza važnih sastanaka održanih prošle godine po magarećim farmama diljem Dalmacije, magareći stručnjaci -'magarolozi' - odabrali su najpoželjniju udavaču i poslali pred kraj prošle godine našem dugogodišnjem predsjedniku Stipi Mesiću na Pantovčak mlađahnu magaricu imena Marijana. A da neki zlobnici ne bi krivo shvatili tko je sretni 'suprug' ove simpa-magarice treba cijelu stvar i pojasniti. Naime, početkom prosinca za stručnoga obilaska raznih životinja koje obitavaju u prelijepom parku oko Predsjedničkih dvora uočen je najveći obiteljski problem na ovom visokom državnom brdu. Tuga, usamljenost i pomanjkanje ljubavnih nježnosti inače simpatičnog magarca Jerka ganula je u srce dalmatinske prijatelje predsjednika Stipe Mesića koji su mu darovali tog rasnog tovara još prije tri godine.(D.Kalafatić)

Detalji

Objavljeno: 14. ožujka 2010.

Mladen Šlogar nepravomoćno je osuđen na 30 godina zatvora, odlučilo je sudsko vijeće pod predsjedanjem suca Ivana Turudića: «Vi ste priznali ubojstvo, pronađen je pištolj na kojem su vaši tragovi, pronađena je grickalica sa 7 od 11 genskih markera i imali ste neuobičajenu obranu jer ste najprije priznali pred istražnim sucem i sve detaljno opisali, a sada ste se branili šutnjom». Pa, možda je nesretni i poremećeni čovjek zaboravio naučenu verziju tog 'slučaja'? Dakle, krucijalni dokaz za ubojstvo je grickalica za nokte, jer što se tiče pištolja o tome postoje najmanje tri različite (i suprotne) verzije glede njegove kupnje, uključujući i onu gospođe Zdravke Aleksić iz Pule.(D.Kalafatić)

Detalji

Objavljeno: 12. ožujka 2010.

Hrvatski iseljenički zbornik 2010. izišao je ovih dana iz tiska u nakladi Hrvatske matice iseljenika i donosi niz zanimljivosti iz života hrvatskog iseljeništva iz raznih dijelova svijeta. Hrvatski iseljenički zbornik 2010. sa sažetcima na engleskom i španjolskom jeziku ima 8 tematskih cjelina, koje se sastoje od 38 samostalnih autorskih priloga, raspoređenih na 392 stranice. Autorski prilozi s više ili manje informacija povezuju 30 zemalja svijeta. Zbornik ima i elektroničku inačicu na globalnoj mreži na adresi ttp://www.matis.hr/zbornik. Zbornik uređuje Vesna Kuakvica. Tematske cjeline Znaci vremena, Baština, Kroatistički obzori, Mostovi, Povjesnica, Duhovnost, Znanost, te Nove knjige bogate su raznorodnim tekstovima koje su pisali ugledni stručnjaci iz zemlje i inozemstva.(M.Matković)

Detalji

Objavljeno: 12. ožujka 2010.

Sjajan tekst Damira Pešorde o govoru mržnje protiv Hrvata iz Hercegovine vapi za nadopunom, kako bi istina o stvarnoj i izmišljenoj mržnji prema “Hercegovcima” bila jasna, potpuna i cjelovita. Bez zabuna! Obično se taj “govor ljubavi” pripisuje tzv. “Zagrepčanima”, a Zagrepčani koji su ostali (vjerujući da “nisu ništa skrivili”) nakon povlačenja Hrvatskih oružanih snaga i mase civila 7. svibnja 1945., su prošli kao fratri na Širokom Brijegu, ranjenici na Jazovki, vodeći dubrovački intelektualci na Daksi, pojednostavljeno, kao i preko pola milijuna Hrvata na Bleiburgu i Križnim putevima. Bili vojnici ili fratri, mladići ili dječaci, mladi ili stari, žene, djevojke ili djevojčice, svi su bili ubijeni jer su bili Hrvati, jer su voljeli Hrvatsku! Taj monstruozni zločin pod zajedničkim imenom Bleiburga i Križnih puteva je vice-admiral Joachim Lietzmann u jednom svom tekstu usporedjujući ga s genocidom u Katynskoj šumi, nazvao «najvećim ratnim zločinom od kada je svijeta i vijeka»!(T.Nürnberger)